Neutralizacija (kemija): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Arrhenuisova teorija
Redak 8: Redak 8:
== Teorije kiselina i baza ==
== Teorije kiselina i baza ==


=== Ahreniusova ===
=== Arrheniusova ===
[[Datoteka:Arrhenius2.jpg|mini|163x163px|Svante Arrhenius]]
Prvu modernu teoriju kiselina i baza formulirao je [[Svante Arrhenius]].<ref name="CarbonicAcid">{{cite journal|url=http://www.rsc.org/images/Arrhenius1896_tcm18-173546.pdf|title=On the Influence of Carbonic Acid in the Air Upon the Temperature of the Ground|journal=Philosophical Magazine and Journal of Science|year=1896|pages=237–276|volume=41|issue=5}}</ref> Po njemu, kiseline su tvari koje u otopini stvaraju vodikove ione H<sup>+</sup>, dok su baze tvari koje u otopini stvaraju hidroksilne ione OH<sup>-</sup>.<ref name="miessler_165">Miessler, G. L., Tarr, D. A., (1991) "''Inorganic Chemistry''" 2nd ed. Pearson Prentice-Hall p. 165</ref><ref name=":0">{{Citiranje weba
| url = http://www.chemguide.co.uk/physical/acidbaseeqia/theories.html
| title = Theories of acids and bases
| author = Jim Clark
| year = 2002.
| language = engleski
| accessdate = 13. ožujka 2017.
}}</ref>

Ovo uzrokuje protonizaciju vode, odnosno nastajanje oksonijevih iona H<sub>3</sub>O<sup>+</sup>, prema formuli: <chem>{H2O} + H+ -> H3O+</chem>. Danas se, radi jednostavnosti, H<sup>+</sup> interpretira kao kraći zapis za H<sub>3</sub>O<sup>+</sup>.<ref name="Acids, Bases, & Salts">{{cite book|last=LeMay|first=Eugene|title=Chemistry|year=2002|publisher=Prentice-Hall|location=Upper Saddle River, New Jersey|isbn=0-13-054383-7|pages=602}}</ref>

==== Problematika ====
Arrheniusova teorija ograničena je po tome što tvari razvrstava na kiseline i tvari samo u vodenim otopinama. Uzmimo kao primjer sljedeće: klorovodičnu kiselinu može neutralizirati i otopina natrijeva hidroksida, ali i otopina amonijaka. U oba slučaja dobijemo bijelu otopinu, koju možemo kristalizirati, kako bismo dobili bijelu sol - natrijev klorid, ili amonijev klorid, respektivno. Navedene reakcije mogu se zapisati na sljedeći način:<blockquote><chem>{NaOH_(aq)} + HCl_(aq) -> {NaCl_(aq)} + H2O_(l)</chem></blockquote><blockquote><chem>{NH3_(aq)} + {HCl_(aq)} -> NH4Cl_(aq)</chem></blockquote>U slučaju natrijeva hidroksida, vodikovi ioni iz kiseline reagiraju s hidroksilnim ionima iz natrijeva hidroksida, te tvore vodu - prema Arrheniusovoj teoriji.

No, u slučaju amonijaka nema otpuštanja hidroksilnih iona jer on izravno reagira s klorovodikom. Prema Arrheniusu, ovo nije reakcija neutralizacije, iako je amonijak bazičan, a klorovodik kiseo.<ref name=":0" /> Također, prema ovoj definiciji, čista H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub> i HCl otopljene u toluenu nisu kisele, jednako kao što rastaljeni NaOH i otopina kalcijevog amida u tekućem amonijaku nisu bazične.


=== Brønsted-Lowryjeva ===
=== Brønsted-Lowryjeva ===

Inačica od 13. ožujka 2017. u 23:07

Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze ili lužine. Reakcija se jednostavno piše: kiselina + bazasol + voda, npr.:

Reakcija neutralizacije je uvijek egzotermna.

Teorije kiselina i baza

Arrheniusova

Svante Arrhenius

Prvu modernu teoriju kiselina i baza formulirao je Svante Arrhenius.[1] Po njemu, kiseline su tvari koje u otopini stvaraju vodikove ione H+, dok su baze tvari koje u otopini stvaraju hidroksilne ione OH-.[2][3]

Ovo uzrokuje protonizaciju vode, odnosno nastajanje oksonijevih iona H3O+, prema formuli: . Danas se, radi jednostavnosti, H+ interpretira kao kraći zapis za H3O+.[4]

Problematika

Arrheniusova teorija ograničena je po tome što tvari razvrstava na kiseline i tvari samo u vodenim otopinama. Uzmimo kao primjer sljedeće: klorovodičnu kiselinu može neutralizirati i otopina natrijeva hidroksida, ali i otopina amonijaka. U oba slučaja dobijemo bijelu otopinu, koju možemo kristalizirati, kako bismo dobili bijelu sol - natrijev klorid, ili amonijev klorid, respektivno. Navedene reakcije mogu se zapisati na sljedeći način:

U slučaju natrijeva hidroksida, vodikovi ioni iz kiseline reagiraju s hidroksilnim ionima iz natrijeva hidroksida, te tvore vodu - prema Arrheniusovoj teoriji.

