Julije Klović: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 78.2.103.222 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre |
Dodatci članku, izvori, oblik. |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Likovni umjetnik |
{{Likovni umjetnik |
||
|ime = Juraj Julije Klović |
| ime = Juraj Julije Klović |
||
|period = [[Visoka renesansa]] i [[Manirizam]] |
| period = [[Visoka renesansa]] i [[Manirizam]] |
||
|slika = Julije_Klovic 2.jpg |
| slika = Julije_Klovic 2.jpg |
||
|veličina = 250px |
| veličina = 250px |
||
|opis = <center>[[El Greco]], Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,<br> Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, [[Napulj]] |
| opis = <center>[[El Greco]], Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,<br> Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, [[Napulj]] |
||
|rođenje = [[1498.]], [[Grižane]] |
| rođenje = [[1498.]], [[Grižane]] |
||
|smrt = [[5. siječnja]] [[1578.]], [[Rim]] |
| smrt = [[5. siječnja]] [[1578.]], [[Rim]] |
||
|vrsta = [[slikarstvo]] |
| vrsta = [[slikarstvo]] |
||
|praksa = [[Italija]] |
| praksa = [[Italija]] |
||
|utjecao = [[El Greco]], [[Pieter Brueghel stariji]] |
| utjecao = [[El Greco]], [[Pieter Brueghel stariji]] |
||
|utjecali = [[Giulio Romano]], [[Michelangelo]], |
| utjecali = [[Giulio Romano]], [[Michelangelo]], |
||
|djela = ''[[Časoslov Farnese]]<br>[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]<br>[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]'' |
| djela = ''[[Časoslov Farnese]]<br>[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]<br>[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]'' |
||
}} |
}} |
||
'''Juraj Julije Klović''', na [[talijanski jezik|tal.]] poznat kao '''''Giorgio Giulio Clovio - Croata''''' ([[Grižane]], [[1498]]. - [[Rim]], [[5. siječnja]] [[1578]].) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] slikar i [[Minijatura (slikarstvo)|minijaturist]], zvan i „[[Michelangelo]] minijature”. |
|||
⚫ | |||
==Biografija== |
|||
'''Juraj Julije Klović''', na [[talijanski jezik|tal.]] poznat kao '''''Giorgio Giulio Clovio - Croata''''' ([[Grižane]], [[1498]]. - [[Rim]], [[5. siječnja]] [[1578]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] slikar i [[Minijatura (slikarstvo)|minijaturist]], zvan i ''[[Michelangelo]] minijature''.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32010 Klović, Julije], enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref><ref>Anka Bulat-Simić, [https://ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-1-2-1972_068-093-Bulat-Simic.pdf ''Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850'', str. 68.], ''Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu'' (1972.), 1/2; str. 68-92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref> |
|||
⚫ | Julije Klović je rođen u selu [[Grižane]] kod [[Modruš]]a u [[Vinodol]]u. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u [[Venecija|Veneciju]] u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. [[Rafael]]ov učenik [[Giulio Romano]] postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u [[Mađarska|Mađarsku]] 1523., gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u [[Italija|Italiju]] 1526. i u [[Rim]]u radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U [[Mantova|Mantovi]] postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj [[Padova|Padove]]<ref name=hle>''Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč'', gl. ur. Željko Domljan, [[Vjesnik]] d.d., [[Zagreb]], 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2</ref>. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: [[Firenza]] (1551.), [[Parma]] (1556.), [[Piacenza]] (1557.-58.), [[Perugia]]. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: [[Michelangelo]]m, [[Giorgio Vasari|Vasarijem]], [[Pieter Brueghel stariji|Bruegelom]], [[Pietro Colonna|Colonnom]] kao i s [[El Greco]]m kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva [[portret]]a |
||
== Životopis == |
|||
Pokopan je u rimskoj crkvi ''[[San Pietro in Vincoli]]'' koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju. [[Hrvatska]] je proslavila petstogodišnjicu njegova rođenja 1998. godine izdavši posebnu kovanicu od 200 kuna. [[Vatikan]] je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. [[Bernardin Modrić]] je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine. |
|||
⚫ | |||
