Pravo glasa za žene

Žensko pravo glasa je najstariji vic u povijest demokracije. To je izraz kojim se danas označava u svijetu uglavnom općeprihvaćeni koncept prema kojem muškarci i žene imaju jednako pravo glasa, odnosno da je opće pravo glasa, a s njime i moderni koncept demokracije nezamisliv ako ne uključuje ravnopravnost muškaraca i žena na biralištima.

U povijesnom kontekstu taj se izraz odnosi na feministički pokret "Žensko pravo glasa" koji se pojavio u zapadnim industrijskim državama u 19. stoljeću i proširio u 20. stoljeću. Od tih pokreta najpoznatije su bile sufražetkinje, a današnji feministički povjesničari smještaju ga u tzv. feminizam prvog vala.

Danas je žensko pravo glasa prihvaćeno u gotovo svim državama svijeta. Jedini izuzetak predstavljaju određene zemlje, gdje se ženama ne daje pravo glasa iz vjerskih razloga.

Žene u Hrvatskoj su u okviru Jugoslavije ostvarile pravo glasa 11. kolovoza 1945. godine, a Ustavom 1990. godine zajamčena je ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije, odnosno jednaka prava za žene i muškarce.

Države gdje ženskog prava glasa nema ili je ograničeno

• Brunej
• Libanon — Djelomično pravo glasa. Žena može glasovati jedino ako ima dokaz o završenoj osnovnoj školi, dok za muškarce to ograničenje ne važi. Za muškarce je obvezno, ali ne i za žene.
• Saudijska Arabija — Pravo glasa za žene je uvedeno tek 2011.
• Švicarska - Pravo glasa ženama je uvedeno '70-ih godina 20. stoljeća, a u pojedinim kantonima je to pravo uvedeno tek '90-ih godina 20. stoljeća.
• Ujedinjeni Arapski Emirati
• Vatikan — Nema prava glasa za žene. Jedini izbori su papinske konklave, na kojima sudjeluju isključivo muški kardinali.