Vicenza: razlika između inačica

Koordinate: 45°33′N 11°33′E / 45.550°N 11.550°E / 45.550; 11.550
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 62: Redak 62:
===Palladijeve građevine u Vicenzi===
===Palladijeve građevine u Vicenzi===


[[Datoteka:Vicenza-Basilica palladiana2.jpg|mini|200px|<center>''[[Basilica Palladiana]]'' na trgu ''Piazza dei Signori''<center>]]
[[Datoteka:Basilica Palladiana (Vicenza) - facade on Piazza dei signori.jpg|mini|200px|<center>''[[Basilica Palladiana]]'' na trgu ''Piazza dei Signori''<center>]]
[[Datoteka:Teatro olimpico.jpg|mini|<center>Perspektivna scena Andree Paladija u Tetro ''Olimpico''<center>]]
[[Datoteka:Teatro olimpico.jpg|mini|<center>Perspektivna scena Andree Paladija u Tetro ''Olimpico''<center>]]
[[Datoteka:Palazzo del Capitanio - Vicenza.jpg|mini|<center>''Palazzo del Capitanio''<br />[[Andrea Palladio]]<center>]]
[[Datoteka:Palazzo del Capitanio - Vicenza.jpg|mini|<center>''Palazzo del Capitanio''<br />[[Andrea Palladio]]<center>]]

Inačica od 14. kolovoza 2017. u 10:05

Vicenza
Comune di Vicenza
Datoteka:Bandiera di Vicenza.jpg
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Veneto
Pokrajina:Vicenza (VI)
Koordinate:45°33′N 11°33′E / 45.550°N 11.550°E / 45.550; 11.550
Visina:39 m
Površina:80 km2
Stanovništvo:119.038 (siječanj 2007.)
Gustoća stanovništva:1379.2 stan./km2
Poštanski broj:36100
Pozivni broj:0444
ISTAT-broj:023091
Svetac zaštitnik:Djevica Marija od Santo Berica
Vicenza na zemljovidu Italije
Vicenza
Vicenza
Vicenza na zemljovidu Italije
Službena stranica:www.comune.vicenza.it
Panorama Vicenze

Vicenza je glavni grad istoimene talijanske pokrajine u regiji Veneto, sjeverno od podnožja planine Monte Berico, oko 60 km zapadno od Venecije i 200 km istočno od Milana. U siječnju 2007. godine, Vicenza je imala broj stanovnika od 119,038. Prema količini robe za izvoz, Vicenza je treći talijanski grad.

Župe (frazione) Vicenze su: Anconetta, Bertesina, Bertesinella, Bugano, Campedello, Casale, Debba, Longara, Maddalene, Ospedaletto, Polegge, San Pietro Intrigogna, Santa Croce Bigolina, Tormeno.

Povijest

Vicenzu je osnovalo italsko pleme Euganejci nakon kojih su došli Paelo-Veneti od 3. do 2. st. pr. Kr., kada su je osvojili Gali. Rimljani je osvajaju 157. pr. Kr. i daju mu ime Vicetia ili Vincentia, u značenju "pobjedonosna". Stanovnici Vicentije su postali rimski građani 49. pr. Kr., a grad je postao prometno čvorište na putu od Mediolanuma (Milano) do Akvileje kod Tergeste (Trst), no ipak ne tako važno poput susjednog Pataviuma (Padova). Od rimskog razdoblja sačuvani su samo mostovi preko rijeka Bacchiglione i Retrone, i nekoliko lukova rimskog akvadukta ispred gradskog portala Santa Croce.

Tijekom pada Zapadnog Rimskog Carstva, Vicenzu su poharali Heruli, Vandali, Alarik s Vizigotima, te osobito Huni, da bi se grad oporavio nakon posljednjeg pohoda Ostrogota 489. godine. Vicenza je potom postala važan grad u Lombardiji, te u Franačkoj. Brojni benediktinski samostani su izgrađeni u okolici početkom 6. stoljeća.

Godine 899., Vicenzu su uništili mađarski konjanici.

Vicenza je u 12. st. postala jedna od gradova-republika u sjevernoj Italiji, te je sudjelovala u obje lombardske lige. Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva, ju je poharao 1236. god. Od tada u njoj tiranski vladaju obitelji Romano, te neko vrijeme da Della Scala, dokk 1404. god., zajedno s pokrajinom Vicentino, nije potpala u mletačku pokrajinu Veneto. Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva ju je okupirao na 8 godina (1509.-1516.), ali se nakon mira u Noyonu vratio u Veneciju.

Osvojili su je Francuzi 1796. god. i nakon pet godina neizvjesnosti, te četiri godine austrijske dominacije, ušla je u sastav Kraljevine Italije 1805. god., gdje je postala glavni grad pokrajine Bacchiglione. God. 1815., bila je uključena u Kraljevstvo Lombardije-Venecije, koja je tijekom trećeg rata za nezavisnost Italije 1866. god. pripala Italiji.

Područje Vicenze je bilo mjesto glavnih borbi u Prvom svjetskom ratu (na visoravni Asiago) i Drugom svjetskom ratu (žarište talijanskog otpora), i to je bio najoštećeniji grad od savezničkog bombardiranja pokrajini Veneto. Stradali su i mnogi njegovi spomenici, a civilnih žrtava je bilo preko 2.000. U 1960im cijeli središnji dio Veneta doživljava snažan gospodarski razvoj uzrokovan pojavom malih i srednjih obiteljskih tvrtki, u širokom rasponu proizvodnje, tzv. "Miracolo del Nordest".