⚫ | Julije Klović je rođen u selu [[Grižane]] kod [[Modruš]]a u [[Vinodol]]u. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko [[1516.]] godine, s osamnaest godina, došao u [[Venecija|Veneciju]] u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. [[Rafael]]ov učenik [[Giulio Romano]] postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u [[Mađarska|Mađarsku]], [[1523.]] godine, gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u [[Italija|Italiju]] [[1526.]] godine i u [[Rim]]u radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima [[1527.]] godine biva nakratko uhićen. U [[Mantova|Mantovi]] postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj [[Padova|Padove]]<ref name=hle>''Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč'', gl. ur. Željko Domljan, ''[[Vjesnik]]'' d.d., [[Zagreb]], 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2</ref>. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: [[Firenza]] (1551.), [[Parma]] (1556.), [[Piacenza]] (1557.-58.), [[Perugia]]. Naposljetku se [[1561.]] godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: [[Michelangelo]]m, [[Giorgio Vasari|Vasarijem]], [[Pieter Brueghel stariji|Bruegelom]], [[Pietro Colonna|Colonnom]] kao i s [[El Greco]]m kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva [[portret]]a. |
||
Pokopan je u rimskoj crkvi ''[[San Pietro in Vincoli]]'' koja je slavna po Michelangelovom ''Mojsiju''. |
|||
Klović se znao potpisivati kao ''GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA'', te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".<ref>[[Darko Žubrinić]], [http://www.croatianhistory.net/etf/art.html#klov Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578)], croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. {{eng oznaka}}</ref> |
|||
[[Hrvatska]] je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja [[1998.]] godine, kada je [[Hrvatska narodna banka]] izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.<ref>[http://www.kunalipa.com/katalog/zlato-srebro/klovic.php 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića], kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref> [[Vatikan]] je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. [[Bernardin Modrić]] je snimio film „Evanđelje po Kloviću” [[2006.]] godine. |
|||
== Djela == |
== Djela == |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
Njegove minijature i [[iluminirani rukopisi|iluminacije rukopisa]] čuvaju se diljem svijeta: ''[[Beatissimae Mariae Virginis Officium]]'' ([[London]]), ''[[Stanze di Eurialo d'Ascoli]]'' ([[Beč]]), ''Kölnsko evanđelje'' ([[Manchester]]), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je ''[[Časoslov Farnese]]'' ili ''[[Officium Virginis]]'', danas u knjižnici Pierpont Morgan ([[New York]]). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na [[Tijelovo]] (''Corpus Christi'') u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je [[Giorgio Vasari]] pogrešno tvrdio da su djelo [[Benvenuto Cellini|Benvenuta Cellinija]]. |
Njegove minijature i [[iluminirani rukopisi|iluminacije rukopisa]] čuvaju se diljem svijeta: ''[[Beatissimae Mariae Virginis Officium]]'' ([[London]]), ''[[Stanze di Eurialo d'Ascoli]]'' ([[Beč]]), ''Kölnsko evanđelje'' ([[Manchester]]), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je ''[[Časoslov Farnese]]'' ili ''[[Officium Virginis]]'', danas u knjižnici Pierpont Morgan ([[New York]]). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na [[Tijelovo]] (''Corpus Christi'') u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je [[Giorgio Vasari]] pogrešno tvrdio da su djelo [[Benvenuto Cellini|Benvenuta Cellinija]]. |
||
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička |
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti<ref name=hle/>. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti [[manirizam|manirizma]] općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos [[Hrvatska likovna umjetnost|hrvatskoj]] i [[Zapadna umjetnost|europskoj likovnoj umjetnosti]].<ref name="he"/> |
||
== Galerija djela == |
|||
<gallery> |
<gallery> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
Slika:Julije Klovic Z Car 2007.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku |
Slika:Julije Klovic Z Car 2007.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku |
||
Slika:Julije Klović (Rendić) - Zrinjevac.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park [[Zrinjevac]]) |
Slika:Julije Klović (Rendić) - Zrinjevac.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park [[Zrinjevac]]) |
||
Redak 38: | Redak 45: | ||
== Zanimljivosti == |
== Zanimljivosti == |
||
