Ivica Jerak: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Slika SFOD-D_Patch.svg je uklonjena jer ju je na Commonsu obrisao INeverCry
mNema sažetka uređivanja
Redak 14: Redak 14:
|služba = 1988. – 2005.
|služba = 1988. – 2005.
|čin = [[Datoteka:Army-USA-OR-08b.svg|13px|bezokvira]] [[stožerni narednik]] (''Master Sergeant'', E-8)
|čin = [[Datoteka:Army-USA-OR-08b.svg|13px|bezokvira]] [[stožerni narednik]] (''Master Sergeant'', E-8)
|ratovi = [[Rat u Iraku]]<br />[[Rat u Afganistanu 2001.-|Rat u Afganistanu]]<br />[[Zaljevski rat]]<br />[[Rat na Kosovu|Rat u Kosovu]]<br />[[Rat u BiH]]
|ratovi = [[Rat u Iraku]]<br />[[Rat u Afganistanu 2001.-|Rat u Afganistanu]]<br />[[Zaljevski rat]]<br />[[Rat na Kosovu]]<br />[[Rat u BiH]]
|vojska = [[Datoteka:Emblem of the United States Department of the Army.svg|23px|bezokvira]] [[Kopnena vojska SAD-a|Američka vojska]]
|vojska = [[Datoteka:Emblem of the United States Department of the Army.svg|23px|bezokvira]] [[Kopnena vojska SAD-a|Američka vojska]]
|rod =
|rod =
Redak 24: Redak 24:


== Rani život ==
== Rani život ==
Jerakovo rodno mjesto je [[Debeljak]] koji se nalazi u blizini [[Zadar|Zadra]]. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je proveo djetinjstvo sa starijom braćom: Petrom, Andrijom, Mladenom, Borisom, sestrom Marijom / Majom, ocem Šimom / Duškom i majkom Milkom. Vojno regrutiranje bila je obveza u bivšoj Jugoslaviji i svi muškarci u dobi od 19 godina bi bili primljeni u vojsku.
Jerakovo rodno mjesto je [[Debeljak]] koji se nalazi u općini [[Sukošan]], u blizini [[Zadar|Zadra]]. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] je proveo djetinjstvo sa starijom braćom: Petrom, Andrijom, Mladenom, Borisom, sestrom Marijom / Majom, ocem Šimom / Duškom i majkom Milkom. Vojno regrutiranje bila je obveza u bivšoj Jugoslaviji i svi muškarci u dobi od 19 godina bi bili primljeni u vojsku.


