Elvis Bošnjak

Elvis Bošnjak
Rođenje	26. siječnja 1971., Split, Hrvatska
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Elvis Bošnjak, kao Tomislav Vukov u dramskoj seriji Na terapiji

Elvis Bošnjak (Split, 26. siječanj 1971.), hrvatski dramatičar i glumac.

Životopis

Elvis Bošnjak, hrvatski dramski pisac i glumac, rođen je 26. 01. 1971, u Splitu. Do šeste godine živio je u selu Hrvace, pored Sinja, a onda se vraća u Split na školovanje. Glumu na Akademiji dramskih umjetnosti Zagreb upisao je 1989., na dislociranom studiji u Splitu. 1993. postaje članom ansambla HNK Ivana pl. Zajca - Rijeka. Sudjeluje i u prvim predstavama HKD Teatra. Nakon dvije sezone vraća se u Split i postaje članom ansambla drame HNK Split gdje ostaje sve do 2010. U ovom kazališu je odigrao pedesetak uloga a od 2004 do 2006 vršio je dužnost ravnatelja drame HNK Split te je, u istom razdoblju, bio i ravnatelj dramskog programa Splitskog ljeta. Važan iskorak radi 2008, godine kada, s Linom Vengoechea, osniva u Splitu kazalište PlayDrama čiji je umjetnički voditelj. PlayDrama je zamišljena kao kazalište praizvedbi i izvodi samo one drame koje nisu igrane u Hrvatskoj.  Od 2010. Elvis Bošnjak je umjetniči voditelj ovog kazališta.

Za kazalište i film počinje pisati krajem devedesetih.  Zatvorski triler Otac praizveden je 2000. godine u HNK Split i režiji Nenni Delmestre. Priča o ocu ubojici i silovatelju, pokajniku, preobraženiku koji od Boga za svoj grijeh traži kaznu a ne oprost pobudio je velik interes i publike i kritike. Na Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani osvaja najvažnije nagrade, među kojima za najbolju izvedenu dramu i najbolju predstavu. Naš ugledni pisac i dramatičar Ivo Brešan nazvao je tekst Otac „malim scenskim biserom“. Dvije godine nakon Oca na velikoj sceni HNK Split praizvedena mu je drama Nosi nas rijeka, opet u režiji Nenni Delmestre. Priča o raspadu seoske obitelji, suzbitim emocijama, ranama što zacjeljuju sporije no što teče rijeka pod njihovom kućom, u anketi nekoliko vodeđih dnevnih listova proglašena je kulturnim događajem godine. „Izvrsno, precizno, potresno“ bio je naslov jedne od kritika predstave „Nosi nas rijeka“.  Pored brojnih glumačkih nagrada predstava je proglašena najboljom na Marulićevim danima osvojivši nagradu za režiju i najbolji tekst. Za ovaj tekst i ulogu Jerka, Elvis Bošnjak dobio je također i prestižnu nagradu Ministarstva kulture "Vladimir Nazor" za kazalište 2003. godine. Suradnju s redateljicom Nenni Delmestre nastavio je radom na predstavi Idealan muž, slobodnoj adaptaciji drame Oscara Wildea izvedenoj 2002. na Splitskom ljetu. I njegovu slijedeću dramu Hajdemo skakati po tim oblacima, praizvedenu 2004. u HNK Split, na scenu je postavila Nenni Delmestre. Ovaj tekst Elvisa Bošnjaka hrvatska kritika je ocijenila kao iskorak u novo, jednom od najsuvremenijih hrvatskih drama, vulkanski snažnim pismom, univerzalnom pričom čije interpretacije nemaju granica. 2008. Hrvatski radio izvodi u režiji Mislava Brečića Bošnjakovui dramu „Žice i žileti“ za koju iste godine dobija nagradu Marin Držić, Ministarstva kulture RH. U predgovoru Bošnjakovoj zbrici drama „Nosi nas rijeka i druge drame“ objavljenoj u izdanju ITI Centra Hrvatska 2011. godine Matko Botić navodi kao novost u ovoj drami oštre rezove koji u nepravilnom ritmu, u kombiniraju nekoliko vremenskih odsječaka radnje, u ukupnom razmaku od dvadeset i pet godina, koji uz vješto napisane dijaloge pridodavaju dramskom pismu kvalitetu filmskog scenarija. 2012. godine Bošnjak se nastavlja baviti temom odnosa muškarac – žena u drami „Srce veće od ruku“.  Praizvedena u produkciji kazališta PlayDrama i režiji Trpimira Jurkića predstava Srce veće od ruku nagrađena je nagradom Vanja Drach za najbolju predstavu na Festivalu glumca. Elvis Bošnjak bio je nominiran za nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika za izvedeni dramski tekst. Kritika je tekst prihvatila jako dobro nazvaši ga „ ...dramskom poslasticom o ljubavnom četverokutu u kojoj je dramski tekst Elvisa Bošnjaka do tankoćutnih detalja razotkrio duboke unutarnje moralne i fizičke dileme i muke što ih takvi zabranjeni odnosni poput nabujalih rijeka doplave, istodobno budeći u ženama i muškarcima, grešnim i poligamnim smrtnicima svu razornu silinu žudnje,,,“

