Kiseline: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 188.252.216.48 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović
tablica najčešćih kiselina
Redak 28: Redak 28:


Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O<sub>2</sub>H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).<ref>[https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559 E-škola], odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.</ref>
Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O<sub>2</sub>H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).<ref>[https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559 E-škola], odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.</ref>

== Najčešće kiseline ==
{| class="wikitable"
!Ime
!Kemijska formula
!Mr
|-
|Kloridna
|HCl
|36,45
|-
|Hipokloritna
|HClO
|52,45
|-
|Kloritna
|HClO<sub>2</sub>
|68,45
|-
|Kloratna
|HClO<sub>3</sub>
|84,45
|-
|Perkloratna
|HClO<sub>4</sub>
|100,45
|-
|Jodidna
|HI
|127,9
|-
|Hipojoditna
|HIO
|143,9
|-
|Joditna
|HIO<sub>2</sub>
|159,9
|-
|Jodatna
|HIO<sub>3</sub>
|175,9
|-
|Perjodatna
|HIO<sub>4</sub>
|191,9
|-
|Bromidna
|HBr
|80,9
|-
|Hipobromitna
|HBrO
|96,9
|-
|Bromitna
|HBrO<sub>2</sub>
|112,9
|-
|Bromatna
|HBrO<sub>3</sub>
|128,9
|-
|Perbromatna
|HBrO<sub>4</sub>
|144,9
|-
|Sumporna
|H<sub>2</sub>SO<sub>4</sub>
|9
|-
|Sumporasta
|H<sub>2</sub>SO<sub>3</sub>
|82
|-
|Sumpororvodična
|H<sub>2</sub>S
|34
|-
|Dušična
|HNO<sub>3</sub>
|63
|-
|Dušikasta
|HNO<sub>2</sub>
|47
|-
|Fosforna
|H<sub>3</sub>PO<sub>4</sub>
|98
|-
|Ugljična
|H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>
|62
|-
|Cijanovodična
|HCN
|27
|-
|Oksalna
|H<sub>2</sub>C<sub>2</sub>O<sub>4</sub>
|90
|-
|Metanska
|HCOOH
|46
|-
|Etanska
|CH<sub>3</sub>COOH
|60
|}


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 20. ožujka 2017. u 14:09

Znak sigurnosti koji služi kao upozorenje da opasne kiseline oštećuju kožu i nagrizuju metal.

Kiseline (često predstavljena općom forumulom HA [H+A-]) su kemijski spojevi koji sadrže pH vrijednost nižu od 7,0 kada se rastopi u vodi, što je nalik suvremenoj definiciji Johannesa Nicolausa Brønsteda i Martina Lowryja koji su nezavisno opisali kiselinu kao kemijski spoj koji daje vodikov ion (H+) drugom spoju (koji se naziva bazom). Kiseline se sastoje od vodika i kiselinskog ostatka. Neke od poznatijih primjera su octena kiselina (prisutna u octu) i sumporna ili sulfatna kiselina (prisutna u akumulatorima).

Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se oksokiseline. One koje su bez njega zovu se neoksokiseline.

Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže ion vodika, koji potiče kiselost.

Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te nagrizati metale. Opekline na koži uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.

Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze, što za produkt ima sol i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.

Postoji nekoliko indikatora kiselosti: lakmus papir, metil oranž, fenoftalein i cikla.

Prema stupnju disocijacije razlikujemo 4 grupe kiselina:

Kiselina Stupanj disocijacije Primjer kiseline
vrlo slabe kiseline K < 10-7 H2S
slabe kiseline K = 10-7 - 10-2 H2CO3
jake kiseline K = 10-2 - 103 H2S04
vrlo jake kiseline K > 103 HNO3

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O2H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).[1]

Najčešće kiseline

Ime Kemijska formula Mr
Kloridna HCl 36,45
Hipokloritna HClO 52,45
Kloritna HClO2 68,45
Kloratna HClO3 84,45
Perkloratna HClO4 100,45
Jodidna HI 127,9
Hipojoditna HIO 143,9
Joditna HIO2 159,9
Jodatna HIO3 175,9
Perjodatna HIO4 191,9
Bromidna HBr 80,9
Hipobromitna HBrO 96,9
Bromitna HBrO2 112,9
Bromatna HBrO3 128,9
Perbromatna HBrO4 144,9
Sumporna H2SO4 9
Sumporasta H2SO3 82
Sumpororvodična H2S 34
Dušična HNO3 63
Dušikasta HNO2 47
Fosforna H3PO4 98
Ugljična H2CO3 62
Cijanovodična HCN 27
Oksalna H2C2O4 90
Metanska HCOOH 46
Etanska CH3COOH 60

Izvori

  1. E-škola, odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.