Julije Klović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 78.2.103.222 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre
Dodatci članku, izvori, oblik.
Redak 1: Redak 1:
{{Likovni umjetnik
{{Likovni umjetnik
|ime = Juraj Julije Klović
| ime = Juraj Julije Klović
|period = [[Visoka renesansa]] i [[Manirizam]]
| period = [[Visoka renesansa]] i [[Manirizam]]
|slika = Julije_Klovic 2.jpg
| slika = Julije_Klovic 2.jpg
|veličina = 250px
| veličina = 250px
|opis = <center>[[El Greco]], Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,<br> Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, [[Napulj]]
| opis = <center>[[El Greco]], Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,<br> Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, [[Napulj]]
|rođenje = [[1498.]], [[Grižane]]
| rođenje = [[1498.]], [[Grižane]]
|smrt = [[5. siječnja]] [[1578.]], [[Rim]]
| smrt = [[5. siječnja]] [[1578.]], [[Rim]]
|vrsta = [[slikarstvo]]
| vrsta = [[slikarstvo]]
|praksa = [[Italija]]
| praksa = [[Italija]]
|utjecao = [[El Greco]], [[Pieter Brueghel stariji]]
| utjecao = [[El Greco]], [[Pieter Brueghel stariji]]
|utjecali = [[Giulio Romano]], [[Michelangelo]],
| utjecali = [[Giulio Romano]], [[Michelangelo]],
|djela = ''[[Časoslov Farnese]]<br>[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]<br>[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]''
| djela = ''[[Časoslov Farnese]]<br>[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]<br>[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]''
}}
}}
'''Juraj Julije Klović''', na [[talijanski jezik|tal.]] poznat kao '''''Giorgio Giulio Clovio - Croata''''' ([[Grižane]], [[1498]]. - [[Rim]], [[5. siječnja]] [[1578]].) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] slikar i [[Minijatura (slikarstvo)|minijaturist]], zvan i „[[Michelangelo]] minijature”.
[[Datoteka:Giulio Clovio 001.jpg|mini|lijevo|<center>[[Minijatura (slikarstvo)|minijatura]] ''Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja'', [[pergament]] na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, [[Manchester]].]]
==Biografija==


'''Juraj Julije Klović''', na [[talijanski jezik|tal.]] poznat kao '''''Giorgio Giulio Clovio - Croata''''' ([[Grižane]], [[1498]]. - [[Rim]], [[5. siječnja]] [[1578]].), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] slikar i [[Minijatura (slikarstvo)|minijaturist]], zvan i ''[[Michelangelo]] minijature''.<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=32010 Klović, Julije], enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref><ref>Anka Bulat-Simić, [https://ipu.hr/content/radovi-ipu/RIPU-1-2-1972_068-093-Bulat-Simic.pdf ''Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850'', str. 68.], ''Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu'' (1972.), 1/2; str. 68-92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref>
Julije Klović je rođen u selu [[Grižane]] kod [[Modruš]]a u [[Vinodol]]u. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u [[Venecija|Veneciju]] u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. [[Rafael]]ov učenik [[Giulio Romano]] postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u [[Mađarska|Mađarsku]] 1523., gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u [[Italija|Italiju]] 1526. i u [[Rim]]u radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U [[Mantova|Mantovi]] postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj [[Padova|Padove]]<ref name=hle>''Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč'', gl. ur. Željko Domljan, [[Vjesnik]] d.d., [[Zagreb]], 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2</ref>. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: [[Firenza]] (1551.), [[Parma]] (1556.), [[Piacenza]] (1557.-58.), [[Perugia]]. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: [[Michelangelo]]m, [[Giorgio Vasari|Vasarijem]], [[Pieter Brueghel stariji|Bruegelom]], [[Pietro Colonna|Colonnom]] kao i s [[El Greco]]m kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva [[portret]]a (vidi na dnu).


== Životopis ==
Pokopan je u rimskoj crkvi ''[[San Pietro in Vincoli]]'' koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju. [[Hrvatska]] je proslavila petstogodišnjicu njegova rođenja 1998. godine izdavši posebnu kovanicu od 200 kuna. [[Vatikan]] je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. [[Bernardin Modrić]] je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.
[[Datoteka:Giulio Clovio 001.jpg|mini|150px|lijevo|<center>[[Minijatura (slikarstvo)|Minijatura]] ''Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja'', [[pergament]] na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, [[Manchester]].]]

