Velimir Bujanec

Velimir Bujanec
Rođenje	18. studenoga 1974.
Nacionalnost	Hrvat
Zanimanje	novinar
Portal o životopisima

Velimir Bujanec (Varaždin, 18. studenoga 1974.), hrvatski je novinar i televizijski voditelj. Od 2010. je urednik i voditelj televizijske emisije Bujica koja se emitira na brojnim TV-kanalima.

Životopis

Velimir Bujanec rođen je u Varaždinu 18. studenoga 1974. godine. Osnovnu školu završio je u Varaždinskim Toplicama, a gimnaziju u Varaždinu. Bio je odličan učenik i dobitnik je nagrada iz lokalnih i državnih natjecanja iz povijesti.^{[nedostaje izvor]} Sudjelovao je u radu lokalnog kulturno-umjetničkog društva, bio je član dramske sekcije.^{[nedostaje izvor]} Neko vrijeme igrao je i nogomet za pionire, kadete i juniore u NK Varteks – Varaždin.^{[nedostaje izvor]} Kao gimnazijalac bio je uključen u obnovu rada Matice hrvatske u Varaždinu.^{[nedostaje izvor]}

Od svoje osamnaeste godine živi i radi u Zagrebu. Studirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti i novinarstvo na Hrvatskim studijima. Surađivao je u brojnim tiskovinama (vidi dolje). Kraće vrijeme bavio se odnosima s javnošću u tadašnjem varaždinskom nogometnom prvoligašu Varteks i casinu zagrebačkog hotela Westin gdje je promovirao prve turnire u Texas Holdem Pokeru.^{[nedostaje izvor]} Kao pripadnik Mladeži HSP-a dio ratnog razdoblja proveo je u Starčevićevom domu, u Glavnom stožeru HOS-a.

1994. na tribini organiziranoj u KIC-u u Zagrebu pokušao je baciti stolicu na sudionika rasprave, Milorada Pupovca. Bujanec je 2011. tvrdio da je bio isprovociran navodnim poricanjem zločina u Vukovaru od strane Pupovca.

Kao dragovoljac^{[nedostaje izvor]} 1995. prijavio se u 104. varaždinsku brigadu HV-a i napustio fakultet. Sudjelovao je u operaciji Bljesak i pod zapovjedništvom generala Mladena Mikolčevića ušao u selo Mlaka pored Jasenovca na zapadnoslavonskom bojištu. Kao dragovoljac^{[nedostaje izvor]} se 104. brigadi priključio i u operaciji Oluja. Nositelj je medalja Bljesak i Oluja.^{[nedostaje izvor]}

U rujnu 1995. kao gledatelj u publici u studiju emisije Hrvatske televizije "TV parlament" postavio je prisutnim političarima pitanje "zašto se srpsko pitanje u Hrvatskoj ne riješi na način kako su to učinili naši vitezovi Jure i Boban."

U studenom 2013. na zagrebačkom Črnomercu uhićen je s gramom kokaina. Priznavši njegovu uporabu, prekršajno je kažnjen na Prekršajnom sudu s 1400 kuna kazne. Nedugo potom uhićen je zajedno s dvojicom dilera i pritvoren zbog optužbe za dilanje kokaina. Prema optužnici, od lipnja do listopada 2013. u više navrata je preprodavao drogu te ju je davao prostitutkama u zamjenu za seksualne usluge. Nakon što je proveo mjesec dana u pritvoru, na sudu je priznao kaznena djela, nagodio se s tužiteljstvom te je u veljači 2014. pravomoćno osuđen na deset mjeseci zatvora i na tri godine uvjetno, u što mu je bilo uračunato vrijeme provedeno u Remetincu.

U siječnju 2016. bio je jedan od predvodnika prosvjeda protiv odluke kojom je Vijeće za elektronske medije izreklo mjeru zabrane emitiranja televiziji Z1 zbog govora mržnje u eteru. Tom prilikom je tadašnjoj predsjednici Vijeća, Mirjani Rakić, poklonio četničku kapu, izjavivši “ovu šajkaču mi je dala jedna žena iz Vukovara, pala je s četnika koji ju je silovao, ta me žena zamolila da vam to poklonim.” Po nekim izvorima, kapa je bila rekvizit iz garderobe Jadran filma.

