Džudo: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Egotizmi se pišu fonetizirano.
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 27: Redak 27:


Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]
Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]

Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je [[IJF]] odredio za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.<ref>[https://www.facebook.com/judobiokovo/posts/1109157135849357 ''Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila...''] Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref><ref>[http://www.judostudent.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=193%3Anova-pravila-suenja&Itemid=60 ''Nova pravila suđenja''] Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref>


== Oprema ==
== Oprema ==
Redak 234: Redak 236:
* [[Kosen Judo]]
* [[Kosen Judo]]
* [[Brazilski Jiu-Jitsu]]
* [[Brazilski Jiu-Jitsu]]

== Izvori ==
{{izvori}}


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==

Inačica od 28. veljače 2017. u 17:26

Džudo
(柔道)

Izvođenje jednog džudaškog bacanja (ōuchi-gari)
Poznat kao Kodokan džudo
Domena Grappling
Zemlja porijekla Japan
Osnivač Jigoro Kano
Poznati majstori Ronda Jean Rousey, AnnMaria De Mars, Mitsuo Maeda, Kyuzo Mifune, Keiko Fukuda, Masahiko Kimura, Gene LeBell, Anton Geesink, Yasuhiro Yamashita, Neil Adams, Hidehiko Yoshida, Kosei Inoue
Olimpijski šport Od 1964. (muškarci), od 1992. (žene)
Službena stranica www.kodokan.org

Džudo (jap. 柔道) borilačka je vještina i olimpijski sport nastao kao skup probranih tehnika iz džiju-džicua. Džiju-džicu je u to vrijeme u Japanu bilo zajedničko ime za sve borilačke vještine (udaračke i hrvačke). Tada je osnivač džuda – Jigoro Kano, koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno.

Povijest džuda

Profesor Jigoro Kano (1860. – 1938.) navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine 1882. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.

Sa svojih 9 učenika osnovao je institut Kodokan i razvijao ono iz čega će nastati džudo (na japanskom jeziku Nježni put). Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Judo Vs JuJutsu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu.

Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na OI u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na OI u Barceloni 1992.

Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je IJF odredio za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.[1][2]

Oprema

Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti kimona koja se zove džudogi (Gi na japanskom znači odjeća). Veže se posebnim debelim pojasem koji odgovara džudokinom rangu, a naziva se Obi.

Ocjenjivanje znanja

Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 9 učeničkih ("Kyu") i 10 majstorskih ("Dan") s pripadajućim obojanim pojasevima.

Rang Boja pojasa
9 Kyu bijeli
8 Kyu bijelo-žuti
7 Kyu žuti
6 Kyu žuto-narančasti
5 Kyu narančasti
4 Kyu narančasto-zeleni
3 Kyu zeleni
2 Kyu plavi
1 Kyu smeđi
1 Dan crni
2 Dan crni
3 Dan crni
4 Dan crni
5 Dan crni
6 Dan crveno-bijeli
7 Dan crveno-bijeli
8 Dan crveno-bijeli
9. Dan crveni
10. Dan crveni

Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je 1883. dvojici svojih starijih učenika (Shiru Saigou i Tsunejiru Tomiti) dodijelio status shodan. No čak ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim kimonima. 1907. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni.

Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.

Tehnike

Natjecateljski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (nage-waza), koje se dijele na ručne tehnike (te-waza), bacanja preko kuka (koshi-waza) i nožne tehnike (ashi-waza). Sastoji se i od tehnika u parteru (katame-waza) koje se dijele na držanja (osaekomi-waza), gušenja (shime-waza) i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.

Tehnike džuda se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom (randori).

Kao i u svim istočnjačkim vještinama tako i u džudo postoje kate. U Kodokan džudu ima 7 kata iako postoje još nekoliko koje se prakticiraju. Ono što je u katama u džudu drugačije od ostalih borilačkih vještina je to što se kate rade sa partnerom. Danas kada je džudo popularan olimpijski šport i borilačka vještina, sve veća popularnost pridaje se upravo ovom drugom dijelu među kojim spadaju i kate. Naime vježbanjem džuda kao vještine možemo se njime baviti bez dobnog ograničenja dok je športski dio faza koja ima svoje granice. Zato IJF (svjetska džudaška federacija), sa svojim članicama aktivno radi na promicanju džudaške kulture u svim segmentima koje on sadrži. Kate su u biti zapisi određenih tehnika i principa na kojima su se tehnike izvodile i nastale a prema nekoj općoj podjeli možemo ih podijeliti u 5 grupa:

  1. Kate za učenje tehnika za randori i shiai
  2. Kate za učenje principa
  3. Kate za realnu borbu
  4. Kate iz stare škole (džiju-džicu)
  5. Kate nepriznate od strane Kodokana

1. KATE ZA UČENJE TEHNIKA ZA RANDORI I SHIAI

U ovim katama cilj je učenje tehnika i principa koje su najčešće namijenjene za prakticiranje u RANDORIU(slobodnoj borbi) i SHIAI(natjecanju). Dvije su kate po Kodokanovom sistemu u ovoj grupi:

