Čičoka: razlika između inačica
m Zeljko je premjestio stranicu Gomoljasti suncokret na Čičoka preko preusmjeravanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{naslov u kurzivu}} |
|||
[[Image:Sunroot top.jpg|thumb|right|Čičoka]] |
|||
{{Taksokvir |
|||
| boja =lightgreen |
|||
| naziv =''Čičoka'' |
|||
| slika = Sunroot top.jpg |
|||
| slika_širina = 200px |
|||
| slika_opis =Čičoka |
|||
| status = (vidi IUCN-ov crveni popis za kratice) |
|||
| regnum =[[Plantae]] |
|||
| divisio =[[Tracheophyta]] |
|||
| classis =[[Magnoliopsida]] |
|||
| ordo =[[Asterales]] |
|||
| familia =[[Asteraceae]] |
|||
| genus ='''''[[Helianthus]]''''' |
|||
| species =''H. tuberosus'' |
|||
| subspecies = |
|||
| dvoimeno =''Helianthus tuberosus'' |
|||
| dvoimeno_autorstvo = |
|||
| karta_raspon = |
|||
}} |
|||
'''Čičoka''' (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. ''Helianthus tuberosus''), vrsta je [[suncokret]]a udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog [[ gomolj]]astog [[korijen]]a danas kultivira širom svijeta, a američki su je [[Indijanci]] uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke( ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m.Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm.Gomolji mogu varirati bojom,formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute.Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij,magnezij,kalcij,fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji.Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka ,za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste. |
'''Čičoka''' (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. ''Helianthus tuberosus''), vrsta je [[suncokret]]a udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog [[ gomolj]]astog [[korijen]]a danas kultivira širom svijeta, a američki su je [[Indijanci]] uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke( ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m.Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm.Gomolji mogu varirati bojom,formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute.Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij,magnezij,kalcij,fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji.Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka ,za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste. |
||
Inačica od 2. lipnja 2017. u 22:48
Čičoka | |
---|---|
Čičoka | |
Status zaštite | |
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Asterales |
Porodica: | Asteraceae |
Rod: | Helianthus |
Vrsta: | H. tuberosus |
Dvojno ime | |
Helianthus tuberosus | |
Baze podataka | |
Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke( ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m.Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm.Gomolji mogu varirati bojom,formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute.Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij,magnezij,kalcij,fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji.Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka ,za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.
Dodatna literatura
- Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice
- Gastro.hr - Čičoka (hrv.)
- PFAF database Helianthus tuberosus (engl.)