Profesionalna karijera

Devedesetih godina radio je kao novinar u Slobodnom tjedniku, od vremena Marinka Božića nadalje, Panorami gdje mu je glavni urednik bio Andrej Rora, Hrvatskom pravu, glasilu HSP-a te listu Nezavisna država Hrvatska, glasilu HOP-a. Bio je glavni urednik prvog hrvatskog tabloida Imperijal i dopisnik slovenskog tabloida Direkt kojeg je uređivao Bojan Požar. S Anđelkom Herjavcem radio je na projektu športsko-modnog magazina i s Anom Gruicom izdao pilot-broj magazina Reflex po koncepciji sličan američkom George magazinu.^{[nedostaje izvor]}

Bujica

Podrobniji članak o temi: Bujica

Kao voditelj TV emisije Bujica sa svojim gostima iz društveno-političkog života razgovara o aktualnim pitanjima. Gosti emisije uglavnom su javne osobe. Od početka emitiranja emisije ugostio je političare i lijevog (do 2013.) i desnog dijela hrvatskog političkog spektra, brojne istraživače, akademike, športaše, kulturne i znanstvene djelatnike, diplomate. U Bujici su gostovali predsjednici, premijeri, ministri, saborski zastupnici, veleposlanici... Bujica će u 2018. godini emitirati tisućitu emisiju, prema istraživanjima u prosjeku ima gledanost 300.000 gledatelja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te iseljeništvu.^{[nedostaje izvor]}

U sedam godina emitiranja Bujice protiv urednika i voditelja vodilo se ukupno osam sudskih sporova od kojih su dva završila pravomoćnim sudskim presudama – jednom osuđujućom i jednom oslobađajućom. Velimir Bujanec odigrao je prema pisanju više komentatora, a jedan od njih je Romano Bolković (kod kojeg je započeo televizijsku karijeru) jednu od ključnih medijskih uloga u dolasku na vlast predsjednice Kolinde Grabar–Kitarović.^{[nedostaje izvor]}

U srpnju 2015. s nekolicinom istomišljenika nezadovoljnih radom HND-a osnovao je društvo "Hrvatski novinari i publicisti".

Politički angažman

Godine 1990. bio je jedan od osnivača varaždinskog ogranka HDZ-a, zajedno sa Stjepanom Adanićem, Katarinom Fuček, Dubravkom Glavešem, Ivićem Pašalićem, Slavkom Canjugom, Zdravkom Maltarom i ostalima. HDZ-u je pristupio 20. veljače 1990. i bio je jedan od predsjednika Mladeži HDZ-a u Varaždinu. Godine 1991. odlazi u HSP, gdje je bio predsjednik Hrvatske pravaške mladeži prvo u Varaždinu, a potom i na nacionalnoj razini. Osnivao je ogranke Mladeži HSP-a po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u iseljeništvu. HSP napušta nakon raskola u stranci i sudjeluje u obnovi Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, gdje je bio predsjetnik podmlatka i jedan od najbližih suradnika dr. Srećka Pšeničnika. Politikom se prestao baviti 1995. godine, nakon oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.

Na predsjedničkim izborima 2014. otvoreno je podržao kandidatkinju HDZ-a Kolindu Grabar–Kitarović, a na parlamentarnim izborima 2015. kandidata HDZ-a Tomislava Karamarka. U izbornim noćima bio je u stožerima oba kandidata. Za izbore 2016. istaknuo je podršku kandidatima na listi HDZ-a, dr. Zlatku Hasanbegoviću i Bruni Esih, kao i nezavisnom kandidatu na listi za dijasporu Željku Glasnoviću. I u izbornoj noći 2016. bio je u sjedištu HDZ-a u Zagrebu, dok je rezultate sa lokalnih izbora 2017. čekao zajedno sa Hasanbegovićem i Esih u izbornom stožeru stranke Neovisni za Hrvatsku.

Privatni život

Velimir Bujanec

Ovaj članak ili odjeljak izgleda kao rad obožavatelja. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka, uklanjanjem osobnih pohvala i subjektivnih tumačenja, nebitnih popisa ili zbirki poveznica koje su od male ili nepostojeće važnosti. (pomoć)

Nakon osmogodišnje veze, 1. rujna 2017. oženio se Vukovarkom Karolinom Šego, iz obitelji hrvatskih branitelja s Trpinjske ceste. Na svadbi su prisustvovala brojna poznata lica, među kojima i Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Goran Marić, Željka Markić, Ćiro Blažević, Stevo Culej, Hloverka Novak-Srzić, Zdravko Mamić, Ljubo Ćesić Rojs, Zlatan Mijo Jelić, Stanko Baja Sopta, Dario Kordić, Anto Đapić, Vinko Grubišić, Andrija Jarak, Tihomir Dujmović, i drugi, zabavljali su ih Thompson, Mate Bulić i Miroslav Škoro. Kum je bio Josip Klemm.

Član je Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka“, društva „Huda jama“ i kluba navijača Hrvatske nogometne reprezentacije „Uvijek vjerni“.

Vanjske poveznice

• Profil na Facebooku (stranica obožavatelja)
• Profil na Instagramu