No, u slučaju amonijaka nema otpuštanja hidroksilnih iona jer on izravno reagira s klorovodikom. Prema Arrheniusu, ovo nije reakcija neutralizacije, iako je amonijak bazičan, a klorovodik kiseo.[3] Također, prema ovoj definiciji, čista H2SO4 i HCl otopljene u toluenu nisu kisele, jednako kao što rastaljeni NaOH i otopina kalcijevog amida u tekućem amonijaku nisu bazične.

Brønsted-Lowryjeva

Lewisova

Stupnjevi disocijacije

Ovisno o broju protona (vodikovih atoma), jake kiseline, možemo dobiti više različitih soli.

H2SO4 ima 2 atoma vodika, pa ju nazivamo diprotonskom kiselinom. Ona stoga može dati dvije različite soli. Disocijacija se također odvija u dva stupnja:

- u prvom se koraku dobiva hidrogensulfatni ion, koji ulazi u sljedeću reakciju

- u drugom se koraku dobiva sulfatni ion, koji nema daljnjih vodikovih iona, pa je disocijacija završena

Vrste reakcija

Jaka kiselina - jaka baza

Jaka kiselina potpuno disocira u vodenoj otopini. Primjer jake kiseline je klorovodična kiselina, koja se u vodi potpuno razlaže na ione: ili

Jaka lužina također potpuno disocira u vodenoj otopini. Primjer je natrijev hidroksid, koji u vodi sav prelazi na ione:

Stoga, kad reagiraju jaka lužina i jaka kiselina, vodikov ion (ili vodikov proton) H+ i hidroksilni ion OH- tvore molekulu vode: , jednako kao i oksonijev ion H3O+ i hidroksilni ion OH-: . Standardna promjena entalpije za reakciju H+ + OH → H2O iznosi −55.90 kJ/mol.[5]

- nastaje sol natrijev hidrogensulfat, koji ulazi u sljedeću reakciju

- nastaje sol natrijev sulfat

Reakcija nije reverzibilna jer se ioni spajaju u molekule vode.

Kad jaku kiselinu neutralizira jaka baza (i obrnuto), u otopini nema vodikovih iona. Otopina je neutralna jer ne sadrži ni hidroksilne ione koji tvore baze, ni vodikove ione koji tvore kiseline. pH takve otopine je blizu neutralne vrijednosti 7, no točna pH-vrijednost ovisi o temperaturi otopine. Standardna promjena entalpije za reakcije neutralizacije jake baze i jake kiseline uvijek je između -57 i -58 kJ mol-1.[6]

Slaba kiselina - jaka baza

Disocijacija

Slabe kiseline ne disociraju u potpunosti, već se stvara kemijska ravnoteža oblika: AH + H2O ⇌ H3O+ + A; gdje je A slaba kiselina.

- iz ugljične kiseline i vode dobivamo oksonijev ion i hidrogenkarbonatni ion

- daljnom disocijacijom dobivamo drugi oksonijev ion i karbonatni ion

Svaka od ovih polu-reakcija je reverzibilna, te se stvara kemijska ravnoteža.

- kalcijev dihidrogenfosfat

- kalcijev hidrogenortofosfat

- kalcijev ortofosfat

Izvori

  1. On the Influence of Carbonic Acid in the Air Upon the Temperature of the Ground (PDF). Philosophical Magazine and Journal of Science. 41 (5): 237–276. 1896
  2. Miessler, G. L., Tarr, D. A., (1991) "Inorganic Chemistry" 2nd ed. Pearson Prentice-Hall p. 165
  3. a b Jim Clark. 2002. Theories of acids and bases (engleski). Pristupljeno 13. ožujka 2017.
  4. LeMay, Eugene. 2002. Chemistry. Prentice-Hall. Upper Saddle River, New Jersey. str. 602. ISBN 0-13-054383-7
  5. Jarvis, Alan & Beavon, Rod. "Periodicity Quantitative Equilibria and Functional Group Chemistry", 16 January 2001.
  6. Jim Clark. srpanj 2013. Enthalpy change of neutralization (engleski). Pristupljeno 12. ožujka 2017. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= i parametri |year= / |date= nisu u skladu (pomoć)