Vanja Radauš: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Plamen (razgovor | doprinosi)
1.026 edits
Obnovio izvore, dodao odličja i spomen, izvori.
Redak 17: Redak 17:


== Životopis ==
== Životopis ==
Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. U rodnom gradu polazio je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je [[kiparstvo]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji]], u Zagrebu, od [[1924.]] do [[1930.]] godine.<ref name=kosilicavremena>Zbirka pjesama ''Kosilica vremena'' u izdanju Matice Hrvatske. (prvo izdanje)</ref> Sudjelovao je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkom pokretu]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].<ref name=kosilicavremena></ref> Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od [[1945.]] do [[1969.]] godine.<ref name="VL"/> Od [[1947.]] godine član je [[JAZU|HAZU]], a od [[1950.]] godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.<ref name="VL"/>
Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. U rodnom gradu polazio je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je [[kiparstvo]] na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji]], u Zagrebu, od [[1924.]] do [[1930.]] godine, gdje je i diplomirao.<ref name="kosilicavremena">Vanja Radauš, ''Kosilica vremena'', [[Matica hrvatska]], Zagreb, 1971., Bilješka o piscu</ref> Sudjelovao je u [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|Narodnooslobodilačkom pokretu]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]].<ref name="kosilicavremena"/> Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od [[1945.]] do [[1969.]] godine.<ref name="VL"/> Od [[1947.]] godine član je [[JAZU|HAZU]], a od [[1950.]] godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.<ref name="VL"/>
Vanja Radauš je na nagovor skladateljice [[Ivana Lang|Ivane Lang]] izradio kip [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskoga]] koji se i danas čuva u [[Glazbena škola Vatroslava Lisinskog u Zagrebu|Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu]].
Vanja Radauš je na nagovor skladateljice [[Ivana Lang|Ivane Lang]] izradio kip [[Vatroslav Lisinski|Vatroslava Lisinskoga]] koji se i danas čuva u [[Glazbena škola Vatroslava Lisinskog u Zagrebu|Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu]].


Godine [[1975.]] počinio je [[samoubojstvo]], što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.<ref>[http://www.jutarnji.hr/jelka-radaus--moj-se-muz-sigurno-nije-ubio/223714/ ''Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio''], ''[[Jutarnji list]]'', 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), preuzeto 30. svibnja 2010.</ref>
Godine [[1975.]] počinio je [[samoubojstvo]], što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.<ref>[http://web.archive.org/web/20140121035049/http://www.jutarnji.hr/jelka-radaus--moj-se-muz-sigurno-nije-ubio/223714/ ''Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio''], ''[[Jutarnji list]]'', 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. siječnja 2014.), pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>


Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=322 Gradska groblja Zagreb - R], preuzeto 22. veljače 2013.</ref>
Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=322 Gradska groblja Zagreb - R], gradskagroblja.hr, preuzeto 22. veljače 2013.</ref>


== Djelo ==
== Djelo ==
Redak 33: Redak 33:
[[Datoteka:Vanja Radaus 1007.JPG|mini|Grob Vanje Radauša na [[Mirogoj]]u]]
[[Datoteka:Vanja Radaus 1007.JPG|mini|Grob Vanje Radauša na [[Mirogoj]]u]]
[[Datoteka:VanjaRadaus-postanska-marka-znameniti-hrvati.jpg|mini|Vanja Radauš, poštanska marka, Znameniti Hrvati, 2006.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac316.nsf/AllWebDocs/Filatelija1 Sandra Cekol, ''Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj.''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.</ref>]]
[[Datoteka:VanjaRadaus-postanska-marka-znameniti-hrvati.jpg|mini|Vanja Radauš, poštanska marka, Znameniti Hrvati, 2006.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac316.nsf/AllWebDocs/Filatelija1 Sandra Cekol, ''Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj.''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.</ref>]]
⚫
Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, ''Slavonijo zemljo plemenita'' iz [[1969.]] godine i ''Kosilica vremena'', objavljenu [[1971.]] godine te poemu ''Requiem za tifusare'', isto 1971. godine.<ref name="Čorkalo">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/141_2/tekstovi141_2/04.htm Matica hrvatska. Katica Čorkalo, ''Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja''], preuzeto 22. veljače 2013.</ref><ref name="ZAKUD">dr. sc. Anica Bilić, ''Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja'', ''Glasnik ZAKUD-a'', godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf), preuzeto 22. veljače 2013.</ref> Posmrtno je [[2000.]] godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama ''Buđenje snova'', Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od [[1968.]] do [[1974.]] godine.<ref name="ZAKUD"/><ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C12%5C06%5C13A13.PDF vjesnik.hr: Sead Begović, ''Ljepotnost želje za običnim''], preuzeto 23. veljače 2011.</ref><ref>[http://info.hazu.hr/hrvojka_mihanovic_salopek_bibliografija_priredene_knjige_i_rukopisi HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi], preuzeto 23. veljače 2011.</ref> Njegov [[Proza|prozni]] opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka [[roman]]a ''Let u bezdan'' i ''Vihori u virovima'' (1973.).<ref name="ZAKUD"/>