Julije Klović je rođen u selu [[Grižane]] kod [[Modruš]]a u [[Vinodol]]u. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko [[1516.]] godine, s osamnaest godina, došao u [[Venecija|Veneciju]] u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. [[Rafael]]ov učenik [[Giulio Romano]] postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u [[Mađarska|Mađarsku]], [[1523.]] godine, gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u [[Italija|Italiju]] [[1526.]] godine i u [[Rim]]u radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima [[1527.]] godine biva nakratko uhićen. U [[Mantova|Mantovi]] postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj [[Padova|Padove]]<ref name=hle>''Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč'', gl. ur. Željko Domljan, ''[[Vjesnik]]'' d.d., [[Zagreb]], 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2</ref>. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: [[Firenza]] (1551.), [[Parma]] (1556.), [[Piacenza]] (1557.-58.), [[Perugia]]. Naposljetku se [[1561.]] godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: [[Michelangelo]]m, [[Giorgio Vasari|Vasarijem]], [[Pieter Brueghel stariji|Bruegelom]], [[Pietro Colonna|Colonnom]] kao i s [[El Greco]]m kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva [[portret]]a.

Pokopan je u rimskoj crkvi ''[[San Pietro in Vincoli]]'' koja je slavna po Michelangelovom ''Mojsiju''.

Klović se znao potpisivati kao ''GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA'', te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".<ref>[[Darko Žubrinić]], [http://www.croatianhistory.net/etf/art.html#klov Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578)], croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. {{eng oznaka}}</ref>

[[Hrvatska]] je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja [[1998.]] godine, kada je [[Hrvatska narodna banka]] izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.<ref>[http://www.kunalipa.com/katalog/zlato-srebro/klovic.php 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića], kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.</ref> [[Vatikan]] je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. [[Bernardin Modrić]] je snimio film „Evanđelje po Kloviću” [[2006.]] godine.


== Djela ==
== Djela ==
[[Slika:Clovio magi.jpg|mini|250px|<center>[[Minijatura (slikarstvo)|Minijature]] iz ''[[Časoslov Farnese|Časoslova Farnese]]'' s prikazom ''Poklonstva mudraca'' i ''Salomon s kraljicom od Sabe'' iz 1546. god.]]
[[Slika:Bogorodica_s_usnulim_Isusom,_Svetim_Josipom_i_Ivanom_Krstiteljem.jpg|mini|<center>''[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]'', Klovićev crtež iz 1540. prema Michelangelu]]
Njegove minijature i [[iluminirani rukopisi|iluminacije rukopisa]] čuvaju se diljem svijeta: ''[[Beatissimae Mariae Virginis Officium]]'' ([[London]]), ''[[Stanze di Eurialo d'Ascoli]]'' ([[Beč]]), ''Kölnsko evanđelje'' ([[Manchester]]), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je ''[[Časoslov Farnese]]'' ili ''[[Officium Virginis]]'', danas u knjižnici Pierpont Morgan ([[New York]]). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na [[Tijelovo]] (''Corpus Christi'') u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je [[Giorgio Vasari]] pogrešno tvrdio da su djelo [[Benvenuto Cellini|Benvenuta Cellinija]].
Njegove minijature i [[iluminirani rukopisi|iluminacije rukopisa]] čuvaju se diljem svijeta: ''[[Beatissimae Mariae Virginis Officium]]'' ([[London]]), ''[[Stanze di Eurialo d'Ascoli]]'' ([[Beč]]), ''Kölnsko evanđelje'' ([[Manchester]]), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je ''[[Časoslov Farnese]]'' ili ''[[Officium Virginis]]'', danas u knjižnici Pierpont Morgan ([[New York]]). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na [[Tijelovo]] (''Corpus Christi'') u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je [[Giorgio Vasari]] pogrešno tvrdio da su djelo [[Benvenuto Cellini|Benvenuta Cellinija]].


Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osoba, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti<ref name=hle/>. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti [[manirizam|manirizma]] općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos [[Hrvatska likovna umjetnost|hrvatskoj]] i [[Zapadna umjetnost|europskoj likovnoj umjetnosti]].
Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti<ref name=hle/>. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti [[manirizam|manirizma]] općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos [[Hrvatska likovna umjetnost|hrvatskoj]] i [[Zapadna umjetnost|europskoj likovnoj umjetnosti]].<ref name="he"/>


== Galerija djela ==
<gallery>
<gallery>
Slika:Bogorodica_s_usnulim_Isusom,_Svetim_Josipom_i_Ivanom_Krstiteljem.jpg|''[[Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem]]'', Klovićev crtež iz 1540. godine po Michelangelu.
Slika:Uskrsnu%C4%87e.jpg|<center>''[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]''
Slika:Clovio magi.jpg|[[Minijatura (slikarstvo)|Minijature]] iz ''[[Časoslov Farnese|Časoslova Farnese]]'' s prikazom ''Poklonstva mudraca'' i ''Salomon s kraljicom od Sabe'' iz 1546. godine.
Slika:Uskrsnu%C4%87e.jpg|<center>''[[Uskrsnuće (Klović)|Uskrsnuće]]'', iz 1568. godine.
Slika:Julije Klovic Z Car 2007.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku
Slika:Julije Klovic Z Car 2007.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Driveniku
Slika:Julije Klović (Rendić) - Zrinjevac.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park [[Zrinjevac]])
Slika:Julije Klović (Rendić) - Zrinjevac.jpg|Spomenik Juliju Kloviću u Zagrebu (park [[Zrinjevac]])
Redak 38: Redak 45:


== Zanimljivosti ==
== Zanimljivosti ==
* Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u [[Drivenik]]u ([[Vinodolska dolina]]). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.

* Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u [[Drivenik]]u ([[Vinodolska dolina]]). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
* Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu [[Posljednja večera|posljednju večeru]].<ref name="vjesnik">{{Citiranje www|naslov=''Michelangelo minijature''|url=http://dns1.vjesnik.hr/html/2000/02/26/ClanakTx.asp?r=kul&c=2|autor=(M. T.)|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=''[[Vjesnik]]''|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=26. veljače 2000.|preuzeto=31. ožujka 2018.|arhivurl=https://archive.is/J6bdE|arhivnadnevak=24. kolovoza 2013.|citat=}}</ref>
Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Prema predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu [[Posljednja večera|posljednju večeru]].<ref>[http://dns1.vjesnik.hr/html/2000/02/26/ClanakTx.asp?r=kul&c=2 Vjesnik 26. veljače 2000.]</ref>

Klović se znao potpisivati kao ''GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA'', te na njegovom grobu u Rimu navodno stoji natpis "Pictor de Croatia".


== Izvori ==
== Izvori ==
Redak 55: Redak 59:
|commonscathr= Julije Klović
|commonscathr= Julije Klović
}}
}}
* [http://www.vinodol.org/uvod_1/klovic/pag/jk_go_1.htm Problem Klovićeva rodnog mjesta]
* Ivan Golub, [https://web.archive.org/web/20080402103404/http://www.vinodol.org/uvod_1/klovic/pag/jk_go_1.htm Problem Klovićevog rodnog mjesta], vinodol.org, (u međumrežnoj pismohrani archive.org, 2. travnja 2008.)


{{GLAVNIRASPORED:Klović, Julije}}
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Klović, Julije]]
[[Kategorija:Hrvatski renesansni slikari|Klović, Julije]]
[[Kategorija:Hrvatski renesansni slikari|Klović, Julije]]



Inačica od 31. ožujka 2018. u 01:39

Juraj Julije Klović
Visoka renesansa i Manirizam
Julije Klović
El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,
Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj
Rođenje 1498., Grižane
Smrt 5. siječnja 1578., Rim
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Italija
Utjecao El Greco, Pieter Brueghel stariji
Utjecali Giulio Romano, Michelangelo,
Poznata djela Časoslov Farnese
Uskrsnuće
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
Portal o životopisima

Juraj Julije Klović, na tal. poznat kao Giorgio Giulio Clovio - Croata (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.), bio je hrvatski slikar i minijaturist, zvan i Michelangelo minijature.[1][2]

Životopis

Minijatura Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja, pergament na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, Manchester.

Julije Klović je rođen u selu Grižane kod Modruša u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku, 1523. godine, gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u Italiju 1526. godine i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove[3]. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557.-58.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta.

Pokopan je u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju.

Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu stoji natpis "Pictor de Croatia".[4]

Hrvatska je proslavila 500. obljetnicu njegova rođenja 1998. godine, kada je Hrvatska narodna banka izdala posebnu srebrnu kovanicu od 200 kuna.[5] Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.

Djela

Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.

Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osobnost, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti[3]. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti manirizma općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.[1]

Galerija djela

Zanimljivosti

  • Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini.
  • Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto.
  • Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Po predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[6]

Izvori

  1. a b Klović, Julije, enciklopedija.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  2. Anka Bulat-Simić, Minijaturisti zagrebačkog kruga 1840/1850, str. 68., Radovi Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (1972.), 1/2; str. 68-92., ipu.hr, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  3. a b Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2
  4. Darko Žubrinić, Julije Klovic, or Don Giulio Clovio de Croatia (1498-1578), croatianhistory.net, pristupljeno 31. ožujka 2018. (engl.)
  5. 500. obljetnica rođenja Jurja Julija Klovića, kunalipa.com, pristupljeno 31. ožujka 2018.
  6. (M. T.). 26. veljače 2000. Michelangelo minijature. Vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. kolovoza 2013. Pristupljeno 31. ožujka 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |mjesec= (pomoć); Nije dozvoljena upotreba ukošenih ili podebljanih slova u parametru: |izdavač= (pomoć)

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Julije Klović