Pergament: razlika između inačica
Nadopunio Pergament |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[ |
[[datoteka:Permennter-1568.png|mini|desno|250px|Izrada pergamenta oko godine [[1568.]]]] |
||
[[ |
[[datoteka:Vinodol.jpg|mini|desno|250px|[[Vinodolski zakon]], najvažniji je i najstariji prijepis koji potječe iz [[16. stoljeće|16. stoljeća]], sastoji se od 14 listova (ili 28 stranica) pergamentnoga sveska (243 x 165 mm) kurzivnom [[Glagoljica|glagoljicom]] ispisano je 17 stranica (nekoliko uvodnih redaka knjižnom glagoljicom), a ostale su stranice prazne. Rukopis sadrži nekoliko inicijala, crteža i kasnijih pripisa. Čuva se danas u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u [[Zagreb]]u.]] |
||
'''Pergament''' je jedan od najstarijih materijala za pisanje koji se koristi i danas. |
|||
'''Pergament''' ili '''pergamena''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''charta pergamena'': pergamski papir, po [[antika|antičkom]] gradu Pergamu) je [[pisanje|pisaća]] podloga napravljena od [[Koža (materijal)|kože]] sitne [[Stoka|stoke]] (obično [[koze]] i [[ovce]]). U antičko doba pisalo se na životinjskoj koži u mnogim [[civilizacija]]ma (na primjer u [[Drevna Mezopotamija|drevnoj Mezopotamiji]] i [[Drevni Egipat|Egiptu]]) već u 2. tisućljeću pr. Kr., ali se vjeruje da je postupak za dobivanje pergamenta bio usavršen u Pergamu u doba helenističkih vladara [[Atalidi|Atalida]] u 2. stoljeću pr. Kr., i to kao odgovor na egipatsku zabranu izvoza [[papirus]]a u taj grad. |
|||
Postupak za izradbu pergamenta vrlo je jednostavan i nije se mijenjao stoljećima: životinjska se koža najprije 3 dana umakala u [[vapno|vapnenu]] vodu da se uklone ostatci [[Meso|mesa]] i [[masti]]. Potom se čistila od [[Dlake|dlaka]] i razapinjala. Očišćena i osušena koža tada se [[glačanje|glačala]] i [[Rezanje|rezala]] u četvrtaste komade koji su se mogli savijati i tako su se dobivala dva ili četiri [[list]]a na kojima se moglo pisati. Prednosti su pergamenta nad papirusom bile velike: pergament je bio čvršći i trajniji, napisani [[tekst]] mogao se brisati (zapravo ostrugati), pa pergament ponovno koristiti (lat. ''palimpsest''), [[Minijatura (slikarstvo)|minijaturisti]] su mogli izrađivati [[Slika|slike]] u [[boja]]ma, a važna posljedica uporabe toga [[materijal]]a pojava je novog oblika knjige – [[kodeks]]a. Borba između pergamenta i papirusa trajala je tijekom antike i u prvim stoljećima [[srednji vijek|srednjeg vijeka]]. U srednjom vijeku pergamentni kodeksi postali su uobičajeni oblik knjige, a tek potkraj toga razdoblja pojavio se nov materijal – [[papir]], koji je bio jeftiniji i koji je, posebice pojavom [[tiskarstvo|tiskarske]] [[preša|preše]], istisnuo iz uporabe pergament. Pergament se koristio i poslije, sve do današnjih dana, za uvezivanje [[knjiga]], izradbu različitih [[Dokument|dokumenata]], [[diploma]] i slično. <ref> '''pergament (pergamena)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47573] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.</ref> |
|||
== Povijest Pergamenta == |
== Povijest Pergamenta == |
||
| Redak 14: | Redak 18: | ||
== Pergament danas == |
== Pergament danas == |
||
Pergament je i danas u upotrebi za različite svečane prigode, kad je potrebno izraditi povelje, priznanja i slično ([[Versajski ugovor]], povelja UN, [[Povelja grada Zagreba]], [[Nobelova nagrada]]). |
Pergament je i danas u upotrebi za različite svečane prigode, kad je potrebno izraditi povelje, priznanja i slično ([[Versajski ugovor]], povelja UN, [[Povelja grada Zagreba]], [[Nobelova nagrada]]). |
||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
[[Kategorija:Drevni Egipat]] |
[[Kategorija:Drevni Egipat]] |
||
Inačica od 29. kolovoza 2018. u 09:39
Pergament ili pergamena (lat. charta pergamena: pergamski papir, po antičkom gradu Pergamu) je pisaća podloga napravljena od kože sitne stoke (obično koze i ovce). U antičko doba pisalo se na životinjskoj koži u mnogim civilizacijama (na primjer u drevnoj Mezopotamiji i Egiptu) već u 2. tisućljeću pr. Kr., ali se vjeruje da je postupak za dobivanje pergamenta bio usavršen u Pergamu u doba helenističkih vladara Atalida u 2. stoljeću pr. Kr., i to kao odgovor na egipatsku zabranu izvoza papirusa u taj grad.
