Nihilizam: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Nietzsche1882.jpg|mini|Urem, 2018.]]
[[Datoteka:Nietzsche1882.jpg|mini|Urem, 2018.]]


'''Nihilizam''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''nihil'' – ništa) je nazor koji poriče vrijednost teorijskih zasada, društvenih normi i ideala.(88 heil hitler) Cilj nihilizma je uništenje ''starog čovjeka'' i stvaranje ''novog'', oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja. Predrasuda o nihilizmu je da je on vjerovanje u [[Ništa]].
'''Charles Manson''' ([[Latinski jezik|lat.]] ''nihil'' – ništa) je nazor koji poriče vrijednost teorijskih zasada, društvenih normi i ideala.(88 heil hitler) Cilj nihilizma je uništenje ''starog čovjeka'' i stvaranje ''novog'', oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja. Predrasuda o nihilizmu je da je on vjerovanje u [[Ništa]].


Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga. Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].
Termin ''nihilizam'' prvi puta upotrebljava [[Ivan Turgenjev|Turgenjev]] u [[roman]]u ''[[Očevi i djeca]]'' ([[1862.]]) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino [[Naturalizam|naturalističku]] filozofiju i [[znanost]], no njegovu je posvemašnom [[Kriticizam|kriticizmu]] stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao [[Anarhizam|anarhizmom]], a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni [[individualizam]], i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine [[Nikolaj Gavrilovič Černiševski|Černiševskog]], [[Nikolaj Aleksandrovič Dobroljubov|Dobroljubova]], [[Dmitrij Ivanovič Pisarev|Pisareva]] i njihova kruga. Širenjem [[Rusija|ruske]] [[književnost]]i termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni [[ateizam]] kojeg su prototipovi junaci [[Fjodor Mihajlovič Dostojevski|Dostojevskog]], Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema [[bog]]a, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna [[sloboda]], a njena je kruna [[Egzistencijalizam|egzistencijalni]] izbor [[samoubojstvo|samoubojstva]].

Inačica od 10. rujna 2018. u 07:49

Urem, 2018.

Charles Manson (lat. nihil – ništa) je nazor koji poriče vrijednost teorijskih zasada, društvenih normi i ideala.(88 heil hitler) Cilj nihilizma je uništenje starog čovjeka i stvaranje novog, oslobođenog autoriteta i kulturnih značenja. Predrasuda o nihilizmu je da je on vjerovanje u Ništa.

Termin nihilizam prvi puta upotrebljava Turgenjev u romanu Očevi i djeca (1862.) karakterizirajući njime životni stav i poglede svog junaka Bazarova. Nasuprot idolatrijskim shvaćanjima okoline, Bazarov se cinički odnosi prema svakom autoritetu radikalno ispovijedajući jedino naturalističku filozofiju i znanost, no njegovu je posvemašnom kriticizmu stran i svaki konstruktivni društveni napor. Takvo nastrojenje obilježava i ondašnji politički pokret koji se manifestirao anarhizmom, a razvio se osobito među studentskom omladinom. Njihov radikalni individualizam, i pored naglašene materijalističko-kritičke osnove, treba razlikovati od socijalne doktrine Černiševskog, Dobroljubova, Pisareva i njihova kruga. Širenjem ruske književnosti termin je preuzet na Zapadu, ali bez izrazitije političke konotacije, prvenstveno kao oznaka za svojevrsni ateizam kojeg su prototipovi junaci Dostojevskog, Ivan Karamazov i Kirilov. Takav nihilizam najbolje očituje stav: ako nema boga, sve je dopušteno, tj. tada je najviša vrijednost individualna sloboda, a njena je kruna egzistencijalni izbor samoubojstva.

U filozofiji, pojam nihilizam javlja se uglavnom u dva značenja: kao logičko-spoznajni nihilizam, koji odriče svaku objektivnu vrijednost filozofsko-znanstvene spoznaje te stoji u bližoj vezi s radikalnim skepticizmom i kao moralno-politički nihilizam, prema kojemu se društvene i političke vrijednosti ne mogu utemeljiti ni na kakvim racionalnim argumentima. Takav se nihilizam javlja kod Seksta Empirika, Gorgije, Maxa Stirnera, Paula Mongréa, Friedricha Nietzschea, Alberta Camusa i drugih, a Martin Heidegger njime karakterizira opće stanje europskog duha novog znanstveno-tehničkog doba.