Sklonost potvrdi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 14. svibnja 2018. u 15:21

traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.^[1] To je oblik kognitivne sklonosti i sustavne pogreške induktivnog zaključivanja. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i prividne koleracije (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).

Niz psiholoških eksperimenata provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.

Sklonost potvrdi pridonosi prevelikom samopouzdanju u osobna uvjerenja, te ih može podržavati ili ojačavati usprkos dokazima koji ukazuju suprotno. Nekvalitetno odlučivanje temeljem takvih sklonosti prisutno je u politici i organizacijama.

Izvori

↑ Plous, Scott. 1993. The Psychology of Judgment and Decision Making. str. 233

[1] Plous, Scott. 1993. The Psychology of Judgment and Decision Making. str. 233

[1]

Inačica od 8. prosinca 2017. u 22:17 uredi Hmxhmx (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 4.444 edits m sitnice; kat Oznaka: VisualEditor: wikitekst ← Starija izmjena		Inačica od 14. svibnja 2018. u 15:21 uredi ukloni ovu izmjenu 109.175.102.86 (razgovor) pqmpamalampqmpnwpm ka l o Oznake: mobilni uređaj m.wiki Novija izmjena →
Redak 1:		Redak 1:
	~~'''Sklonost potvrdi''' je sklonost ka~~ traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.<ref>{{cite book \| last=Plous \| first=Scott \| title=The Psychology of Judgment and Decision Making \| page=233 \| date=1993}}</ref> To je oblik [[kognitivna sklonost\|kognitivne sklonosti]] i sustavne pogreške [[induktivno zaključivanje\|induktivnog zaključivanja]]. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i [[prividna koleracija\|prividne koleracije]] (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).		traženju, interpretiranju, favoriziranju i prizivanju informacija koje potvrđuju nečija uvjerenja ili hipoteze.<ref>{{cite book \| last=Plous \| first=Scott \| title=The Psychology of Judgment and Decision Making \| page=233 \| date=1993}}</ref> To je oblik [[kognitivna sklonost\|kognitivne sklonosti]] i sustavne pogreške [[induktivno zaključivanje\|induktivnog zaključivanja]]. Ljudi iskazuju ovu sklonost kada prikupljaju ili prikazuju informacije na selektivan način ili kada ih interpretiraju na neobjektivan način. Učinak je jači kod pitanja koja su nabijena emocijama, te kod duboko usađenih vjerovanja. Ljudi također imaju sklonost prikazivanja nejasnih dokaza u smislu potvrde vlastite pozicije. Pretrage, interpretacije i sjećanja sa sklonostima koriste se za objašnjenje polariziranih stavova (kod ekstremnih neslaganja, iako strane raspolažu istim informacijama), ustrajanja u opovrgnutim uvjerenjima (kada uvjerenje i dalje postoji, iako je dokazom opovrgnuto), iracionalnog efekta prvenstva (većeg oslanjanja na informacije koje su spoznate prije naknadnih) i [[prividna koleracija\|prividne koleracije]] (kada ljudi pogrješno zaključuju o povezanosti dvaju događaja ili situacija).

	Niz [[Eksperimentalna psihologija\|psiholoških eksperimenata]] provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.		Niz [[Eksperimentalna psihologija\|psiholoških eksperimenata]] provedenih tijekom 1960-ih ukazali su na ljudsku sklonost za potvrđivanje vlastitih prethodno utvrđenih uvjerenja. Naknadni su radovi iste rezultate tumačili kao nastojanja za jednostrano testiranje ideja, s usredotočenjem na jednu mogućnost i uz zanemarivanje ostalih. U određenim slučajevima ova sklonost može dovesti do naklonjenih zaključaka. Objašnjenje za uočene sklonosti uključuje promišljanje ka željenom rezultatu (wishful thinking) i ograničen ljudski kapacitet za obradu podataka. Drugo objašnjenje iskazivanja sklonosti potvrde je da je ljudima prihvatljivije biti u krivu nego istraživati na neutralan i znanstven način.