Marko Samardžija: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija
Oblik., dodatci članku, vanj. pov.
Redak 2: Redak 2:


== Životopis ==
== Životopis ==
Marko Samardžija rođen 2. rujna 1947. godine u Vođincima kod [[Vinkovci|Vinkovaca]]. Osnovnu školu polazio je i završio u rodnome mjestu a srednju ekonomsku školu u Vinkovcima.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/194/ Autori. Marko Samardžija], matica.hr, pristupljeno 8. svibnja 2016.</ref> Studij [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i [[Južni Slaveni|jugoslavenskih]] [[književnost]]i i [[filozofija|filozofije]] završio je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]] u [[Zagreb]]u. Od [[5. rujna]] [[1971.]] godine profesor je pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao je poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. [[Magistar|Magistrirao]] je [[1977.]] godine („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a [[doktor]]irao je [[1986.]] godine („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“. Od [[1973.]] godine [[asistent]] je, od [[1978.]] godine znanstveni asistent, od [[1987.]] godine [[docent]], od [[1992.]] godine izvanredni [[profesor]], a od [[1998.]] godine redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je [[17. prosinca]] [[2002.]] godine.
Marko Samardžija rođen 2. rujna 1947. godine u Vođincima kod [[Vinkovci|Vinkovaca]]. Osnovnu školu polazio je i završio u rodnome mjestu a srednju ekonomsku školu u Vinkovcima.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/autor/194/ Autori. Marko Samardžija], matica.hr, pristupljeno 8. svibnja 2016.</ref> Studij [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i [[Južni Slaveni|jugoslavenskih]] [[književnost]]i i [[filozofija|filozofije]] završio je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]] u [[Zagreb]]u. Od [[5. rujna]] [[1971.]] godine profesor je pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao je poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. [[Magistar|Magistrirao]] je [[1977.]] godine („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a [[doktor]]irao je [[1986.]] godine („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“. Od [[1973.]] godine [[asistent]] je, od [[1978.]] godine znanstveni asistent, od [[1987.]] godine [[docent]], od [[1992.]] godine izvanredni [[profesor]], a od [[1998.]] godine redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je [[17. prosinca]] [[2002.]] godine a umirovljen je 2016. godine.


Predstojnik Katedre bio je od [[1992.]] do [[2006.]] godine, a pročelnik Odsjeka za [[kroatistika|kroatistiku]] od [[1996.]] do [[1998.]] godine. Bio je ravnatelj [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje]] ([[2001.]]-[[2002.]]).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54281 Hrvatska enciklopedija: Samardžija, Marko], pristupljeno 8. svibnja 2016.</ref> Dne [[17. prosinca]] 2002. godine izabran je u „trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističkom znanstveno-nastavnom području; znanstveno polje: jezikoslovlje“.
Predstojnik Katedre bio je od [[1992.]] do [[2006.]] godine, a pročelnik Odsjeka za [[kroatistika|kroatistiku]] od [[1996.]] do [[1998.]] godine. Bio je ravnatelj [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje]] ([[2001.]]-[[2002.]]).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=54281 Hrvatska enciklopedija: Samardžija, Marko], pristupljeno 8. svibnja 2016.</ref> Dne [[17. prosinca]] 2002. godine izabran je u „trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističkom znanstveno-nastavnom području; znanstveno polje: jezikoslovlje“.
Redak 75: Redak 75:
* ''Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', Zagreb, 2008.
* ''Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj'', Zagreb, 2008.
* ''Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko'', Ilok, 2010.
* ''Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko'', Ilok, 2010.
* ‘‘Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941.)‘‘, Zagreb, 2012.
* ''Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941.)'', Zagreb, 2012.
* ''Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik'', Zagreb, 2015.
* ''Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik'', Zagreb, 2015.


Redak 89: Redak 89:
* ''Donjosutlanski kajkavski ikavci'', Brdovec, 2008.
* ''Donjosutlanski kajkavski ikavci'', Brdovec, 2008.
* ''Dani Julija Benešića III.'', (zbornik radova; s Matom Batorovićem), Ilok, 2008.
* ''Dani Julija Benešića III.'', (zbornik radova; s Matom Batorovićem), Ilok, 2008.
* ‘‘Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017. (Vijesti, komentari, osude, zaključci)‘‘, Zagreb, 2017.
* ''Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017. (Vijesti, komentari, osude, zaključci)'', Zagreb, 2017.


== Izvori ==
== Izvori ==
* http://www.ffzg.hr
{{izvori}}
{{izvori}}

== Vanjske poveznice ==
* [http://kroat.ffzg.unizg.hr/index.php/standardni-jezik1/68-marko-samardzija Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Odsjek za kroatistiku: Prof. dr. sc. Marko Samardžija. Životopis]


{{GLAVNIRASPORED:Samardžija, Marko}}
{{GLAVNIRASPORED:Samardžija, Marko}}

Inačica od 18. lipnja 2017. u 03:32

Marko Samardžija (Vođinci, 2. rujna 1947.), hrvatski je kroatist i jezikoslovac.

