Čičoka: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 29: Redak 29:
*[http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Helianthus+tuberosus PFAF database Helianthus tuberosus] {{engl}}
*[http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Helianthus+tuberosus PFAF database Helianthus tuberosus] {{engl}}


[[Kategorija:Glavočike]]
[[Kategorija:Glavočike cjevnjače]]
[[Kategorija:Invazivne vrste]]
[[Kategorija:Invazivne vrste]]

Inačica od 20. studenoga 2017. u 23:28

Čičoka
Čičoka
Status zaštite
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Tracheophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Asterales
Porodica:Asteraceae
Rod:Helianthus
Vrsta:H. tuberosus
Dvojno ime
Helianthus tuberosus
Baze podataka

Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke( ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m.Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm.Gomolji mogu varirati bojom,formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute.Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij,magnezij,kalcij,fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke.Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji.Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka ,za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola.Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.

Dodatna literatura

  • Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.

Vanjske poveznice