Hrvatska abeceda

Hrvatska abeceda ili gajica, jedna je od mnogih koje se temelje na latiničnome pismu i prema prva četiri slova toga pisma (a, be, ce, de) zovu abecedom. Abeceda se razlikuje od jezika do jezika, koji imaju i drukčiji red slova, zato govorimo o posebnoj abecedi hrvatskoga jezika. Osim hrvatskoga, ovo pismo koriste i srpski, bošnjački i crnogorski jezik, a inačice ove abecede koriste slovenski jezik te transliteracija makedonskog jezika.

Hrvatska abeceda ima sljedeći slovored:

• 
  (čitamo: a)
• 
  (čitamo: be)
• 
  (čitamo: ce)
• 
  (čitamo: če)
• 
  (čitamo: će)
• 
  (čitamo: de)
• 
  (čitamo: dže)
• 
  (čitamo: đe)
• 
  (čitamo: e)
• 
  (čitamo: ef)
• 
  (čitamo: ge)
• 
  (čitamo: ha)
• 
  (čitamo: i)
• 
  (čitamo: je)
• 
  (čitamo: ka)
• 
  (čitamo: el)
• 
  (čitamo: elj)
• 
  (čitamo: em)
• 
  (čitamo: en)
• 
  (čitamo: enj)
• 
  (čitamo: o)
• 
  (čitamo: pe)
• 
  (čitamo: er)
• 
  (čitamo: es)
• 
  (čitamo: eš)
• 
  (čitamo: te)
• 
  (čitamo: u)
• 
  (čitamo: ve)
• 
  (čitamo: ze)
• 
  (čitamo: že)

To su ujedno i nazivi velikih i malih, tiskanih i pisanih slova hrvatske abecede.

Od 30 slova u hrvatskome jeziku 27 ih se piše pomoću jednoga znaka (jednoslovi), a 3 pomoću dva znaka (dvoslovi) i to dže, elj i enj. Dvoslovi imaju dva velika oblika: Dž i DŽ, Lj i LJ, Nj i NJ. Prvi se rabi kad se samo prvo slovo u riječi piše veliko, drugi kad je cijela riječ napisana velikim slovima (LJERKA, ne LjERKA) te u pisanju složenih kratica. Đuro Daničić predložio je zamjenu dvoslova dj, dž, lj i nj za jednoslove đ, ģ, ļ i ń, prihvaćen je samo đ.

Područjem abecede, u užem smislu, bave se jezikoslovci koji proučavaju pravopis, a u širem smislu i oni koji proučavaju pravogovor.

Povijest nastanka hrvatske abecede

Hrvatski jezikoslovac i reformator hrvatske abecede Ljudevit Gaj

Hrvatska abeceda nazvana još i hrvatska latinica (posebno prilagođeno latinično pismo namjenjeno za pisanje hrvatskog jezika) te gajica po njezinome reformatoru Ljudevitu Gaju. Po uzoru na češku latinicu Ljudevit Gaj je u hrvatsku latinicu uvrstio slova C, S, Z i Č, Š, Ž. Preuzeo je također iz češkog Ň te slovačkog Ľ koja su kasnije zamijenjena sa NJ i LJ. Pored toga je uvidio glas za posebno slovo Ǧ koje je kasnije zamjenjeno u DŽ po uzoru na poljski. Češko slovo Ť Gaj je još na početku zamjenio sa TJ no malo kasnije je namijesto toga počeo rabiti slovo Ć. Umijesto češkoga Ď koje je Gaj prepoznao kao slovo između DJ i GJ, još godine 1892. srbijanski lingvist Đuro Daničić zamjenjuje za slovo Đ koje se također i danas rabi u hrvatskoj abecedi. Glede toga kako hrvatski jezik ima različit glas jata (ije, i, e ) za jedinstveno slovo umijesto navedenih glasova Ljudevit Gaj je po uzoru na svog prethodnika Ivana Belostenca namjeravao je uvrstiti slovo Ě, ali većina to slovo nije prihvaćala nazivajući ga podrugljivo "rogato E". Hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj (1809.—1872.) 1830. objavljuje u Budimu (Budimpešta) reformiranu hrvatsku abecedu u knjižici "Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov".

Primjer točne uporabe

Složena kratica (nastala od početnih slova riječi u nazivu) SFRJ izgovara se es-ef-er-je (čest je primjer krivog izgovora es-ef-er-jot; kako se zapravo kratica bivše države izgovara na njemačkom i poljskom jeziku).

Literatura

• Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1971.
• Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
• Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
• Lada Badurina, Ivan Marković, Krešimir Mićanović, Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-150-815-5