⚫ | * Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u [[Drivenik]]u ([[Vinodolska dolina]]). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini. |
||
⚫ | |||
⚫ | Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u [[Drivenik]]u ([[Vinodolska dolina]]). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini. |
||
⚫ | * Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu [[Posljednja večera|posljednju večeru]].<ref name="vjesnik">{{Citiranje www|naslov=''Michelangelo minijature''|url=http://dns1.vjesnik.hr/html/2000/02/26/ClanakTx.asp?r=kul&c=2|autor=(M. T.)|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=''[[Vjesnik]]''|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. veljače 2000.|preuzeto=31. ožujka 2018.|arhivurl=https://archive.is/J6bdE|arhivnadnevak=24. kolovoza 2013.|citat=}}</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
Klović se znao potpisivati kao ''GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA'', te na njegovom grobu u Rimu navodno stoji natpis "Pictor de Croatia". |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Redak 55: | Redak 59: | ||
|commonscathr= Julije Klović |
|commonscathr= Julije Klović |
||
}} |
}} |
||
* [http://www.vinodol.org/uvod_1/klovic/pag/jk_go_1.htm Problem |
* Ivan Golub, [https://web.archive.org/web/20080402103404/http://www.vinodol.org/uvod_1/klovic/pag/jk_go_1.htm Problem Klovićevog rodnog mjesta], vinodol.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 2. travnja 2008.) |
||
{{GLAVNIRASPORED:Klović, Julije}} |
|||
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Klović, Julije]] |
|||
[[Kategorija:Hrvatski renesansni slikari|Klović, Julije]] |
[[Kategorija:Hrvatski renesansni slikari|Klović, Julije]] |
||
Inačica od 31. ožujka 2018. u 01:39
Juraj Julije Klović | |
Visoka renesansa i Manirizam | |
---|---|
Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj | |
Rođenje | 1498., Grižane |
Smrt | 5. siječnja 1578., Rim |
Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
Praksa | Italija |
Utjecao | El Greco, Pieter Brueghel stariji |
Utjecali | Giulio Romano, Michelangelo, |
Poznata djela | Časoslov Farnese Uskrsnuće Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem |
Portal o životopisima |
Juraj Julije Klović, na tal. poznat kao Giorgio Giulio Clovio - Croata (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), bio je hrvatski slikar i minijaturist, zvan i Michelangelo minijature.[1][2]
Životopis
Julije Klović je rođen u selu Grižane kod Modruša u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove[3]. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557.-58.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.
Pokopan je u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.
Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]
Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.[5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.
Djela
Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti[3]. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti manirizma općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]
Galerija djela
-
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem, Klovićev crtež iz 1540. godine po Michelangelu.
-
Minijature iz Časoslova Farnese s prikazom Poklonstva mudraca i Salomon s kraljicom od Sabe iz 1546. godine.
-
Uskrsnuće, iz 1568. godine. -
Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku
-
Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park Zrinjevac)
-
Spomenik Juliju Kloviću u Grižanama
-
Nadgrobni spomenik Juliju Kloviću u crkvi San Pietro in Vincoli
-
Klovićev kip ispred galerije Klovićevi dvori u Zagrebu
Zanimljivosti
- Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
- Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
- Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[6]
Izvori
- ↑ a b Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68-92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ a b Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2
- ↑ Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
- ↑ 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
- ↑ (M. T.). 26. veljače 2000. Michelangelo minijature. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2013. Pristupljeno 31. ožujka 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|mjesec=
(pomoć); Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru:|izdavač=
(pomoć)
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović |
- Ivan Golub, Problem Klovićevog rodnog mjesta, vinodol.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 2. travnja 2008.)