Bjelomorsko-baltički kanal: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 7. prosinca 2017. u 14:58

Bjelomorsko-baltički kanal (rus. Беломо́рско-балти́йский кана́л) je morski kanal koji povezuje Bijelo i Baltičko more. Dugačak je 227 kilometara što ga čini najvećim morskim kanalom na svijetu.

Kanal

Danas kanal služi samo za lak prijevoz i po njemu dnevno prođe između 10 i 40 brodova. Kanal ide od Bjelomorska (na Bijelom moru) preko jezera Vigozero do jezera Onjega. Odatle se nastavlja rijekom Svir do jezera Ladoga, a potom rijekom Nevom do Baltičkog mora. Završava se kod grada Sankt Peterburga.

Povijest

Datoteka:Belomorkanal.png

Kanal je osnovan 2. kolovoza 1933. godine. Gradio se godinu dana i devet mjeseci. Staljin je naredio da se kanal izgradi brzo (za 24 mjeseca) i što jeftinije, tako da je umjesto željeza korišteno drvo, a umjesto običnih radnika zatvorenici na kaznenom radu. Dužina kanala je iznosila 227 km od čega je 37 km izgrađeno na stjenovitoj podlozi. Za vrijeme njegove izgradnje poginulo je oko 200.000 zatvorenika. Izgradnja ovog kanala predstavljena je kao prvi uspjeh Pjatiletke (пятилетка), plan petogodišnje izgradnje zemlje. U stvarnosti kanal nije bio toliko dobar koliko je hvaljen. Na njegovoj izgradnji radilo je i po 107.000 zatvorenika. Njegova dubina iznosila je samo 3,5 metra što je onemogućavalo prijevoz većih trgovačkih, kao i vojnih brodova iz Baltičkog u Bijelo more i preko njega dalje do Tihog oceana u slučaju nužde.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata kanal je kao strateški važan objekt pretrpio razaranja. Poslije završetka rata uništeni dijelovi su popravljeni i kanal je ponovno postao plovan u srpnju 1946. godine.

Kanalu je dodato i ime Staljina 6. prosinca 1961. godine.

Zanimljivosti

Po kanalu je dobila ime jedna marka ruskih cigareta - Беломорканал.
Pored kanala se nalazi spomenik posvećen ubijenom zatvoreniku.
Postoji komedija o kanalu koju je napisao Nikolaj Pogodin.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 [[Datoteka:White Sea Canal map hr.svg|mini|desno|300px|Karta Bjelomorsko-baltičkog kanala]]
 [[Datoteka:Bilomorkanal5.jpg|mini|lijevo|300px|Kanal]]
-'''[[Bijelo more|Bjelomorsko]]-[[Baltičko more|baltički]] [[kanal]]''' (''Беломо́рско-балти́йский кана́л''), morski kanal koji povezuje [[Bijelo more|Bijelo]] i [[Baltičko more]]. Dugačak je 227 [[km|kilometara]] što ga čini najvećim morskim kanalom na svijetu.
+'''Bjelomorsko-baltički kanal''' (rus. ''Беломо́рско-балти́йский кана́л'') je morski [[kanal]] koji povezuje [[Bijelo more|Bijelo]] i [[Baltičko more]]. Dugačak je 227 [[km|kilometara]] što ga čini najvećim morskim kanalom na svijetu.
 == Kanal ==
@@ Redak 10: / Redak 10: @@
 [[Datoteka:Canal Mer Blanche.jpg|desno|200px]]
 [[Datoteka:Belomorkanal.png|lijevo|200px]]
-Kanal je osnovan [[2. kolovoza]] [[1933]]. godine. Gradio se godinu dana i devet mjeseci. [[Staljin]] je naredio da se kanal izgradi brzo (za 24 mjeseca) i što jeftinije, tako da je umjesto [[željezo|željeza]] korišteno [[drvo (materijal)|drvo]], a umjesto običnih radnika zatvorenici na kaznenom radu. Dužina kanala je iznosila 227 kilometara od čega je 37 km izgrađeno na stjenovitoj podlozi. Za vrijeme njegove izgradnje poginulo je oko 200.000 zatvorenika. Izgradnja ovog kanala predstavljena je kao prvi uspeh Pjatiletke (''пятилетка''), plan petogodišnje izgradnje zemlje). U stvarnosti kanal nije bio toliko dobar koliko je hvaljen. Na njegovoj izgradnji radilo je i po 107 000 zatvorenika. Njegova dubina iznosila je samo 3,5 [[metar|metara]] što je onemogućavalo prijevoz većih trgovačkih, kao i vojnih brodova iz Baltičkog u Bijelo more i preko njega dalje do [[Tihi ocean|Tihog oceana]] u slučaju nužde.
+Kanal je osnovan [[2. kolovoza]] [[1933]]. godine. Gradio se godinu dana i devet mjeseci. [[Staljin]] je naredio da se kanal izgradi brzo (za 24 mjeseca) i što jeftinije, tako da je umjesto [[željezo|željeza]] korišteno [[drvo (materijal)|drvo]], a umjesto običnih radnika zatvorenici na kaznenom radu. Dužina kanala je iznosila 227 km od čega je 37 km izgrađeno na stjenovitoj podlozi. Za vrijeme njegove izgradnje poginulo je oko 200.000 zatvorenika. Izgradnja ovog kanala predstavljena je kao prvi uspjeh Pjatiletke (''пятилетка''), plan petogodišnje izgradnje zemlje. U stvarnosti kanal nije bio toliko dobar koliko je hvaljen. Na njegovoj izgradnji radilo je i po 107.000 zatvorenika. Njegova dubina iznosila je samo 3,5 [[metar|metra]] što je onemogućavalo prijevoz većih trgovačkih, kao i vojnih brodova iz Baltičkog u Bijelo more i preko njega dalje do [[Tihi ocean|Tihog oceana]] u slučaju nužde.
 Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] kanal je kao strateški važan objekt pretrpio razaranja. Poslije završetka rata uništeni dijelovi su popravljeni i kanal je ponovno postao plovan u srpnju [[1946]]. godine.