Znamenitosti

Povijesno središte Vicenze i Palladijeve vile u Venetu
Svjetska baština – UNESCO
}}
DržavaNepoznata kratica »I«
Godina uvrštenja1994. (18. zasjedanje)
1996. proširena
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO

Palladijeve građevine u Vicenzi

Basilica Palladiana na trgu Piazza dei Signori
Perspektivna scena Andree Paladija u Tetro Olimpico
Palazzo del Capitanio
Andrea Palladio
La Rua stup na Piazza dei Signori.
Toranj Porta Castello
Podrobniji članak o temi: Palladijeve vile

U Vicenzi se nalaze 23 građevine Palladija, od kojih su najslavnije:

Slika Ime Ulica Godina Koordinate Bilješke
Villa Almerico Capra malo izvan središta grada 1591. 45°31′53″N 11°33′36″E / 45.5315°N 11.5600°E / 45.5315; 11.5600 Vila Rotonda je bila prva, od mnogih koje su uslijedile, ladanjska kuća s kupolom. Osobito za vrijeme paladijanizma u arhitekturi 18. stoljeća u Engleskoj i Americi.
Basilica Palladiana Piazza dei Signori 1549. 45°32′49″N 11°32′47″E / 45.54694°N 11.54639°E / 45.54694; 11.54639 (Basilica Palladiana)
Teatro Olimpico Piazza Matteotti 1580.-1585. 45°33′00″N 11°32′57″E / 45.55000°N 11.54917°E / 45.55000; 11.54917 Izvorno urađeno za Accademia Olimpica a od 1580. godine do Palladijeve smrti. Drvenu scenu dovršio je njegov učenik Vincenzo Scamozzi
Palazzo Chiericati Piazza dell'Isola 1550.-1680. 45°32′57″N 11°32′57″E / 45.54917°N 11.54917°E / 45.54917; 11.54917 Danas gradska pinakoteka, većinom slikara iz Vicenze
Palazzo Barbaran da Porto 1569.-1575. u njoj se nalazi Museo Palladio
Palazzo del Capitaniato Piazza dei Signori 1565.-1572. 45°32′50″N 11°32′45″E / 45.54722°N 11.54583°E / 45.54722; 11.54583 Sjedište gradskog vijeća
Palazzo Porto Contra Porti 1544. 45°32′56″N 11°32′43″E / 45.549024°N 11.545204°E / 45.549024; 11.545204
Palazzo Porto na trgu Castello Piazza Castello 1571. 45°32′44.44″N 11°32′28.94″E / 45.5456778°N 11.5413722°E / 45.5456778; 11.5413722
Palazzo Thiene Bonin Longare Pianta Angelica 1571. Dovršio Vincenzo Scamozzi
Palazzo Thiene Corso Palladio 1542.-1546. Sjedište banke i izložbeni prostor
Villa Gazzotti Grimani župa (frazione) Bertesina 1550. 45°33′33″N 11°36′02″E / 45.55917°N 11.60056°E / 45.55917; 11.60056

Ostale znamenitosti

  • Katedrala Uznesenja sv. Marije (Santa Maria Annunciata) iz ranog u 11. stoljeća obnavljana je više puta (u 13., 16., 19. st. i nakon uništenja tijekom Drugog svjetskog rata) posjeduje brojne slike i skulpture, gotovo sve od umjetnika iz Vicenze (Cittadello, Celestia, Liberija, Ruschi).
  • Crkva Araceli (1244.), arhitekta G. Guarinija, nekad je pripadala klarisama, a posjeduje kipove Orazio Marinalija i Cassettija, te slike Tiepola.
  • Crkva Karmina (1372.) i Sv. Katarine (1292.), bivsi posjed Humilijatija, posjeduje značajne slike.
  • Santa Corona (1260) podigli su dominikanci nakon smrti Ezzelina da Romana, a nalazi se na slici Bartolomeo Montagna (Magdelena) i Bellinija (Krštenje Kristovo), u njoj se nalazi i Palladijeva kapelica Valmarana.

Santa Croce (1179)

  • ostale znamenite crkve su: SS. Felice i Fortunato (8. st.), SS. Filippo i Giacomo (12. st.), Franjevačka crkva sv. Lovre (S. Lorenzo, 1280.),
  • Sat kula Torre Bissara (1224.-1446.) sa 82 m je jedna od najviših građevina u Vicenzi.
  • Biblioteca Civica Bertoliana je gradska knjižnica koju je osnovao grof Giovanni M. Bertolo 1708. god.
  • Casa Pigafetta (1440.), kuća Antonija Pigafetta.
  • Pinacotheca Civica je galerija vicenzinskih slikara u Paladijevoj Palazzo Chiericati.

Privreda

Okolica Vicenze je većinom poljoprivredno zemljište, no tu se također vadi mramor, sumpor, baker, ali i srebro i kaolin. Poznati su termalni izvori, od kojih je najpoznatiji Recoaro. U industriji se ističe zlatarstvo i tekstilna industrija, te proizvodnja galzbenih instrumenata i obrada vune i svile. Tri puta godišnje se u Vicenzi održava Izložba zlata, u siječnju, svibnju i rujnu. Tu se nalazi sjedište tvornice dijelova za bicikle - Campagnolo, i tvornice zaštitne sportske odjeće - Dainese.

Šport

Vicenza je grad nogometnog kluba Vicenza Calcio, pobjednik talijanskog kupa u sezoni 1996./97., koji trenutačno nastupa u trećoj ligi. Njihov gradski stadion se zove Romeo Menti koji prima 17.000 gledatelja.

Slavni stanovnici

Prijateljski gradovi

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vicenza
v • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (53)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (9)
Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja 

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vicenza&oldid=4940880"