⚫
Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, ''Slavonijo zemljo plemenita'' iz [[1969.]] godine i ''Kosilica vremena'', objavljenu [[1971.]] godine te poemu ''Requiem za tifusare'', isto 1971. godine.<ref name="Čorkalo">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/141_2/tekstovi141_2/04.htm Matica hrvatska. Katica Čorkalo, ''Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja''], preuzeto 22. veljače 2013.</ref><ref name="ZAKUD">dr. sc. Anica Bilić, ''Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja'', ''Glasnik ZAKUD-a'', godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (<nowiki>http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf</nowiki>), preuzeto 22. veljače 2013.</ref> Posmrtno je [[2000.]] godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama ''Buđenje snova'', Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od [[1968.]] do [[1974.]] godine.<ref name="ZAKUD"/><ref>[http://dns1.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C12%5C06%5C13A13.PDF vjesnik.hr: Sead Begović, ''Ljepotnost želje za običnim''], preuzeto 23. veljače 2011.</ref><ref>[http://info.hazu.hr/hrvojka_mihanovic_salopek_bibliografija_priredene_knjige_i_rukopisi HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi], preuzeto 23. veljače 2011.</ref> Njegov [[Proza|prozni]] opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka [[roman]]a ''Let u bezdan'' i ''Vihori u virovima'' (1973.).<ref name="ZAKUD"/>
⚫
=== Pjesnički utjecaj ===
⚫
Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica Ivana Lang.<ref>[http://www.mic.hr/index.php?id=1111&p=news&PHPSESSID=48ecaef52d5c596360acbd47901fa055 'Muzički informativni centar']</ref> Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina 20. stoljeća te ona tada piše popijevku ''Slavonija'', prvu na njegov tekst.<ref name="Matica">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/57.htm Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, ''Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang''], preuzeto 3. lipnja 2012.</ref> Na njegove tekstove zatim sklada, [[1965.]] godine, i popijevku ''Lisinskom'' (op. 65) te, [[1970.]] godine, ciklus ''Bezimenoj'' (op. 75):
:"Da li se svjetovi gase
:Da li je ovo oblak u mojoj sobi
:Svejedno da li su pravci krivulje
:Prošla je godina"


⚫
=== Pjesnički utjecaj ===
a [[1974.]] godine popijevku ''Prosula se sunčina'' (op. 85).<ref name="Matica"/>
⚫
Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je [[skladatelj]]ica [[Ivana Lang]].<ref>[http://www.mic.hr/index.php?id=1111&p=news&PHPSESSID=48ecaef52d5c596360acbd47901fa055 'Muzički informativni centar']</ref> Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj [[195-ih|pedesetih]] i na početku [[1960-ih|šezdesetih]] godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] te ona tada piše [[Popijevka|popijevku]] ''Slavonija'', prvu na njegov tekst.<ref name="Matica">[http://www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/136/tekstovi/57.htm Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, ''Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang''], preuzeto 3. lipnja 2012.</ref> Na njegove tekstove zatim sklada, [[1965.]] godine, i popijevku ''Lisinskom'' (op. 65) te, [[1970.]] godine, ciklus ''Bezimenoj'' (op. 75): "Da li se svjetovi gase", "Da li je ovo oblak u mojoj sobi", "Svejedno da li su pravci krivulje", "Prošla je godina" a [[1974.]] godine popijevku ''Prosula se sunčina'' (op. 85).<ref name="Matica"/><ref>[http://www.zamp.hr/baza-autora/autor/pregled/133001125 Baza autora. Ivana Lang Beck], zamp.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>


=== Književna djela ===
=== Književna djela ===
Redak 58: Redak 53:
* ''Buđenje snova'', (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)
* ''Buđenje snova'', (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)


== Nagrade ==
== Nagrade i odličja ==
* [[1937.]]: I. nagrada, Novi Sad. (s [[Jozo Kljaković|Jozom Kljakovićem]]).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=219 Hrvatski biografski leksikon: Kljaković, Joza (Josip, Jozo)], preuzeto 5. kolovoza 2012.</ref>
* [[1937.]]: I. nagrada, Novi Sad. (s [[Jozo Kljaković|Jozom Kljakovićem]]).<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=219 Kljaković, Joza (Josip, Jozo)], [[Hrvatski biografski leksikon]], Višnja Flego (2009.), preuzeto 5. kolovoza 2012.</ref>
* [[1959.]]: Godišnja [[Nagrada Vladimir Nazor]] - Likovna umjetnost.<ref>[http://www.docstoc.com/docs/120025768/NAGRADA-VLADIMIR-NAZOR Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-2004.], preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>
* [[1959.]]: Godišnja [[Nagrada Vladimir Nazor]] - Likovna umjetnost.<ref>[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=1792 Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-2005.], min-kulture.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>
* [[1967.]]: Nagrada AVNOJ-a
* Orden zasluge za narod II. reda
* Orden rada s crvenom zastavom
* Orden Republike sa srebrnim vijencem
* Orden Republike sa zlatnim vijencem

