Razlika između inačica stranice »Šume mediteransko-litoralnog pojasa Hrvatske«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Listopadne šume i šikare [[Bijeli grab|bijeloga graba]] i [[Hrast medunac|hrasta medunca]] čine najznačajniju [[Klimazonalna vegetacija|klimazonalnu zajednicu]] priobalnog pojasa sjevernog [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]], većeg dijela [[Istra|Istre]] (krški dio Istre), otoka [[Krk|Krka]], [[Cres|Cresa]], sjevernog dijela [[Ravni Kotari|Ravnih kotara]] i dijela Dalmacije. Visinski dopiru podno grebena [[Dinaridi|Dinarida]]. Mjestimice uz tokove rijeka i na mjestima gdje reljef to dozvoljava, prodiru i u unutrašnjost kopna. To je npr. slučaj u jednom dijelu [[Lika|Like]], uz [[Neretva|Neretvu]] i drugdje. U visinskoj zonaciji ovaj tip šuma razvija se iznad crnikovih šuma na 400 metara nadmorske visine, a u obalnom dijelu može se naći i na visini od 900 metara. Razvijaju se na smeđim [[Kalcijev karbonat|karbonatnim]] tlima, [[Crvenica|crvenici]] i posmeđenoj crvenici, u uvjetima [[Umjerena klima|umjereno tople]] i perhumidne klime. Temperature su, dakle, niže, a količine padalina veće nego u zoni crnikovih šuma. Velike površine razvijene su u obliku različitih degradacijskih stadija zbog stoljetnog iskorištavanja ovih šuma za ogrjev ili dobivanje pašnjačkih površina. U novije doba, na velikim, nekad degradiranim površinama, vidljiv je progresivni razvoj vegetacije u pravcu [[Šikara|šikare]] te, konačno, prave šume, zbog napuštanja stočarstva i prestanka korištenja drva kao glavnog ogrijevnog sredstva.
 
Od drvenastih vrsta najznačajnije su [[bijeli grab]] (''Carpinus orientalis''), [[hrast medunac]] (''[[Quercus pubescens]]''), kojeg prema jugu smjenjuje [[hrast dub]] (''[[Quercus virgiliana]]''), zatim [[crni jasen]] (''[[Fraxinus ornus]]''), [[maklen]] (''[[Acer monspessulanum]]''), [[cer]] (''[[Quercus cerris]]''), te lokalno oko [[Karlobag|Karlobaga]] [[judić]] (''[[Cercis siliquastrum]]'').
 
U sloju grmlja česte su vrste [[grmoliki grašar]] (''[[Coronilla emeroides]]''), [[rujevina]] (''[[Cotinus coggygria]]''), [[drača]] (''[[Paliurus spina-christi]]''), [[pucalina]] (''[[Colutea arborescens]]''), [[rašeljka]] (''[[Prunus mahaleb]]''), [[drijen]] (''[[Cornus mas]]''), [[trnina]] (''[[Prunus spinosa]]''), [[pavitina]] (''[[Clematis vitalba]]''), [[brijestolisna kupina]] (''[[Rubus ulmifolia]]'') i dr.
 
U prizemnom sloju može se naći [[Jasenak (biljka)|jasenak]] (''[[Dictamnus albus]]''), [[pčelinja ljubica]] (''[[Melittis melissophyllum]]''), [[crvena djetelina]] (''[[Trifolium rubens]]''), [[lastavičnjak]] (''[[Cynanchum adriaticum]]''), [[Čubar|primorski vrijesakvrisak]] (''[[Satureja montana]]''), [[uskolisna veprina]] (''[[Ruscus aculeatus]]''), [[jesenska šašika]] (''[[Sesleria autumnalis]]''), [[oštrolisna šparoga]] (''[[Asparagus acutifolius]]''), [[tankolisna šparoga]] (''[[Asparagus tenuifolius]]''), [[crvena iglica]] (''[[Geranium sanguineum]]'') i mnoge druge.
 
Kako je već spomenuto, jugoistočno od [[Zrmanja|Zrmanje]] hrast medunac se počinje postupno zamjenjivati [[hrast dub|hrastom dubom]]. Dub je kserotermniji od medunca (podnosi veću sušu) i jedna je od najotpornijih listopadnih vrsta drveća. Najveće površine zauzima u nižim područjima od [[Drniš|Drniša]] prema [[Sinj|Sinju]] i [[Imotski|Imotskom]], dalje do [[Vrgorac|Vrgorca]] i [[Metković|Metkovića]], te u dubrovačkom zaleđu.
 
Najrašireniji degradacijski stadij šuma bijelog graba i hrasta medunca je dračik ili trnjak drače (''Paliurus spina-christi''). Najveće sastojine ove zajednice nalaze se na južnim padinama [[Velebit|Velebita]], na području [[Bukovica|Bukovice]], Istre, te sjevernog, srednjeg i južnog primorja. To je vrlo degradirani tip vegetacije u kojem je najčešće degradirano i tlo, koje je plitko i siromašno. Razlog takvoj degradaciji vegetacije i tla uglavnom je prevelika ispaša. Manje degradirane površine, pored drače, u svom sastavu imaju i niz drugih drvenastih vrsta, kao što su [[bijeli grab]], [[crni jasen]], [[pucalina]], [[grmoliki grašar]], [[smrdljika]], [[Nar|šipaknar]] (''[[Punica granatum]]''), [[srednja krkavina]] (''[[Rhamnus intermedia]]'') i dr. Zbog napuštanja tradicionalnog oblika korištenja (paša i sječa), ove površine danas se nalaze u procesu progresivne sukcesije koja vodi obnovi šumske vegetacije.
 
U submediteranskom pojasu razvijene su također i [[Kamenjar|kamenjare]] opisane u poglavlju o šumama crnike. O livadama ovog pojasa više u poglavlju o [[Nešumska vegetacija Hrvatske|nešumskoj vegetaciji]] Hrvatske.

Navigacijski izbornik