1. NAGE-NO-KATA (kata tehnike bacanja)

Detalj iz NAGE-NO-KATE

2.KATAME-NO-KATA (kata tehnike u parteru-NE WAZA)

Detalj iz KATAME-NO-KATE

Uz njih bitno je napomenuti da postoje još dvije kate koje nisu priznate od strane Kodokana no vrlo se često prakticiraju u svijetu zbog svoje kvalitete a to su:


2. KATE ZA UČENJE PRINCIPA DŽUDA

U ovim katama naglasak je na učenju principa džuda, u principu se izvode puno sporije. Predstavnici ovih kata su: • JU-NO-KATA (kata ovladavanje mekoćom)


Detalji iz JU-NO-KATE



• ITSUTSU-NO-KATA (kata 5 principa)

Kyuzo Mifune 10.DAN demonstrira JU-NO-KATU

• SEY-RYOKU-ZENYO-KUKUMIN-TAIKKU-NO-KATA(kata namijenjena pripremi i jačanju tije la za trening a sadrži i udarce)

3. KATE ZA REALNU BORBU(SHINKEN-SHO-BU-NO-KATA)

Kod ovih kata svrha je uvježbavanje tehnika i principa za realnu borbu odnosno samoobranu. U njima su i tehnike koje su zabranjene u randoriu(udarci, poluge na ručnim zglobovima itd.).U ovim katama spadaju:

• KIME-NO-KATA (stara kata samoobrane)

Detalj iz KIME-NO-KATE



• KODOKAN-GOSHIN-JUTSU (kata samoobrane po kodokanovom sistemu)


Detalj iz kate KODOKAN-GOSHIN-JUTSU


4. KATE IZ STARE ŠKOLE JU-JITSU

U ovoj grupi samo je jedna kata i to iz stare škole Kito ryu ju-jitsu, koju je vježbao Jigoro kano kod Hachinosuke Fukuda (inače njegova kćer ima najviši pojas kao žena u džudu 8.DAN). Kata sadrži tehnike bacanja i samoobrane no kada je prvi puta vidite izgleda pomalo čudno s obzirom na stavove i kretnju no to je zbog toga što su tehnike rađene za borbu u samurajskim oklopima koji su ograničavali potpunu slobodu kretnje. Kata se zove KOSHIKI-NO-KATA.


Detalj iz KOSHIKI-NO-KATE na desnoj slici katu izvodi Jigoro Kano




5. KATE NEPRIZNATE OD STRANE KODOKANA

U ovoj grupi spadaju kate koje nisu zvanično priznate od strane Kodokana no svejedno se puno prakticiraju a neke su i u programima za DAN pojaseve. Tu spadaju 2 kate:

• GO-NO-SEN-NO-KATA (nastala na Waseda univerzitetu a kreirao ju je Minosuke Kawaishi, jedan od pionira džuda u Eurpi, posebno u Francuskoj)

Ova kata je namijena vježbanju kombinacija i jako je dobra za učenje kretnji, povezivanju i kombiniranju tehnika bacanja. Iz tog razloga u mnogim zemljama je u programu za polaganje DAN pojaseva.

• URA-NO-KATA (kreirao ju je Kyuzo Mifune 10.DAN)

Ovu katu kreirao je jedan od najvećih majstora Kyuzo Mifune 10.DAN koje na NAGE-NO-KATU (katu bacanja) za svaku tehniku napravio kontra bacanje. Kata je danas gotovo zaboravljena a jedini zapis je u filmu CANON OF JUDO i istoimenoj knjizi.

• KAESHI-NO KATA(kreirao ju je Yukio Tani, jedan od pionira džuda u Engleskoj) • GO-NO-KATA (kreirao ju je Toshiro Daigo)

I ovo su kate namijenjena vježbanju tehnika i principa kombinacija

Pravila olimpijskog džuda

Džudaški meč održava se na mekanoj podlozi (Tatami), veličine u prosjeku 15x15 metara. 2 metra sa svake strane čine "sigurnu zonu", ograničenu crvenom linijom. Izvan crvene linije nije dozvoljeno izvoditi bacanja, no ako bacanje započne unutar tatamija, a bačeni natjecatelj padne unutar sigurne zone, bacanje se smatra valjanim.

U meču se može pobijediti:

  1. Bacanjem
  2. U parteru ( gušenjem, polugom i zahvatom držanja-duže od 25 sek. )
  3. Na bodove

Pobjeda bacanjem

Ako protivnika bacimo na leđa s razumnom količinom snage, zaradili smo Ippon i istog trena pobijeđujemo. Ako ga bacimo s razumnom količinom snage ali bez potpune kontrole bacanja, a protivnik padne djelomično na leđa, ili padne na bok, dobivamo Waza - ari. [3]

Važno je napomenuti da Waza -ariji nisu kumulativni, znači njima je nemoguće pobijediti, čak i ako ih tokom borbe zaradite 100. Pobjeda se može ostvariti samo istekom vremena, odn. pobjednik je onaj koji skupi više Waza-ari bodova u tijeku borbe. Na primjer, protivnik može imati tri Waza -arija te ga u zadnjih 10 sekundi natjecatelj baci na Ippon, i tada automatski gubi. [4] [3]