== SAD ==
== SAD ==
Redak 33: Redak 33:
=== "Hrvatska senzacija" ===
=== "Hrvatska senzacija" ===
[[Datoteka:MSGJerak.jpg|380x280px|minijatura|lijevo|MSG Jerak u Iraku, 2004.]]
[[Datoteka:MSGJerak.jpg|380x280px|minijatura|lijevo|MSG Jerak u Iraku, 2004.]]
"''Croatian sensation''", a nekada "Pizza", kako su ga zvali suborci, odlikovan je ukupno 47 odličjima za operacije u [[Kuvajt]]u, [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]], [[Afganistan|Afganistanu]], Koreji, [[Irak]]u, [[Afrika|Africi]], [[Kosovo|Kosovu]], te mnogim drugim borbenim zonama.<ref> [http://www.jutarnji.hr/-jadna-mi-je-sreca--moga-ivicu-nisam-ni-ispratila-/198330/ ‘Jadna mi je sreća, moga Ivicu nisam ni ispratila’], [[Jutarnji list]], 15. ožujka 2009. </ref> Jedna od njegovih prvih implementacija bila je u Bosni, gdje je radi tečnosti u hrvatskom jeziku, bio obavještajni sakupljač korištenjem ljudskih izvora (HUMINT) kako bi ulovili ratne zločince. Prije [[smrt]]i vodio je demonstraciju za [[Američki predsjednik|američkog predsjednika]]. Njegov tim bio je dio Task Force 145, skupine koja je zaslužna za neutraliziranje Abu Musaba al-Zarqawija, jordanskog islamista koji je vodio paravojni kamp u Afganistanu i [[Al-Qaeda|al-Qaedu]] u Iraku. Njegov tim živio je u Prednjoj operativnoj bazi Freedom, zajedno sa [[3. rendžerski bataljun|3. rendžerskim bataljunom]]. Prema službenom vojnom izvješću br. 887-05, 25. kolovoza 2005. (četvrtak), zajedno s troje suborca (narednik prve klase (SFC) Trevor J. Diesing (30), iz [[Wisconsin]]a, SFC Obediah J. Kolath iz [[Missouri]]a (zbog ozljeda preminuo 28. kolovoza u Regionalnom medicinskom centru Landstuhl, [[Njemačka]]) i [[kaplar]] (CPL) Timothy M. Shea (22) iz [[Kalifornija|Kalifornije]], rendžer iz 3. rendžerskog bataljuna), Ivica je smrtno stradao zbog detonacije improvizirane eksplozivne naprave (IEN) koje su postavili [[džihad]]isti [[Islamska Država Iraka i Levanta|ISIS]]-a u Husaybahu (حصيبة), sjeverni Irak.<ref> Romana Bilešić, [http://www.24sata.hr/news/ponosi-se-sinom-vojnikom-koji-je-dao-zivot-americi-106210 Ponosi se sinom vojnikom koji je dao život Americi], [[24 sata]], 10. ožujka 2009. </ref> Incident se dogodio dok se tim vozio u [[Pandur I|AGMS Panduru]] iz grada Qaim (القائم) prema Husaybahu, blizu granice [[Sirija|Sirije]].<ref> [http://www.index.hr/vijesti/clanak/zadranin-ivan-jerak-prva-hrvatska-zrtva-rata-u-iraku/280191.aspx Zadranin Ivan Jerak prva hrvatska žrtva rata u Iraku], index.hr, 27. kolovoza 2005.</ref><ref> [http://vijesti.hrt.hr/arhiv/2005/08/28/HRT0002.html U Iraku poginuo Ivan Jerak], Jutarnji list, 28. kolovoza 2005. </ref> Pokopan je 9. rujna 2005. u Nacionalnom groblju Arlington, imao je 42 godine i triput je nagrađen [[Ljubičasto srce|Ljubičastim srcem]]. Sa svojom [[žena|ženom]], Hyesuk (skraćeno Hye), imigranticom iz [[Južna Koreja|Južne Koreje]], nije imao djece. U njegovu čast, u ponedjeljak 16. ožujka 2009., u Debeljaku, rodnom Ivičinom mjestu, uz prisustvo američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta A. Bradtkea i ministra [[Božidar Kalmeta|Božidara Kalmete]], otvorena je sportska dvorana koja nosi njegovo ime, park ispred vrtića, te obnovljena zgrada i igralište područne osnovne škole.<ref> Helena Kraljev, [http://www.24sata.hr/news/mjestu-ubijenog-i-jeraka-sad-su-dale-750000-kuna-107297 Mjestu ubijenog I. Jeraka SAD su dale 750.000 kuna], 24 sata, 16. ožujka 2009. </ref> Projekt izgradnje sportske dvorane sufinancirala je Američka vojska sa 700.000 [[Hrvatska kuna|kuna]].<ref> Velimir Brkić, [http://www.zadarskilist.hr/clanci/05112008/americka-vojska-u-cast-ivici-jeraku-debeljaku-donirala-700000-kuna Američka vojska u čast Ivici Jeraku Debeljaku donirala 700.000 kuna], [[Zadarski list]], 5. studenog 2008. </ref>
"''Croatian sensation''", a nekada "Pizza", kako su ga zvali suborci, odlikovan je sa ukupno 47 odličja za operacije u [[Kuvajt]]u, [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]], [[Afganistan|Afganistanu]], Koreji, [[Irak]]u, [[Afrika|Africi]], [[Kosovo|Kosovu]], te mnogim drugim borbenim zonama.<ref> [http://www.jutarnji.hr/-jadna-mi-je-sreca--moga-ivicu-nisam-ni-ispratila-/198330/ ‘Jadna mi je sreća, moga Ivicu nisam ni ispratila’], [[Jutarnji list]], 15. ožujka 2009. </ref> Jedna od njegovih prvih implementacija bila je u Bosni, gdje je radi tečnosti u hrvatskom jeziku, bio obavještajni sakupljač korištenjem ljudskih izvora (HUMINT) kako bi ulovili ratne zločince. Prije [[smrt]]i vodio je demonstraciju za [[Američki predsjednik|američkog predsjednika]]. Njegov tim bio je dio Task Force 145, skupine koja je zaslužna za neutraliziranje Abu Musaba al-Zarqawija, jordanskog islamista koji je vodio paravojni kamp u Afganistanu i [[Al-Qaeda|al-Qaedu]] u Iraku. Njegov tim živio je u Prednjoj operativnoj bazi Freedom, zajedno sa [[3. rendžerski bataljun|3. rendžerskim bataljunom]]. Prema službenom vojnom izvješću br. 887-05, 25. kolovoza 2005. (četvrtak), zajedno s troje suborca (narednik prve klase (SFC) Trevor J. Diesing (30), iz [[Wisconsin]]a, SFC Obediah J. Kolath iz [[Missouri]]a (zbog ozljeda preminuo 28. kolovoza u Regionalnom medicinskom centru Landstuhl, [[Njemačka]]) i [[kaplar]] (CPL) Timothy M. Shea (22) iz [[Kalifornija|Kalifornije]], rendžer iz 3. rendžerskog bataljuna), Ivica je smrtno stradao zbog detonacije improvizirane eksplozivne naprave (IEN) koje su postavili [[džihad]]isti [[Islamska Država Iraka i Levanta|ISIS]]-a u Husaybahu (حصيبة), sjeverni Irak.<ref> Romana Bilešić, [http://www.24sata.hr/news/ponosi-se-sinom-vojnikom-koji-je-dao-zivot-americi-106210 Ponosi se sinom vojnikom koji je dao život Americi], [[24 sata]], 10. ožujka 2009. </ref> Incident se dogodio dok se tim vozio u [[Pandur I|AGMS Panduru]] iz grada Qaim (القائم) prema Husaybahu, blizu granice [[Sirija|Sirije]].<ref> [http://www.index.hr/vijesti/clanak/zadranin-ivan-jerak-prva-hrvatska-zrtva-rata-u-iraku/280191.aspx Zadranin Ivan Jerak prva hrvatska žrtva rata u Iraku], index.hr, 27. kolovoza 2005.</ref><ref> [http://vijesti.hrt.hr/arhiv/2005/08/28/HRT0002.html U Iraku poginuo Ivan Jerak], Jutarnji list, 28. kolovoza 2005. </ref> Pokopan je 9. rujna 2005. na Nacionalnom groblju Arlington, imao je 42 godine i triput je nagrađen [[Ljubičasto srce|Ljubičastim srcem]]. Sa svojom [[žena|ženom]], Hyesuk (skraćeno Hye), imigranticom iz [[Južna Koreja|Južne Koreje]], nije imao djece. U njegovu čast, u ponedjeljak 16. ožujka 2009., u Debeljaku, rodnom Ivičinom mjestu, uz prisustvo američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta A. Bradtkea i ministra [[Božidar Kalmeta|Božidara Kalmete]], otvorena je sportska dvorana koja nosi njegovo ime, park ispred vrtića, te obnovljena zgrada i igralište područne osnovne škole.<ref> Helena Kraljev, [http://www.24sata.hr/news/mjestu-ubijenog-i-jeraka-sad-su-dale-750000-kuna-107297 Mjestu ubijenog I. Jeraka SAD su dale 750.000 kuna], 24 sata, 16. ožujka 2009. </ref> Projekt izgradnje sportske dvorane sufinancirala je Američka vojska sa 700.000 [[Hrvatska kuna|kuna]].<ref> Velimir Brkić, [http://www.zadarskilist.hr/clanci/05112008/americka-vojska-u-cast-ivici-jeraku-debeljaku-donirala-700000-kuna Američka vojska u čast Ivici Jeraku Debeljaku donirala 700.000 kuna], [[Zadarski list]], 5. studenog 2008. </ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 17. prosinca 2017. u 09:59

