Prijeđi na sadržaj

Mit brennender Sorge: razlika između inačica

bez sažetka
No edit summary
No edit summary
 
U njoj se osuđuje povrjede slobode [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] i kršenja [[konkordat]]a između [[Sveta Stolica|Svete Stolice]] i [[Njemački Reich|Njemačke]] iz 1933. godine, ali je pretežni dio usmjeren na pitanja vjerskog nauka i morala, te se osuđuju "panteistička konfuzija", "[[neopoganstvo]]", "[[mit o rasi i krvi]]" i [[idolatrija|idolatriju]] Države koju su širili [[Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka|nacisti]].
 
Za sastavljanje enciklike bio je odgovoran državni tajnik Svete Stolice Eugenio Paccelli, koji je kasnije postao Papa [[Pio VIII.|Pio XII]].; "Mit Brennender Sorge" sadržava više dijelova koji su plod njegovih intervencija.<ref>{{Citiranje weba|url=http://ewtn.com/library/CHISTORY/nazifearP12.htm|title=Why the Nazis Feared Pius XII (tekst izvorno objavljen u L'Osservatore Romano)|author=Dimitri Cavalli|date=20. veljače 2010.|work=|language=engleski|publisher=EWTN|accessdate=10. listopada 2017.}}</ref>
 
Enciklika je - odstupajući od običaja da se enciklike pišu na latinskom jeziku i tek potom prevode na narodne jezike - napisana na [[njemački jezik|njemačkom jeziku]]. Papinski [[nuncij]] [[Cesare Orsenigo]] encikliku je dao potajice od njemačkih vlasti umnožiti u 300.000 primjeraka i raspačati u Njemačkoj; kasnije se po župama tekst skrivao da ga nacisti ne bi uništili, ponekada i u [[svetohranište|svetohraništima]] crkava. S [[propovjedaonica]] u Njemačkoj je pročitan za [[Cvjetnica|Cvjetnicu]] 1937. godine.
 
Nacisti su reagirali bijesno, uhićivali su i zatvarali. U [[progon katoličanstva u nacizmu|zatvoru]] su završile stotinemnogi katolikakatolici koji su sudjelovali u tiskanju i raspačavanju. Zaplijenjeno je i 12 tiskarskih strojeva na kojima je ona tiskana.<ref>{{Citiranje weba|url=https://zenit.org/articles/the-encyclical-that-infuriated-hitler/|title=The Encyclical That Infuriated Hitler|author=Zenit|date=4. travnja 2007.|work=|language=engleski|publisher=ZENIT|accessdate=10. listopada 2017.}}</ref> Cijeli niz samostana i škola kao i brojni bogoslovni fakulteti i visoke škole morale su biti zatvorene. Već travnja iste godine došla je nova Hitlevora i Goebbelsova zapovijed za novim valom mjera protiv svećenika i redovnika. Namjera je bila isključiti Crkvu od odgoja mladeži te potkopati povjerenje u Crkvu. Zatim su školske godine 1937./38. raspuštene privatne katoličke škole ili ih je preuzela država. Duhovnost se više nije mogla širiti. Vjerska nastava nije više bila moguća u narodnim i poslovnim školama. Gušenjem i onemogućavanjem katoličkog odgoja, progonomte zapravo svakog drugog ne-nacističkog odgojnog katoličanstvarada u nacističkojNjemačkoj državipod nacističkom vlašću stvorili su se preduvjeti za indoktrinaciju mržnjom, te onemogućila mogućnostonemogućilo osvješćivanjaosvješćivanje mržnjom zatrovane mladeži.
 
Nacisti su uklanjanjem autoriteta Katoličke Crkve u odgoju mladih i stvaranjem monopola nacističkih organizacija poput [[Hitlerjugend|Hitlerjugenda]] stvorili preduvjete za moralno trovanje mladeži i stvaranju vojske mladih ljudi odanih rasizmu i ostalim nacističkim konceptima, s kakvima će se čitav svijet uskoro suočiti u [[Drugi svjetski rat|II. svjetskom ratu]].