Mihail Suslov: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 8. siječnja 2007. u 18:48

Mihail Suslov (21. studeni 1902. - 26. siječanj 1982.) je bio sovjetski političar, ideolog komunističke partije i vladar iz sjene SSSR-a između 1955. i 1982 godine.

Karijera

Brza administrativna karijera Mihaila Suslova počinje gotovo odmah po stjecanju punoljetstva 1921. godine kada se učlanjuje u komunističku partiju. Ubrzo potom on upisuje ekonomski fakultet koji će uspješno završiti 1924. godine. Tada se ovoj mladom "pravilno" educiranoj osobi ponudilo mjesto predavača na fakultetu u Moskvi što on objeručki prihvaća. Uspješno svladavši ovaj "partijski" zadatak 1931. godine je postavljen u inspekciju za provođenje Staljinovih čistki na području Urala i Ukrajine. Po završetku toga posla premješten je na poziciju prvog sekretara komunističke partije Stavropolja. Njegov tamošnji rad pun entuzijazma i nalažanje kontrarevolucionara upada u oči samom Staljinu koji ga preko reda 1941. godine postavlja u Centralni komitet KP SSSR-a. Kako je Suslov svoju karijeru proslavio uhićenjima i protjerivanjima "proturevolicionarnih" elemenata tijekom Drugog svjetskog rata dobiva zadatak protjerivanje Čečena i drugih nelojalnih naroda s Kavkaza. U trenutcima kada je Crvena armija 1943. godine krenula u protuofenzivu oslobađajući velika područja svoje domovine postalo je svima u vladi Moskve jasno da će njihov veliki čistilac dobiti novi posao. To će 1944 godine postati područje Litve čiji narod je htio slobodu, a ne ponovno nasilno pripajanje SSSR-u. Tijekom tamošnjih čistki Suslov šalje cijela sela u Sibir. Navodno na jednom sastanku CK Litve on izjavljuje kako će Litva ubuduće biti bez Litvanaca. Ti svi uspješno obavljeni poslovi bivaju nagrađeni 1947. godine kada teško oboljeva Andrej Ždanov Staljinov zet, očekivani nasljednik i ideolog partije. Dobar dio ove njegove posljednje dužnosti Staljin odlučuje podariti Suslovu kada ga postavlja za šefa državne propagande i agitacije. Ubrzo po tome nakratko će postati glavni urednik lista Pravda, ali i gotovo vječiti član Polibiroa.

Vladar iz sjene

Da li je Staljin razmišljao o proglašenje Suslova svojim nasljednikom pošto mu je dao mjesto partijskog ideologa danas više ne možemo znati. Jedino je sigurno da ga je smrt vođe SSSR-a 1953. godine ostavila na političkoj čistina bez zaštitnika. U prvim trenutcima on se nije znao snaći tako da niti je pružio podršku vladi Maljenkova niti joj se protivio. To ga je koštalo mjesta u Politbirou koje će povratiti 1955. godine podrškom Hruščovu i njegovom preuzimanju vlasti. Kada se Maljenkov pokušao vratiti na vlast 1957. godine glasovanjem u Politbirou Suslov je podržao upotrebu Georgij Žukova i prijetnje vojskom kako bi se izbjeglo drugo negativno glasovanje o povjerenju i obvezna smjena Hruščova. Ta podrška prvim godinama vladavine Hruščova se vremeno pretvara u razočarenje i razmišljanje kako on izdaje revoluciju. To razmišljanje Suslova svima postaje očito 1964. godine kada organizira preuzimanje vlasti kako bi novi šef države postao Leonid Brežnjev. Ova zavjera će ostvariti svoj uspjeh 14. listopada 1964. godine kada se Hruščovu izglasava nepovjerenje. Tim događajem svim stranim državnicima postaje jasno kako stvarnu vlast SSSR-a u stvarnosti drži Suslov. Svi strani posjetitelji koji u preostalih 17 godina dolaze radi obavljanje važnih državnih poslova posjete Brežnjeva, ali obavezno i Suslova ako žele da se ne vrate kući neobavljena posla. Tijekom svih ovih godina on postaje sponzor budućeg vođe SSSR-a Jurija Andropova koji zajedno s njim podržava novu zvijezdu tamnoga sjaja Mihaila Gorbačova. Smrću Mihaila Suslova 26. siječnja 1982. godine se otvara velika sezona državnih sprovoda u Moskvi tijekom koje će u roku od 40 mjeseci umrijeti 3 vođe SSSR-a. Suslov je pokopan uz svojeg voljenog Staljina.

