Nagrada Jacka Adamsa

Adamsov pehar u Dvorani slavnih
u Torontu.

Nagrada Jacka Adamsa godišnje je priznanje NHL-a namijenjeno „treneru najzaslužnijem za uspjeh svoje momčadi”. Dobitnika izabire Udruženje izvjestitelja NHL-a glasovanjem na kraju regularne sezone, a nagrada se uručuje na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana poslije velike završnice doigravanja.

Povijest

Jack Adams jedini je osvajač Stanleyjeva kupa u svojstvu igrača, trenera i glavnog direktora. Započeo je karijeru kao središnji napadač u najranijim danima NHL-a. Osvojio je Kup 1918. s Toronto Arenasima (današnjim Maple Leafsima) i 1927. s Ottawom. Naslovima iz igračkih dana pridodao je sedam Kupova u svojstvu trenera, a zatim i glavnog direktora, tijekom 36-godišnjeg angažmana u momčadi Detroita. Primljen je u Dvoranu slavnih 1959. godine.

Udruženje izvjestitelja (NHL Broadcasters' Association) doniralo je pehar vodstvu NHL-a 1973. godine u znak sjećanja na Adamsovu posvećenost igri. NHL službeno pokreće novu nagradu, pretposljednju u nizu odlikovanja nazvanih prema dugogodišnjim dužnosnicima klubova Izvorne šestorke, u sezoni 1973./74.

Popis dobitnika

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.

