Oksimoron

Oksimoron (grč. oxýmōron: oxys = oštar + moros = tup) je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi).

Primjeri

Klasičan primjer oksimorona logički je nezamislivo "drveno željezo".

Primjeri oksimorona (isticanje):

oštroumna ludost, glasna tišina, luda pamet, topli led, tiha buka, mlada starost, pametna glupost, živi mrtvac, mudra budala, skromna raskoš

U svakodnevnome se govoru susrećemo s oksimoronima, a da ih nesvjesno rabimo kao fraze:

gotovo savršeno, originalna kopija, konstantna varijabla, virtualna stvarnost, živi mrtvac, siguran rizik, tamna svjetlost, napola gotovo, živi fosil, nov i poboljšan, stopostotna šansa, istinita priča

Antun Gustav Matoš napisao je par pjesama s oksimoronima u naslovima: "Živa smrt" i "Poznata neznanka", te Vladan Desnica roman sa naslovom "Zimsko ljetovanje".

Oksimoroni u Shakespeareovom djelu "Romeo i Julija".

"O sve na svijetu, stvoreno iz ništa!
Lakoćo teška, zbiljska utvaro!
O ružna zbrko stvari divotnih!
O svijetli dime, perje olovno!
O hladna vatro, zdravlje bolesno!"

Vanjske poveznice

• Popis poznatih oksimorona u engleskome jeziku