== Spomen ==
* Nakon umjetnikove smrti Majstorska radionica na Zmajevcu, kbr. 8, preuređena je za potrebe Hrvatskoga restauratorskoga zavoda a u sklopu kojega nalazi se Radauševa spomen soba.<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=11911 Radauš, Vanja (Ivan)], Hrvatski biografski leksikon, Davorin Vujčić i Martina Kokolari (2015.), pristupljeno 2. listopada 2017.</ref>
* [[1998.]]: Otvorena je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci.<ref name="hbl"/>
* [[2006.]]: U seriji poštanskih maraka ''Znameniti Hrvati'' izdana je poštanska marka s njegovim likom.<ref name="hbl"/>


== Galerija djela ==
== Galerija djela ==
Redak 78: Redak 83:
== Vidi još ==
== Vidi još ==
* [[Hrvatski grb|Državni grb Narodne Republike Hrvatske]], potpuni dizajn.<ref>[[Darko Stuparić|Stuparić, Darko]]. ''Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije'', [[Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb|CKD]], Zagreb, 1978., str. 75. {{citat|Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!|str. 75.}}</ref>
* [[Hrvatski grb|Državni grb Narodne Republike Hrvatske]], potpuni dizajn.<ref>[[Darko Stuparić|Stuparić, Darko]]. ''Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije'', [[Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb|CKD]], Zagreb, 1978., str. 75. {{citat|Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!|str. 75.}}</ref>
* [[Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue]], skulptura.<ref>[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac328.nsf/AllWebDocs/knji78p Željka Čorak, ''Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu''], ''Vijenac'', broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>
* [[Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue]], skulptura.<ref>Željka Čorak, [http://www.matica.hr/vijenac/328/Villefranche,%20pobjeda%20pam%C4%87enja/ ''Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu. Villefranche, pobjeda pamćenja''], ''Vijenac'', broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 89: Redak 94:


{{GLAVNIRASPORED:Radauš, Vanja}}
{{GLAVNIRASPORED:Radauš, Vanja}}
⚫
[[Kategorija:Životopisi, Vinkovci]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Hrvatski kipari]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
⚫
[[Kategorija:Životopisi, Vinkovci]]

Inačica od 2. listopada 2017. u 05:00

Vanja Radauš
Vanja Radauš
Rođenje 29. travnja 1906., Vinkovci
Smrt 24. travnja 1975., Zagreb
Vrsta umjetnosti kiparstvo - slikarstvo
Praksa Zagreb, Pariz
Utjecali Rodin, Bourdelle
Poznata djela Bacač diska, Spomenik palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu, Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue, Vatroslav Lisinski
Portal o životopisima

Vanja Radauš (Vinkovci, 29. travnja 1906. - Zagreb, 24. travnja 1975.), bio je hrvatski kipar, slikar i književnik. Jedan je od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća.[1]

Životopis

Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. U rodnom gradu polazio je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji, u Zagrebu, od 1924. do 1930. godine, gdje je i diplomirao.[2] Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata.[2] Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine.[1] Od 1947. godine član je HAZU, a od 1950. godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.[1] Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskoga koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Godine 1975. počinio je samoubojstvo, što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.[3]

Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[4]

Djelo

Kiparstvo je diplomirao 1930. godine na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. U prvome razdoblju (1932.-1943.) stvarao je pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja i izlaže na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1936. godine radi seriju crteža "Dance macabre" a 1937. godine dekalkomanije[5] koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Vanja Radauš 1950. godine izabran je, uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča, i predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.

Snažan pečat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, 1956.-1959., Panopticum croaticum, 1959.-1961., Čovjek i kras, 1961.-1963., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966.-1968., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969.-1975.).[1] Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja.[1]

  • spomenik u Perivoju slobode, Karlovac,[6] 1955.

