Samostan Batalha: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m pravopis, typos fixed: bitci → bitki |
||
Redak 16: | Redak 16: | ||
}}<small>Lokacija samostana Batalha u Portugalu</small></center> |
}}<small>Lokacija samostana Batalha u Portugalu</small></center> |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Mosteiro da Batalha (2).JPG|mini|300px|lijevo|<center>Panorama samostana]] |
[[Datoteka:Mosteiro da Batalha (2).JPG|mini|300px|lijevo|<center>Panorama samostana</center>]] |
||
'''Samostan Djevice Marije u Batalhi''' ([[portugalski]]: ''Monasterio de Santa Maria da Vitória'') je [[dominikanci|dominikanski]] [[rimokatoličanstvo|rimokatolički]] [[samostan]] u gradu [[Batalha]], u središnjem [[Portugal]]u. On je jedan od najboljih primjera [[gotička arhitektura|kasnogotičke arhitekture]] i originalnog portugalskog [[manuelinski stil|manuelinskog stila]] koji se očituju istaknutim [[zabat]]ima, [[toranj|tornjevima]], [[filijala]]ma i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] 1983. godine. |
'''Samostan Djevice Marije u Batalhi''' ([[portugalski]]: ''Monasterio de Santa Maria da Vitória'') je [[dominikanci|dominikanski]] [[rimokatoličanstvo|rimokatolički]] [[samostan]] u gradu [[Batalha]], u središnjem [[Portugal]]u. On je jedan od najboljih primjera [[gotička arhitektura|kasnogotičke arhitekture]] i originalnog portugalskog [[manuelinski stil|manuelinskog stila]] koji se očituju istaknutim [[zabat]]ima, [[toranj|tornjevima]], [[filijala]]ma i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Europi]] 1983. godine. |
||
==Povijest i odlike== |
==Povijest i odlike== |
||
Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u |
Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitki kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao [[Gospa|Gospi]] da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio Francuz[[ David Huguet]], koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, [[Ivan I. Portugalski]], njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio [[oktagon]]alni [[mauzolej]] kralja Edvarda I. |
||
Tijekom vladavine [[Alfons V. Portugalski|Alfonsa V.]] (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na [[arkada]]ma kraljevskog [[klaustar|klaustra]] i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj [[Ivan III. Portugalski]] (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio [[Jeronimitski samostan|Jeronimitskom samostanu u Lisabonu]], te su oktogonalne kapele ostale nedovršene. |
Tijekom vladavine [[Alfons V. Portugalski|Alfonsa V.]] (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na [[arkada]]ma kraljevskog [[klaustar|klaustra]] i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj [[Ivan III. Portugalski]] (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio [[Jeronimitski samostan|Jeronimitskom samostanu u Lisabonu]], te su oktogonalne kapele ostale nedovršene. |
Inačica od 14. ožujka 2017. u 19:10
Samostan Batalha | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Portugal
|
Godina uvrštenja | 1989. (7. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | i, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO |
Samostan Djevice Marije u Batalhi (portugalski: Monasterio de Santa Maria da Vitória) je dominikanski rimokatolički samostan u gradu Batalha, u središnjem Portugalu. On je jedan od najboljih primjera kasnogotičke arhitekture i originalnog portugalskog manuelinskog stila koji se očituju istaknutim zabatima, tornjevima, filijalama i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.
Povijest i odlike
Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitki kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao Gospi da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio FrancuzDavid Huguet, koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, Ivan I. Portugalski, njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio oktagonalni mauzolej kralja Edvarda I.
Tijekom vladavine Alfonsa V. (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na arkadama kraljevskog klaustra i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj Ivan III. Portugalski (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio Jeronimitskom samostanu u Lisabonu, te su oktogonalne kapele ostale nedovršene.
Samostan je neznatno oštećen u potresu 1755. godine, a 1811. godine su ga opljačkale i zapalile francuske trupe Andrea Massene. Godine 1834. su ga dominikanci napustili, da bi 1840. godine otpočela obnova. Godine 1907. je proglašen nacionalnim spomenikom, a od 1980. je muzej.
-
Oktogonalne kapele -
Bočni pogled na samostan iza skulpture Nuna Álvaresa Pereire -
Detalj glavnog portala -
Glavni brod (arhitektura) -
Oltar -
Grob kralja Ivana I. Portugalskog -
Ulaz u nedovršene kapele -
Nedovršene kapele -
Pogled kroz peristil klaustra Ivana I. -
Pogled iz klaustra na refektorij
Izvori
- J. Turner, Grove Dictionary of Art - MacMillan Publishers Ltd., 1996; ISBN 0-19-517068-7
- The Rough Guide to Portugal - 11th edition March 2005 - ISBN 1-84353-438-X
Vanjske poveznice