Sezona	Trener	Momčad	Napomene
1973./74.	Fred Shero	Philadelphia Flyers	Osvojio Stanleyjev kup.
1974./75.	Bob Pulford	Los Angeles Kings	Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1975./76.	Don Cherry	Boston Bruins	Odveo momčad u polufinale doigravanja unatoč rasprodaji glavnih uzdanica momčadi.
1976./77.	Scotty Bowman	Montréal Canadiens	Osvojio Stanleyjev kup uz 60 pobjeda i 12 neriješenih u 80 utakmica regularne sezone (132 boda, rekord NHL-a).
1977./78.	Bobby Kromm	Detroit Red Wings	Podignuo momčad na drugo mjesto konferencije nakon zadnjeg mjesta prošle sezone.
1978./79.	Al Arbour	New York Islanders	Prvoplasirani na kraju regularne sezone, poraženi od Montréala u završnici doigravanja. Prvaci sljedeće četiri sezone zaredom.
1979./80.	Pat Quinn	Philadelphia Flyers	Neporažen u 35 utakmica zaredom — rekord NHL-a. Poražen u završnici doigravanja.
1980./81.	Red Berenson	St. Louis Blues	Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
1981./82.	Tom Watt	Winnipeg Jets	Uveo momčad u doigravanje iz svog prvog pokušaja u trećoj godini njihova nadmetanja u NHL-u; prve dvije bile su očajne.
1982./83.	Orval Tessier	Chicago Black Hawks	Odveo momčad do 47 pobjeda u regularnoj sezoni nakon prošlogodišnjih 30.
1983./84.	Bryan Murray	Washington Capitals	101 bod na kraju reg. sezone; prvi put u povijesti kluba u kategoriji 100+.
1984./85.	Mike Keenan	Philadelphia Flyers	Poboljšao učinak naspram ionako solidnoj prethodnoj sezoni. Poražen u završnici doigravanja.
1985./86.	Glen Sather	Edmonton Oilers	Najbolji učinak regularne sezone.
1986./87.	Jacques Demers	Detroit Red Wings	U prvoj sezoni u klubu preobrazio posljednjeplasiranu momčad prošle godine u finalista konferencije.
1987./88.	Jacques Demers	Detroit Red Wings	Unatoč nezavidnoj momčadi, ponovno poražen tek u završnici konferencije od Edmontona kao i prošle sezone. Jedini dobitnik nagrade dvije sezone zaredom.
1988./89.	Pat Burns	Montréal Canadiens	Jedina momčad Istočne konferencije sa 100 ili više bodova. Poražen u velikoj završnici.
1989./90.	Bob Murdoch	Winnipeg Jets	Poput Watta na početku desetljeća, podignuo Winnipeg sa začelja.
1990./91.	Brian Sutter	St. Louis Blues	Posložio momčad na putu preko granice 100 bodova.
1991./92.	Pat Quinn	Vancouver Canucks	Poboljšanje od 29 bodova u odnosu na prošlu, sasvim solidnu, sezonu.
1992./93.	Pat Burns	Toronto Maple Leafs	Podignuo momčad sa začelja nakon dvije sezone na dnu.
1993./94.	Jacques Lemaire	New Jersey Devils	Ustrojio moćnu obranu; nesretno poražen u završnici konferencije od Rangersa.
1994./95.	Marc Crawford	Québec Nordiques	Prvak Istočne konferencije; posložio momčad za osvajanje Stanleyjeva kupa dogodine.
1995./96.	Scotty Bowman	Detroit Red Wings	Rekordne 62 pobjede iz 82 utakmice.
1996./97.	Ted Nolan	Buffalo Sabres	Konsolidirao momčad, podredio pojedince momčadi.
1997./98.	Pat Burns	Boston Bruins	Podignuo momčad sa začelja. Treća titula trenera godine, svaki put s različitim klubom.
1998./99.	Jacques Martin	Ottawa Senators	Učinio „Senatore” jednom od samo tri momčadi s više od 100 bodova te sezone.
1999./00.	Joel Quenneville	St. Louis Blues	51 pobjeda i 114 bodova, najviše u čitavoj regularnoj sezoni.
2000./01.	Bill Barber	Philadelphia Flyers	Preuzeo nedorečene „Letače” u prosincu i odveo momčad do 31 pobjede u sljedeće 54 utakmice.
2001./02.	Bob Francis	Phoenix Coyotes	Prosječnu momčad „Kojota” odveo do 40 pobjeda u sezoni.
2002./03.	Jacques Lemaire	Minnesota Wild	U trećoj sezoni kluba u NHL-u, odveo momčad u doigravanje na pogon granitne obrane.
2003./04.	John Tortorella	Tampa Bay Lightning	Osvojio Stanleyjev kup s mladom momčadi.
2005./06.	Lindy Ruff	Buffalo Sabres	Popravio učinak za 25 bodova napadačkom, atraktivnom igrom.
2006./07.	Alain Vigneault	Vancouver Canucks	Pobijedio u 29 utakmica jednim golom razlike, nadodao još 20.
2007./08.	Bruce Boudreau	Washington Capitals	Potaknuo „razbijenu vojsku” na osvajanje Jugoistočne divizije odmah po dolasku u klub usred sezone.
2008./09.	Claude Julien	Boston Bruins	U drugoj sezoni u Bostonu završio na bod do prvog mjesta čitavog NHL-a; izvrsno utvrdio obranu, ali ni napad nije patio.
2009./10.	Dave Tippett	Phoenix Coyotes	Suočen s klupskim bankrotom, vjerojatnim preseljenjem i nadomještanjem bivšeg trenera Gretzkog, odveo momčad do impresivnih 107 bodova.
2010./11.	Dan Bylsma	Pittsburgh Penguins	Odveo „Pingvine” u doigravanje praktički bez ozlijeđenih okosnica momčadi, Crosbyja i Malkina.
2011./12.	Ken Hitchcock	St. Louis Blues	Doveo izrazito neiskusnu momčad na dva boda do prvog mjesta čitave lige na kraju regularne sezone.
2012./13.	Paul MacLean	Ottawa Senators	Nije dopustio da učinak pati zbog mnoštva ozlijeđenih igrača u skraćenoj sezoni.
2013./14.	Patrick Roy	Colorado Avalanche	Preobrazio pretposljednju momčad prethodne sezone u trećeplasiranu u svojoj prvoj trenerskoj sezoni.
2014./15.	Bob Hartley	Calgary Flames	Odveo Calgary u prvo doigravanje nakon 2009. poboljšanjem od 20 bodova u odnosu na prošlu sezonu.
2015./16.	Barry Trotz	Washington Capitals	Najviše bodova (120), najviše gostujućih pobjeda (27), 3.02 postignuta gola po utakmici (drugi u ligi) i 2.33 primljena gola po utakmici (također drugi u ligi).

Znamenitosti

Na „vječnoj ljestvici” vodi Pat Burns s tri Adamsove nagrade. Dvije imaju: Jacques Demers, Pat Quinn, Scotty Bowman i Jacques Lemaire.

Samo trojica trenera osvojila su Stanleyjev kup usporedno s nagradom za stratega sezone: Fred Shero (1974.), Scotty Bowman (1977.) i John Tortorella (2004.).