Književno stvaralaštvo

Grob Vanje Radauša na Mirogoju
Vanja Radauš, poštanska marka, Znameniti Hrvati, 2006.[7]

Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita iz 1969. godine i Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine te poemu Requiem za tifusare, isto 1971. godine.[8][9] Posmrtno je 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od 1968. do 1974. godine.[9][10][11] Njegov prozni opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka romana Let u bezdan i Vihori u virovima (1973.).[9]

Pjesnički utjecaj

Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica Ivana Lang.[12] Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina 20. stoljeća te ona tada piše popijevku Slavonija, prvu na njegov tekst.[13] Na njegove tekstove zatim sklada, 1965. godine, i popijevku Lisinskom (op. 65) te, 1970. godine, ciklus Bezimenoj (op. 75): "Da li se svjetovi gase", "Da li je ovo oblak u mojoj sobi", "Svejedno da li su pravci krivulje", "Prošla je godina" a 1974. godine popijevku Prosula se sunčina (op. 85).[13][14]

Književna djela

  • Mi pamtimo..., Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1945.
  • Slavonijo zemljo plemenita, (zbirka pjesama), Zora, Zagreb, 1969.
  • 1. Znanstveni sabor Slavonije i Baranje, JAZU, Zagreb, 1970. (urednik)
  • Arhitektonski spomenici Slavonije: tursko razdoblje, barok i klasicizam, Povijesni muzej Hrvatske-JAZU, Zagreb, 1971. (urednik)
  • Kosilica vremena, (zbirka pjesama), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1971.
  • Requiem za tifusare, (poema), Vlastita naklada, Zagreb, 1971.[8]
  • Srednjovjekovni spomenici Slavonije, JAZU, Zagreb, 1973.
  • Spomenici Slavonije iz razdoblja XVI do XIX stoljeća, JAZU, Zagreb, 1975.

Posmrtno

  • Slavonijo, zemljo plemenita / Vanja Radauš, (prir. i pog. napisao Goran Rem), Privlačica, Vinkovci, 1994.
  • Buđenje snova, (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)

Nagrade i odličja

Spomen

  • Nakon umjetnikove smrti Majstorska radionica na Zmajevcu, kbr. 8, preuređena je za potrebe Hrvatskoga restauratorskoga zavoda a u sklopu kojega nalazi se Radauševa spomen soba.[17]
  • 1998.: Otvorena je Memorijalna knjižnica Ivana Vanje Radauša u Gradskoj knjižnici i čitaonici Vinkovci.[17]
  • 2006.: U seriji poštanskih maraka Znameniti Hrvati izdana je poštanska marka s njegovim likom.[17]

Galerija djela

Vidi još

Izvori

  1. ↑ a b c d e D. J., Trideset sjajnih portreta kipara koji je obilježio 20. stoljeće, Večernji list, 30. svibnja 2010., preuzeto 3. lipnja 2012.
  2. ↑ a b Vanja Radauš, Kosilica vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., Bilješka o piscu
  3. ↑ Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio, Jutarnji list, 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), (u međumrežnoj pismohrani archive.org 21. siječnja 2014.), pristupljeno 2. listopada 2017.
  4. ↑ Gradska groblja Zagreb - R, gradskagroblja.hr, preuzeto 22. veljače 2013.
  5. ↑ Zavičajni muzej Stjepana Grubera, preuzeto 30. svibnja 2010.
  6. ↑ Naručeno čišćenje spomenika u Perivoju – o cijeni ovisi hoće li ruglo zablistati , KAportal, 10. travnja 2012.
  7. ↑ Sandra Cekol, Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj., Vijenac, broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.
  8. ↑ a b Matica hrvatska. Katica Čorkalo, Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja, preuzeto 22. veljače 2013.
  9. ↑ a b c dr. sc. Anica Bilić, Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja, Glasnik ZAKUD-a, godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf), preuzeto 22. veljače 2013.
  10. ↑ vjesnik.hr: Sead Begović, Ljepotnost želje za običnim, preuzeto 23. veljače 2011.
  11. ↑ HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi, preuzeto 23. veljače 2011.
  12. ↑ 'Muzički informativni centar'
  13. ↑ a b Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang, preuzeto 3. lipnja 2012.
  14. ↑ Baza autora. Ivana Lang Beck, zamp.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.
  15. ↑ Kljaković, Joza (Josip, Jozo), Hrvatski biografski leksikon, Višnja Flego (2009.), preuzeto 5. kolovoza 2012.
  16. ↑ Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-2005., min-kulture.hr, pristupljeno 2. listopada 2017.
  17. ↑ a b c Radauš, Vanja (Ivan), Hrvatski biografski leksikon, Davorin Vujčić i Martina Kokolari (2015.), pristupljeno 2. listopada 2017.
  18. ↑ zagrebacki.info: Đuro Đaković, preuzeto 6. ožujka 2013.
  19. ↑ Stuparić, Darko. Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije, CKD, Zagreb, 1978., str. 75.
    Wikicitati »Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!«
    (str. 75.)
  20. ↑ Željka Čorak, Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu. Villefranche, pobjeda pamćenja, Vijenac, broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vanja Radauš
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vanja_Radauš&oldid=4961574"