Ranko Marinković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
| Redak 27: | Redak 27: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. godine na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.<ref name="leksikon.muzej">[http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/marinkovic-ranko/ Marinković, Ranko], Višnja Rogošić, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.</ref><ref name="lzmk">{{Citiranje www|naslov=Marinković, Ranko|url=http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/121-hrvatska-knjizevna-enciklopedija/1278-marinkovic-ranko-hke|autor=M. Čale|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatska književna enciklopedija, [[LZMK]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=13. listopada 2017.|arhivurl=https://archive.is/wJpmE|arhivnadnevak=29. siječnja 2016.|citat=}}</ref> Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK]], gdje službuje između [[1946.]] i [[1950.]] godine. Godinu poslije, [[1951.]] godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Pri kraju života bio je [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]-ov [[zastupnik]] u [[Gradska skupština Grada Zagreba|Skupštini Grada Zagreba]]. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg Trga maršala Tita (današnji [[Trg Republike Hrvatske (Zagreb)|Trg Republike Hrvatske]]).<ref>[http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/drazen-budisa-mediji-presucuju-a-ugledni-ranko-marinkovic-bio-je-promjenu-imena-trga-marsala-tita/ Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita], ''Maxportal.hr'', |
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. godine na [[Vis]]u gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u [[Split]]u i Zagrebu. U Zagrebu je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.<ref name="leksikon.muzej">[http://leksikon.muzej-marindrzic.eu/marinkovic-ranko/ Marinković, Ranko], Višnja Rogošić, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.</ref><ref name="lzmk">{{Citiranje www|naslov=Marinković, Ranko|url=http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/121-hrvatska-knjizevna-enciklopedija/1278-marinkovic-ranko-hke|autor=M. Čale|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatska književna enciklopedija, [[LZMK]]|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=13. listopada 2017.|arhivurl=https://archive.is/wJpmE|arhivnadnevak=29. siječnja 2016.|citat=}}</ref> Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u [[Bari]], i prebacuje se u sinajski zbjeg [[El Shatt]]. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|HNK]], gdje službuje između [[1946.]] i [[1950.]] godine. Godinu poslije, [[1951.]] godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]]. Pri kraju života bio je [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]-ov [[zastupnik]] u [[Gradska skupština Grada Zagreba|Skupštini Grada Zagreba]]. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg Trga maršala Tita (današnji [[Trg Republike Hrvatske (Zagreb)|Trg Republike Hrvatske]]).<ref>[http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/drazen-budisa-mediji-presucuju-a-ugledni-ranko-marinkovic-bio-je-promjenu-imena-trga-marsala-tita/ Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita], ''Maxportal.hr'', 2. srpnja 2017., pristupljeno 10. ožujka 2018.</ref> |
||
Umro je u Zagrebu 2001. godine.<ref name="lzmk"/> Pokopan je u [[Komiža|Komiži]] [[2. veljače]] 2001. godine.<ref>Bogoljub Mitraković, [http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/194753/vis-i-hrvatska-slave-otocnog-voltairea ''Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.</ref> |
Umro je u Zagrebu 2001. godine.<ref name="lzmk"/> Pokopan je u [[Komiža|Komiži]] [[2. veljače]] 2001. godine.<ref>Bogoljub Mitraković, [http://www.slobodnadalmacija.hr/scena/kultura/clanak/id/194753/vis-i-hrvatska-slave-otocnog-voltairea ''Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.</ref> |
||
Inačica od 10. ožujka 2018. u 15:25
| Ranko Marinković | |
|---|---|
 Ranko Marinković | |
| Rođenje | 22. veljače 1913., Vis, Hrvatska |
| Smrt | 28. siječnja 2001., Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književnik |
| Nacionalnost | Hrvat |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Ranko Marinković (Vis, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.), bio je hrvatski književnik i akademik.