Izvor

Mihail Suslov - dokumentarni film

@@ Redak 4: / Redak 4: @@
 ==Karijera==
-Brza administrativna karijera '''Mihaila Suslova''' počinje gotovo odmah po stjecanju punoljetstva [[1921]]. godine kada se učlanjuje u komunističku partiju. Ubrzo potom on upisuje ekonomski fakultet koji će uspješno završiti [[1924]]. godine. Tada se ovoj mladom "pravilno" educiranoj osobi ponudilo mjesto predavača na fakultetu u [[Moskva|Moskvi]] što on objeručki prihvaća. Uspješno svladavši ovaj "partijski" zadatak [[1931]]. godine je postavljen u inspekciju za provođenje [[Staljin]]ovih čistki na području [[Ural (gorje)|Ural]]a i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Po završetku toga posla premješten je na poziciju prvog sekretara komunističke partije [[Stavropolj]]a. Njegov tamošnji rad pun entuzijazma i nalažanje kontrarevolucionara upada u oči samom Staljinu koji ga preko reda [[1941]]. godine postavlja u [[Centralni komitet]] KP SSSR-a. Kako je '''Suslov''' svoju karijeru proslavio uhićenjima i protjerivanjima "proturevolicionarnih" elemenata tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] dobiva zadatak protjerivanje Čečena i drugih nelojalnih naroda s [[Kavkaz]]a. U trenutcima kada je [[Crvena armija]] [[1943]]. godine krenula u protuofenzivu oslobađajući velika područja svoje domovine postalo je svima u vladi Moskve jasno da će njihov veliki čistilac dobiti novi posao. To će [[1944]] godine postati područje Litve čiji narod je htio slobodu, a ne ponovno nasilno pripajanje [[SSSR]]-u. Tijekom tamošnjih čistki '''Suslov''' šalje cijela sela u [[Sibir]]. Navodno na jednom sastanku CK Litve on izjavljuje kako će [[Litva]] ubuduće biti bez Litvanaca. Te svi uspješno obavljeni poslovi bivaju nagrađeni 1948]] godine kada umire [[Andrej Ždanov]] Staljinov očekivani nasljednik i ideolog partije. Na ovu njegovu posljednju poziciju Staljin odlučuje postaviti '''Suslova''' koji će ju držati sve do svoje smrti. Ubrzo po tome nakratko će postati glavni urednik lista [[Pravda]], ali i gotovo vječiti član [[Polibiro]]a.
+Brza administrativna karijera '''Mihaila Suslova''' počinje gotovo odmah po stjecanju punoljetstva [[1921]]. godine kada se učlanjuje u komunističku partiju. Ubrzo potom on upisuje ekonomski fakultet koji će uspješno završiti [[1924]]. godine. Tada se ovoj mladom "pravilno" educiranoj osobi ponudilo mjesto predavača na fakultetu u [[Moskva|Moskvi]] što on objeručki prihvaća. Uspješno svladavši ovaj "partijski" zadatak [[1931]]. godine je postavljen u inspekciju za provođenje [[Staljin]]ovih čistki na području [[Ural (gorje)|Ural]]a i [[Ukrajina|Ukrajine]]. Po završetku toga posla premješten je na poziciju prvog sekretara komunističke partije [[Stavropolj]]a. Njegov tamošnji rad pun entuzijazma i nalažanje kontrarevolucionara upada u oči samom Staljinu koji ga preko reda [[1941]]. godine postavlja u [[Centralni komitet]] KP SSSR-a. Kako je '''Suslov''' svoju karijeru proslavio uhićenjima i protjerivanjima "proturevolicionarnih" elemenata tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] dobiva zadatak protjerivanje Čečena i drugih nelojalnih naroda s [[Kavkaz]]a. U trenutcima kada je [[Crvena armija]] [[1943]]. godine krenula u protuofenzivu oslobađajući velika područja svoje domovine postalo je svima u vladi Moskve jasno da će njihov veliki čistilac dobiti novi posao. To će [[1944]] godine postati područje Litve čiji narod je htio slobodu, a ne ponovno nasilno pripajanje [[SSSR]]-u. Tijekom tamošnjih čistki '''Suslov''' šalje cijela sela u [[Sibir]]. Navodno na jednom sastanku CK Litve on izjavljuje kako će [[Litva]] ubuduće biti bez Litvanaca. Ti svi uspješno obavljeni poslovi bivaju nagrađeni [[1947]]. godine kada teško oboljeva [[Andrej Ždanov]] Staljinov zet, očekivani nasljednik i ideolog partije. Dobar dio ove njegove posljednje dužnosti Staljin odlučuje podariti '''Suslovu''' kada ga postavlja za šefa državne propagande i agitacije. Ubrzo po tome nakratko će postati glavni urednik lista [[Pravda]], ali i gotovo vječiti član [[Polibiro]]a.
 ==Vladar iz sjene==