Nielo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Image:Diptych with nativity and adoration, silver and niello, engraved and guilded, copper alloy frame, Paris, c1500, The Cloisters.jpg |thumb|Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.]][[File:Brit Mus Fuller Brooch.jpg|thumb|right| |
[[Image:Diptych with nativity and adoration, silver and niello, engraved and guilded, copper alloy frame, Paris, c1500, The Cloisters.jpg |thumb|Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.]][[File:Brit Mus Fuller Brooch.jpg|thumb|right|Fullerov broš,nijelirano srebro,kasno 9. stoljeće,British Museum,London]] |
||
'''Nielo''' je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini. |
'''Nielo''' je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini. |
||
Inačica od 19. siječnja 2018. u 12:56
Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.
Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini, ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima.
Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini. Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida), bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća, a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.[1] Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese, na bazi kositra, jer je olovo štetno kako po zdravlje tako i za okoliš.[2]
Ovu smjesu negdje nazivaju i tula, prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.
Tehnika se i danas koristi na Tajlandu,te u Ruskoj Federaciji, a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (primjerice amerikanac Phillip Fike).
Dodatna literatura
- Erhardt Brepohl: Theory and Practice of Goldsmithing, Brynmorgen Press 2001.
- Oppi Untracht: Metalworking Techniques for Craftsmen, New York 1968.