Životopis
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. godine na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu od 1931. do 1935. godine studirao romanistiku gdje ju je i diplomirao 1935. godine.[1][2] Tijekom Drugoga svjetskog rata u Splitu je uhićen od Talijana, te je interniran u logor Ferramonte (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. godine odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon Drugoga svjetskog rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. godine. Godinu poslije, 1951. godine, postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. 1983. godine postaje redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pri kraju života bio je HDZ-ov zastupnik u Skupštini Grada Zagreba. Kao gradski zastupnik zalagao se za promjenu imena tadašnjeg Trga maršala Tita (današnji Trg Republike Hrvatske).[3] Umro je u Zagrebu 2001. godine.[2] Pokopan je u Komiži 2. veljače 2001. godine.[4]
Djela
- Albatros (1939.), drama
- Proze (1948.), prozna zbirka
- Ni braća ni rođaci (1949.), prozna zbirka
- Oko Božje (1949.), prozna zbirka
- Geste i grimase (1951.), zbirka kritika i eseja
- Pod balkonima (1953.), prozna zbirka
- Ruke (1953.), prozna zbirka[5]
- Glorija (1955.), dramski mirakul[6]
- Poniženje Sokrata (1959.), prozna zbirka
- Karneval i druge priopovijetke (1964.), prozna zbirka
- Kiklop (1965.), roman
- Politeia ili Inspektorove spletke (1977.), dramski vodvilj
- Zajednička kupka (1980.), roman[7]
- Pustinja (1982.), drama
- Nevesele oči klauna (1986.), zbirka kritika, eseja i intervjua[8]
- Never more (1993.), roman
Objavljena su mu sabrana djela (1982., 1988., 2008.–2009.), izabrana djela (1981., 2002.–2004.) te kraći izbori (Tri drame, 1977., U znaku vage, Zagreb, 1995., Izbor iz djela, Vinkovci, 2000.).[9]
Značaj
Književnom opusu Ranka Marinkovića po vrijednosti pripada mjesto na vrhu hrvatske književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća.[10]
Citati
- "Nemojte me hvaliti jer bih se na nebu mogao postidjeti", govorio je prije smrti Marinković.[11]
Nagrade, odličja i priznanja
- 1965.: NIN-ova nagrada za roman Kiklop
- 1965.: Vjesnikova nagrada za književno stvaralaštvo "Ivan Goran Kovačić" za roman Kiklop
- 1965.: Nagrada "Vladimir Nazor" za književnost
- Nagrada grada Zagreba
- 1975.: Nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo
- 1980.: Nagrada AVNOJ-a
- 1988.: Nagrada Fonda »Miroslav Krleža«
- 1993.: Vjesnikova nagrada za književno stvaralaštvo "Ivan Goran Kovačić" za roman Never more[9]
- 1995.: Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom
- 1998.: Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani.[12]
Spomen
- Godišnja nagrada Večernjega lista za najbolju kratku priču od 2001. godine nosi naziv Nagrada "Ranko Marinković".
- Od 2002. godine u Komiži se, svake druge godine u rujnu, održavaju Dani Ranka Marinkovića.[11]
- 2002. godine Gradska knjižnica u Komiži preimenovana je u Knjižnicu Ranka Marinkovića.[11]
- U Visu je 2008. godine osnovana Memorijalna zbirka Ranko Marinković sa svrhom očuvanja uspomene na njegovo životno djelo.
- 2013. godine povodom 100. obljetnice rođenja Hrvatska pošta izdala je marku s njegovim likom u seriji Znameniti Hrvati.[9][13]
Izvori
- Bilješke i literatura
- ↑ Marinković, Ranko, Višnja Rogošić, leksikon.muzej-marindrzic.eu, pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ a b M. Čale. Marinković, Ranko. Hrvatska književna enciklopedija, LZMK. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. siječnja 2016. Pristupljeno 13. listopada 2017. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|mjesec=(pomoć) - ↑ Dražen Budiša: Mediji prešućuju, a ugledni Ranko Marinković bio je promjenu imena Trga maršala Tita, Maxportal.hr, 2. srpnja 2017., pristupljeno 10. ožujka 2018.
- ↑ Bogoljub Mitraković, Vis i Hrvatska slave otočnog Voltairea, Slobodna Dalmacija, 23. veljače 2013., pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ Ova zbirka, u različitim izdanjima, sadrži pripovijetke Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda von Reltih, Ruke, Zagrljaj, Karneval, Mrtve duše, U znaku vage i Samotni život tvoj.
- ↑ M.L., Glorija, lektire.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ Ranko Marinković - Zajednička kupka - interpretacija lektira, lektire.me, pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ Ova zbirka sadrži dio kritika i eseja već objavljenih u kjizi Geste i grimase i dopunjena je autorovim intervjuima
- ↑ a b c Marinković, Ranko, Tea Rogić Musa i Filip Hameršak (2016.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ Marinković, Ranko, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 29. siječnja 2016.
- ↑ a b c Pajo Bilinović, O Marinkoviću samo komiški iskreno, vecernji.hr, 16. rujna 2002., pristupljeno 13. listopada 2017.
- ↑ Pjesnički susreti u Podstrani. Dr. Ivanu Golubu uručeno priznanje "za osobit doprinos hrvatskoj književnosti", ika.hr, pristupljeno 16. rujna 2017.
- ↑ Znameniti Hrvati 2013. - Ranko Marinković, epostshop.hr, pristupljeno 13. listopada 2017.
Vanjske poveznice
- Mrežna mjesta
- Ranko Marinković, prozna zbirka Ruke (uključuje pripovijetke Samotni život tvoj, Suknja, Prah, Anđeo, Koštane zvijezde, Benito Floda fon Reltih i Ruke)
- Ranko Marinković u Vijencu
- Ranko Marinković na portalu www.lektire.hr
- Ranko Marinković na portalu www.lektire.me
| |||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||||