Postupak za izradbu pergamenta vrlo je jednostavan i nije se mijenjao stoljećima: životinjska se koža najprije 3 dana umakala u vapnenu vodu da se uklone ostatci mesa i masti. Potom se čistila od dlaka i razapinjala. Očišćena i osušena koža tada se glačala i rezala u četvrtaste komade koji su se mogli savijati i tako su se dobivala dva ili četiri lista na kojima se moglo pisati. Prednosti su pergamenta nad papirusom bile velike: pergament je bio čvršći i trajniji, napisani tekst mogao se brisati (zapravo ostrugati), pa pergament ponovno koristiti (lat. palimpsest), minijaturisti su mogli izrađivati slike u bojama, a važna posljedica uporabe toga materijala pojava je novog oblika knjige – kodeksa. Borba između pergamenta i papirusa trajala je tijekom antike i u prvim stoljećima srednjeg vijeka. U srednjom vijeku pergamentni kodeksi postali su uobičajeni oblik knjige, a tek potkraj toga razdoblja pojavio se nov materijal – papir, koji je bio jeftiniji i koji je, posebice pojavom tiskarske preše, istisnuo iz uporabe pergament. Pergament se koristio i poslije, sve do današnjih dana, za uvezivanje knjiga, izradbu različitih dokumenata, diploma i slično. [1]
Povijest Pergamenta
Oko 200. pr. Kr. jedan od faraona iz dinastije Ptolemejevića zabranio je izvoz papirusa iz Egipta, kako bi spriječio razvoj knjižnica u drugim zemljama.
Ovakva situacija primorala je korisnike papirusa da nađu alternativni materijal pogodan za pisanje odnosno prenošenje poruka i pohranjivanje znanja. U gradu Pergamu, (u današnjoj Turskoj), proizveden je materijal pogodan za pisanje i dobio naziv pergament. Bio je trajniji i postojaniji na vlagu od papirusa. Sve do danas, smatra se jednim od najboljih materijala za pisanje perom i tintom.
Izrada
Pergament se izrađivao preradom tankih koža najčešće mladih životinja: koza, ovaca, teladi, magaraca pa i zmija. Proces izrade bio je vrlo jednostavan. S oguljenih životinjskih koža odstranila se dlaka, zatim se koža tretirala vapnom. Depilirana koža napinjala se na drvene okvire i postupno sušila. Sljedeća faza bilo je brušenje pomoću vulkanskog pijeska i glačanje uz pomoć kosti ili glatkim kamenom. Što je pergament bio tanji to je bio cijenjeniji. Zadnja faza bila je natapanje ispeglane kože u ulju, i sušenje ulja s ciljem da se postigne odgovarajuća elastičnost.
Pergament danas
Pergament je i danas u upotrebi za različite svečane prigode, kad je potrebno izraditi povelje, priznanja i slično (Versajski ugovor, povelja UN, Povelja grada Zagreba, Nobelova nagrada).