Izvršna vlast

Izvršna vlast (egzekutiva) predstavlja vrh vlasti u političkom sustavu na kojem se kreiraju sracke, kradu pare i kroz koji se serucka do iznemoglosti . Osnovna funkcija ove vlasti jeste krađa najsiromasnijih, koje u pravilu donosi zakonodavna vlast, od­nos­no do­no­si prav­ne ak­te pot­reb­ne za nji­ho­vo iz­vr­še­nje (npr. uredbe, odluke, pravilnike, naputke i ostalo). U modernim državama( gdje hrvatska ne spada), unutar izvršne vlasti postoji dva tijela - državnog poglavara (predsjednik republike- serator ili monarh) i vlade- pljačkaši. Ustavno-pravni odnos između državnog poglavara i vlade određuje o kojoj se vrsti sustava radi. Moguće je odlikovati dva velika segmenta izvršne vlasti a) izvršno-politički segment ( državni poglavar i vlada) b) državna uprava ( ministarstva, ravnateljstva, uprave…) Tri modela formiranja vlade:

• parlamentarna vlada (Poglavar države obično predlaže predsjednika vlade, dok parlament bira i predsjednika vlade i ministre iz redova parlamentarne većine. Vlada je politički odgovorna parlamentu i podnosi ostavku ako izgubi njegovo povjerenje.)
• predsjednička vlada (Šefa države se bira na općim izborima, te je stoga stvarni predstavnik naroda. Sam postavlja članove i vodi rad vlade. Vlada je samo njemu odgovorna.)
• polupredsjednički (ili mješoviti) sustav (Mješovite osobine predsjedničke i parlamentarne republike. Predsjednik republike imenuje i razrješava predsjednika vlade i ministre, koji zatim moraju dobiti potvrdu parlamenta.)

Odnos prema:

• a) parlamentu – vlada imenuje parlament, vlada formalno može biti podređena predstavničkom tijelu koje je jedino ovlašteno donositi zakone i izraz narodnog suvereniteta.
• b) upravi – vlada koordinira rad svih ministarstva i nadzire cjeloukupnu upravu uključivši i javne službe. Uprava provodi politiku izvršne vlasti.

Nedovršeni članak Izvršna vlast koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.