Životopis

Marko Samardžija rođen 2. rujna 1947. godine u Vođincima kod Vinkovaca. Osnovnu školu polazio je i završio u rodnome mjestu a srednju ekonomsku školu u Vinkovcima.[1] Studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 5. rujna 1971. godine profesor je pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao je poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. Magistrirao je 1977. godine („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a doktorirao je 1986. godine („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“. Od 1973. godine asistent je, od 1978. godine znanstveni asistent, od 1987. godine docent, od 1992. godine izvanredni profesor, a od 1998. godine redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 17. prosinca 2002. godine a umirovljen je 2016. godine.

Predstojnik Katedre bio je od 1992. do 2006. godine, a pročelnik Odsjeka za kroatistiku od 1996. do 1998. godine. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2001.-2002.).[2] Dne 17. prosinca 2002. godine izabran je u „trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističkom znanstveno-nastavnom području; znanstveno polje: jezikoslovlje“.

Član je Međunarodnog povjerenstva za slavenske književne/standardne jezike od 1995. godine. Predsjednik je Hrvatskoga slavističkog odbora od 2004. godine.

Gostujući je profesor na sveučilištima u Mostaru, Pečuhu, Sambotelu, Kölnu i Skoplju te gost predavač na sveučilištima u Sosnowiecu, Varšavi, Ljubljani, Poznanju, Budimpešti. Gost lektor na Sveučilištu u Kölnu akademske godine 1977./78. i 1978./79., gost docent na istom sveučilištu akademske godine 1986./87. i 1987./88. Gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Sambotelu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.). Gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skopju.

Sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakowu (1998.), Ljubljani (2003.) i u Ohridu (2008.). Sudionik hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.) i Varaždinu (2006.).

Član Međunarodne komisije za slavenske književne / standardne jezike (od 1995.) i Međunarodnoga slavističkoga komiteta (od 2008.).

Bio je član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika od 2009. godine,[3] stručnog tijela Republike Hrvatske za skrb o hrvatskom standardnom jeziku, do raspuštanja Vijeća kojega je obaviješću bez objašnjenja 8. svibnja 2012. godine raspustio tadašnji ministar Željko Jovanović[4].

Autor je Srpsko-hrvatskog objasnidbenog rječnika izdanog 2015. godine u izdanju Matice hrvatske.[5]

Objavljeni radovi

Nepotpun popis:

