Sitno Donje: razlika između inačica

Prilikom obnove crkvene organizacije nakon odlaska Turaka Sitno Donje je pripojeno župi [[Mirlović Zagora|Mirlovići]] [[šibenska biskupija|šibenske biskupije]]. Uskoro nakon ukidanja [[trogirska biskupija|trogirske biskupije]] 1830., kada je i župa [[Visoka (Unešić)|Visoka]] sa selom [[Sitno]] (Gornje) opet došla u sastav šibenske biskupije, već 1836. Sitno Donje se izdvaja iz župe Mirlovići i pridružuje župi [[Visoka (Unešić)|Visoka]].

<br>Od 1970. vodi se pod imenom župa [[Perković]], iako joj selo Perković ne pripada. Naime, odlukom o njenom osnivanju nije dirano u organizaciju župe [[Danilo]], pa toj župi i dalje pripadaju [[Slivno (Šibenik)|Slivno]] i [[Perković]]. Župi Perković pripadaju [[Bogdanovići]], Sitno Donje i [[Sitno]] (Gornje). Župa je dobila ime po imenu željezničke stanice i pošte kojoj pripada.

U mletačkm katastru iz 1709. za područje [[Skradin]]a i [[Šibenik]]a (''Catastico del trritorio di Scadrona e Sebenico'') nalaze se popisi posjednika za dio Sitnog na šibenskoj strani (''Ristretto di parte di Sitno'') i za Zaplanje (''Ristretto della villa di Zaplane''), koji su se stopili u jedno naselje - [[Sitno Donje]].<br> Na popisu posjednika u Zaplanju, koji su tu i nastanjeni, nalazi se samo sedam obitelji Rakić: 73 člana, 16 sposobnih za oružje, imaju 31 konja, 29 volova, 33 krave, 24 teladi i 680 ovaca. Osim njih tu su posjednici iz drugih mjesta: Čekeliš Jakov, Jakelić Bartul, Jakelić Stjepan, Musolinović Jure i Valešić Filip. Jakelić Bartul je na popisu nastanjenih u [[Danilo|Danilu]] sa [[Slivno (Šibenik)|Slivnom]], a posjednik je i u [[Pakovo Selo|Pakovu Selu]]. <br>Na popisu posjednika nastanjenih u dijelu Sitnog na šibenskoj strani su samo dvije obitelji Pragostini sa 28 članova, 8 sposobnih za oružje, a imaju 10 konja, 11 volova, 14 krava, 6 teladi i 170 ovaca. Osim njih tu su i posjednici iz susjednih sela: Baković Dujo, Dražić Ivan i Dražić Nikola, Radnić Grgo ''kavaljer''/vitez iz [[Drniš]]a, Radnić Jakov, Storebrin Mijo i Škrapić Grgo.

===Iz austrijskgaustrijskog katastra 1840.-44.===

Francuska vlst nije bila omiljena u Zagori, a u buntu su aktivno sudjelovali i Sitnjani. Za [[Mala Gospa|Malu Gospu]] 1806. kod sv. Jure u Sitnom (zajednička crkva za [[Sitno Donje]] i [[Sitno]] (Gornje)napadnuti su župnik [[Mirlović Zagora|Mirlovića]]a fra Ante Jurić i župnik [[Visoka (Unešić)|Visoke]] fra Ilija Soldo, jer da potpomažu novačenje za [[Napoleon]]ova ratovanja davanjem podataka iz matičnih knjiga. Zamalo su ih kamenovali, a u smirivanju su se istakli Jure Jakelić iz Sitnog i Ilija Paić s Ljubostinja. Nekoliko dana kasnije, kada su glavari i predstavnici sela došli na Mirloviće na sastanak sa serdarom Božom Milovićem radi provjere popisa regruta, Sitnjani su napali glavara Mirlovića Franu Bulata, jer da pomaže regrutaciju. Na njega je skočio Mijo Ilić, Jure Jakelić je ovog puta potegao nož, a Ilija Paić udario je Bulata šakom u glavu. <br>Sitnjani su se priključili velikim skupinama seljaka iz cijele Zagore, koja je pošla razoružavati Francuze u [[Trogir]]u. Kada se to smirilo, na putu kući preko [[Labin (Prgomet)|Labina]]a tražili su nekog Barišu Zovića, koji im se posebno zamjerio prilikom regrutacije. Kad ga nisu našli potpalili su mu kuću, a neki Škopljanac je vikao: ''Di je ti [[Bonaparte]]? Di je General da ga rasičemo na komade?''.

*Dana 10. siječnja 1879. rodio se [https://www.geni.com/people/Rudolf-H%C3%B6nisch/6000000069509392088 Rudolf-Karlo Hönisch] od oca Ivana Hönisch i majke Luige Balling, vjenčanih u crkvi sv. Elizabete u Beču, nastanjenih u Perković-Slivnu. Otac djeteta je činovnik c.k. Dalmatinske državne željeznice. Kum je bio Petar Vojnović-Nakić, posjednik iz Drniša, a svjedok je bio i Ivan Barada, željeznički činovnik na postaji Perković-Slivno.