Ivica Jerak
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 12. listopad, 1962.
Mjesto rođenja Debeljak pored Zadra
Datum smrti 25. kolovoz, 2005.
Mjesto smrti Nepoznata kratica »I« Husaybah, provincija al-Anbar, sjeverni Irak
Nacionalnost Nepoznata kratica »H« Hrvat
Državljanstvo Nepoznata kratica »S« američko
Nadimak "Pizza"
Supruga Hyesuk Jerak
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1988. – 2005.
Čin stožerni narednik (Master Sergeant, E-8)
Ratovi Rat u Iraku
Rat u Afganistanu
Zaljevski rat
Rat na Kosovu
Rat u BiH
Važnije bitke Operacija Oluja
Operacija Bljesak
Operacija Pustinjska oluja
Operacija Podržana demokracija
Operacija Iračka sloboda
Operacija Vječna sloboda
Vojska Američka vojska
Jedinice 690. kopnena ambulanta, 14. borbena potporna bolnica
1. i 3. bataljun 10. grupe Specijalnih snaga
1. operativni odred specijalnih snaga–Delta

Ivica Jerak (Debeljak, Hrvatska, 12. listopada 1962. – Husaybah, Irak, 25. kolovoza 2005.) bio je hrvatsko-američki pripadnik Specijalnih snaga SAD-a i kasnije pripadnik američke antiterorističke postrojbe Delta Force.

