Julije Benešić: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
⚫ | |||
[[Slika:Julije Benešić.jpg|thumb|'''Julije Benešić''']] |
|||
⚫ | |||
Nakon studija u [[Beč]]u, Krakovu, [[Prag]]u i [[Zagreb]]u, bio je srednjoškolski profesor, sveučilišni lektor za poljski jezik i intendant [[HNK|Hrvatskog narodnog kazališta]] u Zagrebu. Njegova prva tamošnja intendantura značila je, nakon [[Stjepan Miletić|Miletića]], razdoblje najviših umjetničkih dostignuća u povijesti hrvatskoga kazališta. Kao naš najbolji poznavatelj poljske kulture, književnosti i jezika, Benešić je prevodio poljska djela na hrvatski jezik. Autor je "''Hrvatsko - poljskog riječnika''", te nedovršena modernoga enciklopedijskog "''Riječnika hrvatskoga književnog jezika''". |
Nakon studija u [[Beč]]u, Krakovu, [[Prag]]u i [[Zagreb]]u, bio je srednjoškolski profesor, sveučilišni lektor za poljski jezik i intendant [[HNK|Hrvatskog narodnog kazališta]] u Zagrebu. Njegova prva tamošnja intendantura značila je, nakon [[Stjepan Miletić|Miletića]], razdoblje najviših umjetničkih dostignuća u povijesti hrvatskoga kazališta. Kao naš najbolji poznavatelj poljske kulture, književnosti i jezika, Benešić je prevodio poljska djela na hrvatski jezik. Autor je "''Hrvatsko - poljskog riječnika''", te nedovršena modernoga enciklopedijskog "''Riječnika hrvatskoga književnog jezika''". |
Inačica od 5. siječnja 2007. u 11:59
Julije Benešić (Ilok, 1. ožujka 1883. - Zagreb, 19. prosinca 1957.), hrvatski književnik, prevoditelj i jezikoslovac.
Nakon studija u Beču, Krakovu, Pragu i Zagrebu, bio je srednjoškolski profesor, sveučilišni lektor za poljski jezik i intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Njegova prva tamošnja intendantura značila je, nakon Miletića, razdoblje najviših umjetničkih dostignuća u povijesti hrvatskoga kazališta. Kao naš najbolji poznavatelj poljske kulture, književnosti i jezika, Benešić je prevodio poljska djela na hrvatski jezik. Autor je "Hrvatsko - poljskog riječnika", te nedovršena modernoga enciklopedijskog "Riječnika hrvatskoga književnog jezika".
Djelovao je kao lektor za poljski jezik na Sveučilištu, intendant HNK u Zagrebu te kao lektor hrvatskog jezika na Sveučilištu u Varšavi. Pisao je pjesme, književne i kazališne kritike, feljtone i putopise, a osobito su važni njegovi napisi o hrvatskom i poljskim književnicima. Uređivao je ediciju "Suvremeni pisci hrvatski", bio je urednik časopisa "Savremenik", "Književnik" i "Vijenac", a priredio je sabrana djela Matoša, Harambašića i Ante Kovačića.