2014. godine u produkciji kazališta PlayDrama izvedena je  na Splitskom ljetu predstava „Rebro“, autorski projekt Saše Božića i Ksenije Zec nastao prema motivima istoimene Bošnjakove drame.  U ovom tekstu Bošnjak se bavi glumačkom blokadom kao polazištem  za priču o tome što glumac proživljava na pozornici, kako pokušava savladati svoja osobna ograničenja, kako nemoć pretvara u novu mogućnost. Iako čvrsto napisan, Bošnjak je tekst „Rebro“ ponudio kao materijal za predstavu tako da u interpretaciji Saše Božića i Ksenije Zec nije korištena ni jedna rečenica iz originalnog teksta.  Godinu kasnije, Bošnjak se tekstom „Kašeta brokava“ vraća na pozornicu HNK Split. Naslanjajući se na Shakespeareovog „Kralja Leara“ Bošnjak piše posvetu rodnom gradu Splitu utjelovivši ga u liku Rodoljuba, ostarjelog hipika koji, saznavši svoju dijagnozu, dijeli svoju kućicu u Velom Varošu. Priča je to o malom čovjeku koji se svim silama proteža kako bi bio veći, koji prosipa svoju vreću smijaha stvarajući ponekad buku od koje drugi ne mogu disati. Predstava u režiji Nenni Delmestre izazvala je veliko zanimanje i publike i kritike i naišla na jako dobar prijem. Na Marulićevim danima 2016. Bošnjak je i po treći put osvojio nagradu za izvedeni dramski tekst uz obrazloženje kako je autor  „... poveo dobrohotni ali i razorni dijalog s prethodnicima literarne splićanistike kao i s plošnim predodžbama i konstrukcijama o Splitu i pripadajućem mu mentalitetu. U svojem Oproštaju ovaj tankoćutni autor dramatično dokida infantilizaciju dalmatinskoga prostora povezujući u svom dramskom pismu staro i novo, svjetsko i domaće, pučko i metafizičko. Najveća vrijednost Bošnjakovog teksta koja je vidljiva u ovoj predstavi a biti će i u svim budućim njegov je pirandelovski humorizam koji je ostvaren najuvjerljivijim dramaturškim i stilskim sredstvima mediteranske tragikomedije.“

U spomenutom predgovoru  zbirci „Nosi nas rijeka i druge drame“ Matko Botić zeključuje osvrt na Bošnjakovo dramsko pismo nazvavši ga „malim vodičem za preživljavanje u ovim teškim vremenima“ podsjećajući kako je „jedan od temaljnih piščevih  stvaralačkih motiva – ne valja okretati glavu od teških životnih tema, ali u svakoj od njih treba iznaći bar komadić proplamsaja ljudskog duha“.

Drame su mu prevođene i igrane u Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Čileu, Meksiku i Češkoj. Bošnjak se kao pisac bavio i filmom potpisavši scenarije za igrane filmove „Otac“ Stanislava Tomića, Noćni brodovi (zajedno s Igorom Mirkovićem), redatelja Igora Mirkovića i „Sonja i bik“ (zajedno s Vlatkom Vorkapić, redateljice Vlatke Vorkapić.

Filmopis

Televizijske uloge

• "Na terapiji" kao Tomislav Vukov (2013)
• "Stipe u gostima" kao Šime (2012.)
• "Instruktor" kao Robi (2010.)
• "Bitange i princeze" kao policajac (2008.)
• "Dobre namjere" kao Ante Bakula (2007.-2008.)

Filmske uloge

• "Sonja i bik" kao Mate Mlikota (2012.)
• "Ta tvoja ruka mala" (2009.)
• "Krupni otpad" kao gospodin Kralj (2008.)
• "Trešeta" kao Kapitano (2006.)
• "I galebovi su se smijali" (2005.)
• "Da mi je biti morski pas" kao Ive Dumanić (1999.)
• "Anđele moj dragi" (1995.)

Praizvedbe

• 2000. Otac, režija: Nenni Delmestre, HNK Split
• 2002. Nosi nas rijeka, režija: Nenni Delmestre, HNK Split
• 2002 Idealni muž, režija Nenni Delmestre, Splitsko ljeto
• 2004. Hajdemo skakati po tim oblacima, režija: Nenni Delmestre, HNK Split
• 2008 Žice i žileti, režija Mislav Brečić, Hrvatski radio
• 2012. Srce veće od ruku, režija: Trpimir Jurkić, Kazalište PlayDrama
• 2014. Rebro, režija: Saša Božić i Ksenija Zec, Kazalište PlayDrama, Splitsko ljeto
• 2015. Kašeta brokava, režija: Nenni Delmestre, HNK Split
• 2017. Neprijatelj naroda, režija: Nenni Delmestre, HNK Split

Vanjske poveznice

• Elvis Bošnjak u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
• Službena stranica