Odabrane rasprave i članci

  • O nazivima interesnih zajednica, Jezik, XXI. (1973./1974.), 3-4, 126-127.
  • Jezik i stil, Zadarska revija, XXX. (1981.), 2-3, 151-163.
  • Osnovne značajke Kozarčaninove prozne rečenice, Jezik, XXIX. (1981./1982.), 4, 109-124.
  • Jezična i stilska slojevitost proze u trapericama (na primjeru romana „Drugi ljudi na Mjesecu“), Croatica, 15 (1984.), 20-21, 81-114.
  • Dopune uz glagol čestitati, Jezik, XXXIII. (1985./1986.), 5, 151-152.
  • Reljkovićev jezični purizam, Jezik, XXXIII. (1985./1986.), 5, 137-143.
  • Dopune u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 21 (1986.), 1-32.
  • Četiri pitanja o biti valentnosti, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 22 (1987.), 85-105.
  • Duga i kratka množina u hrvatskom književnom jeziku, Jezik, XXXV. (1987./1988.), 5, 129-136.
  • Razdioba glagola po valentnosti, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 23 (1988.), 35-46.
  • Homonimi u hrvatskom književnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 24 (1989.), 1-70.
  • O egzotizmima u hrvatskom književnom jeziku, Jezik, XXXVII. (1989./1990.), 3, 77-81.
  • Ivan Broz i stoljeće „Hrvatskoga pravopisa“, Zaprešićki godišnjak, Zaprešić, 1992., 91-99.
  • Puristički i filološki rad Nikole Andrića, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27 (1992.), 93-113.
  • Hrvatski leksik u drugoj polovici XVIII. stoljeća, Croatica, 13-14 (1993.), 37-39, 311-332.
  • Valentnost i semantičke mijene hrvatskih glagola, Fluminensia, 6 (1994.), 1-2, 49-5.
  • Valentnost hrvatskih povratnih glagola, Riječki filološki dani 1 (zbornik radova), Rijeka, 1994., 219-224.
  • Gramatička norma hrvatskoga standardnog jezika u XX. stoljeću, Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata (zbornik radova), Udine 1997., 131-138.
  • Uloga Stjepana Ivšića u Društvu i časopisu „Hrvatski jezik“, Prvi hrvatski slavistički kongres (zbornik radova), Zagreb, 1997., 67-78.
  • Utjecaj sociopolitičkih mijena na leksik hrvatskoga jezika u XX. stoljeću, Croatica, 27 (1998.), 45-46, 177-192.
  • Stranputicama hrvatskoga jezičnog i pravopisnog pitanja u Bosni i Hercegovini nakon godine 1945., Hrvatska revija, XLVIII. (1998.), 1-2, 93-103.
  • Normierung und Standardisierung des Kroatischen, Sprachwandel in der Slavia (zbornik radova), Frankfurt na Majni, 2000., 583-597.
  • Funkcionalnost leksičkoga izbora Antuna Šoljana u romanu „Luka“, Umijeće interpretacije (zbornik radova), Zagreb, 2000., 293-304.
  • Internationalismen in der kroatischen Sprache – Vergangenheit und aktueller Stand, Die Sprachen Südeuropas heute (zbornik radova), Frankfurt na Majni, 2000., 75-93.
  • Normy i najnowsze zmiany w języku chorwackim, Języki słowiańskie dziś. Nowe fakty. Nowa spojrzenia (zbornik radova). Katowice, 2001., 26-37.
  • Croatian Standard Language in 1990's, A Decade of Change (zbornik radova), New Delhi, 2002., 107-113.
  • Hrvatski jezik u doba globalizacije, Riječki filološki dani 4 (zbornik radova), Rijeka, 2002., 435-438.
  • Hrvatsko sociolingvističko stanje od godine 1790. do hrvatskoga narodnog preporoda, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2002., Zagreb, 2003., 259-277.
  • O hrvatskoj štokavskoj dijalektalnoj književnosti, Šokačka rič 1 (zbornik radova), Vinkovci, 2004., 83-92.
  • Pridjevsko-imeničke i imeničko-imeničke veze u novelama Antuna Šoljana, Medij hrvatske književnosti XX. stoljeća (zbornik radova), Zagreb, 2004., 67-80.
  • Hrvatski jezik u rječnicima F. Vrančića i P. Lodereckera, u: P. Loderecker: Sedmojezični rječnik (pretisak). Zagreb, 2005., 50-74.
  • Hrvatski kao povijesni jezik i klasifikacija njegovih nestandardnih i substandardnih idioma, Standard i substandard (zbornik radova), Šumen, 2005., 93-101.
  • Još o genezi i utjecaju hrvatskih vukovaca, Riječki filološki dani 5 (zbornik radova), Rijeka 2006., 463-470.
  • Glavni zadatci i nedoumice hrvatske normativistike u vrijeme Banovine Hrvatske (1939.-1941.). Zaprešić, 2006.
  • Hrvatski jezik od početka XX. stoljeća do god. 1945., Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova), Zagreb, 2006., 9-28.
  • Nacionaliziranje imena naseljenih mjesta u Kraljevini Jugoslaviji, Studia slavica Academiae Hungaricae, 2007., 1-2, 330-334.
  • Leksik, u: Povijest hrvatskoga jezika. 2. knjiga: 16. stoljeće. Zagreb, 2011., 441-459.

Knjige

  • Ljudevit Jonke, (monografija), Zagreb, 1990.
  • Filološki portreti, Zaprešić, 1993.
  • Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1993.
  • Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika, (udžbenik za 4. razred gimnazije), Zagreb, 1995.
  • Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1997.
  • Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije Zagreb, 1998., 2000., 2002., 2003., 2004., 2008.
  • Jezikoslovni razgovori, Vinkovci, 2000.
  • Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti, (s A. Selakom), Zagreb, 2001.
  • Nekoć i nedavno. Odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika, Rijeka, 2002.
  • Piščev izbor, Zagreb, 2003.
  • Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1997. (2. proš. izd. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2004.)
  • Hrvatski kao povijesni jezik, Zaprešić, 2006.
  • Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 2008.
  • Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko, Ilok, 2010.
  • Hrvatski jezik i pravopis od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918.-1941.), Zagreb, 2012.
  • Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik, Zagreb, 2015.

Priređivač

Nepotpun popis:

  • Jezični purizam u NDH - jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik, Zagreb, 1993.
  • Vatroslav Rožić: Barbarizmi u hrvatskom jeziku, Zagreb, 1998.
  • Ivan Broz: Filološke sitnice i pabirci, Zagreb, 2000.
  • Jezikoslovne rasprave i članci, Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 2001.
  • Marijan Stojković. Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe Zagreb, 2005.
  • Dani Julija Benešića II., (zbornik radova; s Matom Batorovićem), Ilok, 2006.
  • Adolf Bratoljub Klaić. Bizovačko narječje, Bizovac, 2007.
  • Donjosutlanski kajkavski ikavci, Brdovec, 2008.
  • Dani Julija Benešića III., (zbornik radova; s Matom Batorovićem), Ilok, 2008.
  • Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.-2017. (Vijesti, komentari, osude, zaključci), Zagreb, 2017.

Izvori

Vanjske poveznice