Čičoka: razlika između inačica
Mala dorada, poveznice |
|||
Redak 20: | Redak 20: | ||
}} |
}} |
||
'''Čičoka''' (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. ''Helianthus tuberosus''), vrsta je [[suncokret]]a udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi. |
|||
⚫ | |||
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog [[gomolj]]astog [[korijen]]a danas kultivira širom svijeta, a američki su je [[Indijanci]] uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. [[Stabljika]] čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja. |
|||
⚫ | |||
⚫ | Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže [[inulin]], a složenim procesima inulin se pretvara u [[Fruktoza|fruktozu]] te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu [[dijabetičar]]a. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute. Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini [[kalij]], [[magnezij]], [[kalcij]], [[fosfor]] i [[željezo]], a od vitamina vitamine iz [[B-kompleks|B skupine]], [[vitamin A]] i [[vitamin C]]. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke. Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju [[bioetanol]]a. Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u [[Invazivna vrsta|invazivne vrste]]. |
||
⚫ | |||
* Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980. |
* Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980. |
||
==Vanjske poveznice== |
== Vanjske poveznice == |
||
*[http://www.gastro.hr/Cicoka-200.aspx# Gastro.hr - Čičoka] {{hrv oznaka}} |
*[http://www.gastro.hr/Cicoka-200.aspx# Gastro.hr - Čičoka] {{hrv oznaka}} |
||
*[http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Helianthus+tuberosus PFAF database Helianthus tuberosus] {{engl}} |
*[http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Helianthus+tuberosus PFAF database Helianthus tuberosus] {{engl}} |
Inačica od 25. prosinca 2017. u 00:22
Čičoka | |
---|---|
Čičoka | |
Status zaštite | |
(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Asterales |
Porodica: | Asteraceae |
Rod: | Helianthus |
Vrsta: | H. tuberosus |
Dvojno ime | |
Helianthus tuberosus | |
Baze podataka | |
Čičoka (gomoljasti suncokret, slatki krumpir, topinambur, lat. Helianthus tuberosus), vrsta je suncokreta udomaćena u istočnoj Sjevernoj Americi.
Botanički pripada obitelji glavočika (Asteraceae - Compositae). Biljka se zbog jestivog i ljekovitog gomoljastog korijena danas kultivira širom svijeta, a američki su je Indijanci uzgajali i prije dolaska europskih doseljenika. Samuel de Champlain je prvi istraživač koji je opisao i prenio čičoku u Francusku 1609. Stabljika čičoke (ovisno o vrsti i uvjetima rasta) može dosegnuti visinu i od 5 m. Biljka u Hrvatskoj cvate najčešće u 9. i 10. mjesecu žutim cvjetovima promjera od 3 do 8 cm. Gomolji mogu varirati bojom, formom, veličinom i vremenom dozrijevanja.
Razmnožava se isključivo vegetativno, dakle gomoljima. Oni sadrže inulin, a složenim procesima inulin se pretvara u fruktozu te se zbog toga gomolji preporučaju za prehranu dijabetičara. Postoji mnoštvo kultiviranih sorti koje se komercijalno uzgajaju, a razlikuju se po boji gomolja na bijele, ružičaste i žute. Analizom kemijskog sastava gomolja utvrđeno je da sadrže u većoj količini kalij, magnezij, kalcij, fosfor i željezo, a od vitamina vitamine iz B skupine, vitamin A i vitamin C. Silaža stabljika i listova koristi se u nekim državama kao krma u prehrani stoke. Od evropskih zemalja na većim površinama uzgaja se u Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Slovačkoj, a u posljednje vrijeme i u Srbiji. Gomolji se prvenstveno koriste u farmaceutskoj industriji kod proizvodnje različitih ljekovitih pripravaka, za ekstrakciju inulina te za prozvodnju bioetanola. Kod nas raste i u podivljaloj formi, primjerice uz Savu oko Zagreba. Ubraja se u invazivne vrste.
Dodatna literatura
- Grlić, Lj., Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.
Vanjske poveznice
- Gastro.hr - Čičoka (hrv.)
- PFAF database Helianthus tuberosus (engl.)