Enes Čengić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Nema sažetka uređivanja
m Nesmir Kudilovic je premjestio stranicu Enes Čengić na Razgovor:Enes Čengić: nesređeni sadržaj premješten na Razgovor:Enes Čengić
(Nema razlike inačica)

Inačica od 6. ožujka 2017. u 21:25

Enes Čengić (Foča, 4. travnja 1926. – Zagreb, 17. kolovoza 1994.), hrvatski književnik i publicist, član Društva hrvatskih novinara, porijeklom iz vrlo stare bosanske plemićke obitelji. Građansku školu završio u Foči, Tehničku u Sarajevu. Počeo pisati kao vanjski suradnik sarajevskog Oslobođenja.

Kao zagrebački dopisnik Oslobođenja od 1955., a potom i direktor te novinske izdavačke kuće za Hrvatsku i Sloveniju, zapažen po reportažama, komentarima, putopisima i intervjuima s istaknutim ličnostima kulturnog i javnog života. Surađivao je u dnevnicima Vjesnik, Večernji list, Delo, Politika, Večernje novosti, u tjednicima Danas, Svijet, NIN i dr., te u radijskim, a i televizijskim emisijama, u nekima kao scenarist i pripovjedač.

Kao fotokroničar pak snimio je veliku zbirku portreta znamenitih suvremenika i niz Krležinih portreta, izuzetne dokumentarne vrijednosti, jer je poznate ličnosti imao priliku fotografirati i u neformalnim trenucima.

Pokrenuo je, potom uredio i 1973. objavio 20 Izabranih, a 1975.-1988. i 50 knjiga Sabranih djela Miroslava Krleže, u 10 kola po pet knjiga. Ta edicija Sabranih djela prva je ikad objavljena i ujedno do danas jedina - potpuna kolekcija djela Miroslava Krleže.

Također je pokretač projekta izdavanja šest knjiga Krležine školske lektire (1976.-1977.) i niza posebnih izdanja - u višemilijunskoj sveukupnoj nakladi.

Godine 1981. svojom Oporukom Miroslav Krleža na Čengića prenosi doživotno upravljanje svim svojim autorskim, izdavačkim i reproducentskim pravima te zaštitu svog književnog djela.

Čengić je i sam autor 11 knjiga, među kojima su monografija o Gustavu Krklecu Pjesnik na srebrnoj cesti (1979.) i u anegdotama ispripovijedana biografija Ćopićev humor i zbilja I-II (1989.).

Svoj rad Čengić je posvetio nadasve hrvatskom kulturnom krugu, gdje posebno mjesto zauzimaju knjige o Krleži. U fotomonografiji Krleža kronološki obrađuje njegovu biografiju, uz koju donosi bogat, široj javnosti uglavnom nepoznat ilustrativni materijal.

Najznačajnije su mu djelo šestotomni memoari S Krležom iz dana u dan I-IV (1985.) i Post mortem I-II (1990.), kojima stiče epitet Krležina Eckermanna. Stručno su ocijenjene kao izniman doprinos u proučavanju Krležina djela, jer donose niz iskaza o privatno-biografskim činjenicama, kao i Krležine monologe o suvremenicima. Bilježene u atmosferi Krležina doma, one očituju njegovu intimu, emotivnost, artističke sklonosti, te vrednovanja vremena i ljudi.

Čengićeve su knjige tiskane u ukupnoj nakladi od oko 200.000 primjeraka.

Dobitnik je brojnih priznanja i dviju nagrada za životno djelo. Posthumno je 2007. odlikovan i najvišim hrvatskim državnim odlikovanjem za zasluge u kulturi – Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.