Pobjeda u parteru

Ako ste bacili protivnika nekom tehnikom, no niste zaradili ippon, borbu možete nastaviti u parteru. Poanta je protivnikova leđa ili barem jedno rame kontrolirati odn. priljepiti za tatami i držati ih tako: 20 sekundi (ippon), 15 sekunde (waza-ari). [3]

Osim držanjem, u parteru se može pobijediti gušenjem ili polugom na ruci (U tom slučaju se protivnik izvlači iz zahvata tako da 3 puta tapka po vama ili parteru i samim time, automatski gubi meč). Bitno je napomenuti da je parter u ranim počecima džuda bio slabo razvijen i vježbao se jako malo, no nakon susreta sa borcima FUSEN RYU škole ju-jitsu, koja je bila poznata po borbi na tlu, u džudu se i taj način počinje razvijati. Nakon toga na natjecanjima se počinje sve više borbi završavati u parteru te Jigoro Kano uvodi pravilo gdje se omjer borbe u stojećem stavu(TACHI-WAZA) I parteru(NE-WAZA), iznosi 70%/30% u korist borbe u stojećem stavu. No neke škole i dalje nastavljaju stavljati težište na parter jer je to na neki način u istinskom duhu BUŠIDO-a(kodeks samuraja), jer borba traje do predaje protivnika.Tu je najpoznatija škola KOSEN-JUDO, koja je u svojoj formi, temelj današnjeg BRAZILSKOG JU JITSUA i u tehničkom smislu između njih gotovo da i nema neke razlike. No pogrešno je misliti da u džudu kao natjecanju, parter zauzima sporednu ulogu ili pak da su borci u džudu slabi u parteru. Tehnički nema nikakve razlike sa borbama u Brazilskoj ju-jitsi, jer je tehnika identična no razlika je u tome što se džudaška borba prekida ako se u parteru ne vidi neki progres u tehnici(obično kada jedan natjecatelj želi zbog boljeg rezultata"potrošiti" što više vremena), te ukoliko dođe do pozicije kada nijedan natjecatelj ne pokušavaju izvesti nikakvu akciju(mrtva pozicija). Naravno treba priznati da se razvojem Brazilskog ju-jitsua, mnoge tehnike koje su pomalo počele padati u zaborav, danas ponovo vježbaju i plasiraju te je u današnje vrijeme čest slučaj da se ove dvije vještine u mnogočemu nadopunjuju.

Pobjeda na bodove

Ako dođe do toga da niti jedan borac nakon isteka vremena nije zaradio ippon, a svatko ima istu količinu waza-arija (ili nitko ih uopće nema), borba se nastavlja zlatnim bodom, tj. borba se nastavlja dok jedan natjecatelj ne baci protivnika na bilo kakvo bacanje, tj. prvi pobjeđuje onaj koji prvi zaradi bodove. Ako jedan protivnik ima jedan "shido" (kaznu), a drugi nema, borba se svejedno nastavlja u zlatni bod. Na primjer, natjecatelj A ima jedan shido, a natjecatelj B nema shido-a. Vrijeme istekne, ali borba ide u zlatni bod (ako nitko nema wazar-arije ili ih imaju jednako. Ako u zlatnom bodu natjecatelj B dobije shido, on ne gubi jer su tada obojica na jednom shido-u, znači potreban je poen razlike za pobjedu. Natjecatelj B bi izgubio ako bi u zlatnom bodu dobio 2 shido-a dakle, natjecatelj A ako bi dobio jedan. Naravno, ako netko u međuvremenu napravi bacanje za poen, on pobjeđuje. Zlatni bod ima neograničeno vrijeme trajanja. [3]

Zanimljivosti

  • Važno je napomenuti da je džudo, unatoč svom olimpijskom statusu, naporan i opasan šport. U počecima se nerijetko znalo dogoditi da jedan od natjecatelja izgubi život na tatamiju. Sakujiro Yokoyama (jedan od prvih Kanovih učenika) je znao reći da je svaki put, prije nego bi krenuo na turnir, obavio sve poslove koje je trebao i pozdravio se s roditeljima.
  • Najviši rang džudaškog znanja, 10. Dan, je do sada u povijesti dobilo svega 15 džudoka, od kojih je danas (rujan 2006. godine) samo 3 živuća!
  • Iako je najviši rang, 10. Dan, označen crvenom bojom pojasa, ponekad se majstori tog ranga odlučuju za bijeli pojas, čime naglašavaju životni ciklus i činjenicu da se uvijek nešto novo može naučiti bez obzira na sadašnje znanje.

Vidi još

Izvori

  1. Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila... Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.
  2. Nova pravila suđenja Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.
  3. a b c d (https://www.ijf.org/news/show/adapted-rules-of-the-next-olympic-cycle) IJF
  4. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor ime izvora

Vanjske poveznice

Izvori