Rani život

Jerakovo rodno mjesto je Debeljak koji se nalazi u općini Sukošan, u blizini Zadra. U Hrvatskoj je proveo djetinjstvo sa starijom braćom: Petrom, Andrijom, Mladenom, Borisom, sestrom Marijom / Majom, ocem Šimom / Duškom i majkom Milkom. Vojno regrutiranje bila je obveza u bivšoj Jugoslaviji i svi muškarci u dobi od 19 godina bi bili primljeni u vojsku.

SAD

1985., nakon što je završio srednju školu (Pomorska škola, smjer: nautičar), Jerak emigrira u SAD u Houston, Texas, i 19. siječnja 1988. se prijavljuje kao medicinski specijalist (91B) u američkoj vojsci, te nakon završetka inicijalnog osnovnog vojnog treninga je dodijeljen 3. vodu, 690. liječničkoj satniji/kopnenoj ambulanti od 14. borbene potporne bolnice čiji je dom baza Fort Benning u Georgiji.[1] Nakon 2 godine, Jerak započinje trening za medicinskog narednika (18D) Specijalnih snaga u Školi i centru specijalnog ratovanja John F. Kennedy gdje uspješno postaje 18D. Od tada je služio u operativnom odredu–Alfa 015 (danas 0115) 1. bataljuna i u OD-A 076 ili 073 (danas 0316 / 0313) 3. bataljuna 10. grupe Specijalnih snaga ("Zelene beretke") 6 godina.[2] Njegov posljednji vojni posao bio je timski narednik (Team Sergeant, 18Z) od 1999. do 2005. u eskadronu B, u 1. operativnom odredu specijalnih snaga–Delta, postrojba u medijima najviše poznata kao "Delta Force".

Ivica je završio nekoliko vojnih tečajeva dok je služio u američkoj vojsci: Putopronalazački tečaj, Rendžerska škola, Osnovni zračnodesantni tečaj, Stručni padobranski tečaj, Selekcija i procjena Specijalnih snaga, Medicinski tečaj za specijalne operacije (Fort Knox), Interventni medicinski tehnički tečaj, Vojni tečaj za slobodni pad i Napredni dočasnički tečaj (ANCOC).

"Hrvatska senzacija"

MSG Jerak u Iraku, 2004.

"Croatian sensation", a nekada "Pizza", kako su ga zvali suborci, odlikovan je sa ukupno 47 odličja za operacije u Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, Afganistanu, Koreji, Iraku, Africi, Kosovu, te mnogim drugim borbenim zonama.[3] Jedna od njegovih prvih implementacija bila je u Bosni, gdje je radi tečnosti u hrvatskom jeziku, bio obavještajni sakupljač korištenjem ljudskih izvora (HUMINT) kako bi ulovili ratne zločince. Prije smrti vodio je demonstraciju za američkog predsjednika. Njegov tim bio je dio Task Force 145, skupine koja je zaslužna za neutraliziranje Abu Musaba al-Zarqawija, jordanskog islamista koji je vodio paravojni kamp u Afganistanu i al-Qaedu u Iraku. Njegov tim živio je u Prednjoj operativnoj bazi Freedom, zajedno sa 3. rendžerskim bataljunom. Prema službenom vojnom izvješću br. 887-05, 25. kolovoza 2005. (četvrtak), zajedno s troje suborca (narednik prve klase (SFC) Trevor J. Diesing (30), iz Wisconsina, SFC Obediah J. Kolath iz Missouria (zbog ozljeda preminuo 28. kolovoza u Regionalnom medicinskom centru Landstuhl, Njemačka) i kaplar (CPL) Timothy M. Shea (22) iz Kalifornije, rendžer iz 3. rendžerskog bataljuna), Ivica je smrtno stradao zbog detonacije improvizirane eksplozivne naprave (IEN) koje su postavili džihadisti ISIS-a u Husaybahu (حصيبة), sjeverni Irak.[4] Incident se dogodio dok se tim vozio u AGMS Panduru iz grada Qaim (القائم) prema Husaybahu, blizu granice Sirije.[5][6] Pokopan je 9. rujna 2005. na Nacionalnom groblju Arlington, imao je 42 godine i triput je nagrađen Ljubičastim srcem. Sa svojom ženom, Hyesuk (skraćeno Hye), imigranticom iz Južne Koreje, nije imao djece. U njegovu čast, u ponedjeljak 16. ožujka 2009., u Debeljaku, rodnom Ivičinom mjestu, uz prisustvo američkog veleposlanika u Hrvatskoj Roberta A. Bradtkea i ministra Božidara Kalmete, otvorena je sportska dvorana koja nosi njegovo ime, park ispred vrtića, te obnovljena zgrada i igralište područne osnovne škole.[7] Projekt izgradnje sportske dvorane sufinancirala je Američka vojska sa 700.000 kuna.[8]

Izvori

Vanjske poveznice