Mit brennender Sorge: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Jubilarni članak|178.000}} |
{{Jubilarni članak|178.000.}} |
||
[[Datoteka:Pius XI In brennender Sorge Umschlag.jpg|mini|desno|250px| Naslovna stranica enciklike Pija X. o položaju Katoličke Crkve u Njemačkom Reichu 1937. godine.]] |
[[Datoteka:Pius XI In brennender Sorge Umschlag.jpg|mini|desno|250px| Naslovna stranica enciklike Pija X. o položaju Katoličke Crkve u Njemačkom Reichu 1937. godine.]] |
||
'''Mit brennender Sorge''' (njemački: ''S gorućom brigom'') je [[enciklika]] koju je [[papa]] [[Pio XI.]] potpisao [[14. ožujka]] [[1937.]] te objavio [[21. ožujka]] [[1937.]] godine. Podnaslov enciklike je "''O Crkvi u Njemačkom Reichu''". |
'''Mit brennender Sorge''' (njemački: ''S gorućom brigom'') je [[enciklika]] koju je [[papa]] [[Pio XI.]] potpisao [[14. ožujka]] [[1937.]] te objavio [[21. ožujka]] [[1937.]] godine. Podnaslov enciklike je "''O Crkvi u Njemačkom Reichu''". |
Inačica od 12. listopada 2017. u 20:56
Mit brennender Sorge (njemački: S gorućom brigom) je enciklika koju je papa Pio XI. potpisao 14. ožujka 1937. te objavio 21. ožujka 1937. godine. Podnaslov enciklike je "O Crkvi u Njemačkom Reichu".
U njoj se osuđuje povrjede slobode Katoličke Crkve i kršenja konkordata između Svete Stolice i Njemačke iz 1933. godine, ali je pretežni dio usmjeren na pitanja vjerskog nauka i morala, te se osuđuju "panteistička konfuzija", "neopoganstvo", "mit o rasi i krvi" i idolatriju Države koju su širili nacisti.
Za sastavljanje enciklike bio je odgovoran državni tajnik Svete Stolice Eugenio Paccelli, koji je kasnije postao Papa Pio XII.; "Mit Brennender Sorge" sadržava više dijelova koji su plod njegovih intervencija.[1]
Enciklika je - odstupajući od običaja da se enciklike pišu na latinskom jeziku i tek potom prevode na narodne jezike - napisana na njemačkom jeziku. Papinski nuncij Cesare Orsenigo encikliku je dao potajice od njemačkih vlasti umnožiti u 300.000 primjeraka i raspačati u Njemačkoj; kasnije se po župama tekst skrivao da ga nacisti ne bi uništili, ponekada i u svetohraništima crkava. S propovjedaonica u Njemačkoj je pročitan za Cvjetnicu 1937. godine.
Nacisti su reagirali bijesno, uhićivali su i zatvarali. U zatvoru su završile mnogi katolici koji su sudjelovali u tiskanju i raspačavanju. Zaplijenjeno je i 12 tiskarskih strojeva na kojima je ona tiskana.[2] Cijeli niz samostana i škola kao i brojni bogoslovni fakulteti i visoke škole morale su biti zatvorene. Već travnja iste godine došla je nova Hitlerova i Goebbelsova zapovijed za novim valom mjera protiv svećenika i redovnika. Namjera je bila isključiti Crkvu od odgoja mladeži te potkopati povjerenje u Crkvu. Zatim su školske godine 1937./38. raspuštene privatne katoličke škole ili ih je preuzela država. Vjerska nastava nije više bila moguća u narodnim i poslovnim školama. Gušenjem i onemogućavanjem katoličkog odgoja, te zapravo svakog drugog ne-nacističkog odgojnog rada u Njemačkoj pod nacističkom vlašću stvorili su se preduvjeti za indoktrinaciju mržnjom, te onemogućilo osvješćivanje mržnjom zatrovane mladeži.
Nacisti su uklanjanjem autoriteta Katoličke Crkve u odgoju mladih i stvaranjem monopola nacističkih organizacija poput Hitlerjugenda stvorili preduvjete za moralno trovanje mladeži i stvaranju vojske mladih ljudi odanih rasizmu i ostalim nacističkim konceptima, s kakvima će se čitav svijet uskoro suočiti u II. svjetskom ratu.
Povezani članci
Izvori
- ↑ Dimitri Cavalli. 20. veljače 2010. Why the Nazis Feared Pius XII (tekst izvorno objavljen u L'Osservatore Romano) (engleski). EWTN. Pristupljeno 10. listopada 2017.
- ↑ Zenit. 4. travnja 2007. The Encyclical That Infuriated Hitler (engleski). ZENIT. Pristupljeno 10. listopada 2017.
Vanjske poveznice
- Potpuni tekst enciklike Mit brennenden sorge sa službenih stranice Svete Stolice (eng.)
- Potpuni tekst enciklike Mit brennenden sorge sa službenih stranice Svete Stolice (njemački)
- Ivan Fuček: Etička kritika totalitarizma u papinskim dokumentima (izlaganje sa znanstvenog skupa, 1996. god.)