Dragoslav Bokan: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Kubura (razgovor | doprinosi)
155.232 edits
m Kubura je zaštitio "Dragoslav Bokan" ([Uređivanje=dopušteno samo autopotvrđenima] (istječe 19:12, 22. listopada 2018. (UTC)) [Premještanje=dopušteno samo autopotvrđenima] (istječe 19:12, 22. listopada 2018. (UTC)))
→‎vrh: Vidjeti SZR. Niti je pokrenut bilo kakav postupak, niti je osuđen, a riječ je o živućoj osobi
Redak 1: Redak 1:
'''Dragoslav Bokan''' ([[Beograd]], [[15. veljače]] [[1961.]]) je velikosrpski šovinist, ultranacionalist, nesuđeni [[Ratni zločin|ratni zločinac]], [[redatelj]], [[književnik]], [[kolumnist]] i [[publicist]].<ref name="Драгослав Бокан: Писање и промена света">{{cite web |url=http://www.standard.rs/dragoslav-bokan-pisanje-i-promena-sveta.html |author=Стандард.рс |title=Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta|accessdate = 29. 6. 2012. |date = 5. 2. 2012. |language= na srpskom}}</ref>
'''Dragoslav Bokan''' ([[Beograd]], [[15. veljače]] [[1961.]]) je srpski [[redatelj]], [[književnik]], [[kolumnist]] i [[publicist]].<ref name="Драгослав Бокан: Писање и промена света">{{cite web |url=http://www.standard.rs/dragoslav-bokan-pisanje-i-promena-sveta.html |author=Стандард.рс |title=Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta|accessdate = 29. 6. 2012. |date = 5. 2. 2012. |language= na srpskom}}</ref>


== Životopis==
== Životopis==

Inačica od 23. rujna 2018. u 00:17

Dragoslav Bokan (Beograd, 15. veljače 1961.) je srpski redatelj, književnik, kolumnist i publicist.[1]

Životopis

Dragoslav Bokan rođen je 15. veljače 1961. godine u Beogradu. Po očevoj liniji potječe iz Osredaka, a po majčinoj sa Male Graduse. Poslije završene gimnazije u Beogradu, diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i završio postdiplomski filozofski studij.

Krajem osamdesetih seli se u SAD. Odmah po povratku u Beograd iz SAD, samim početkom 1991. godine, uz podršku Dragoša Kalajića dobiva posao u Beogradskom izdavačko-grafičkom zavodu (BIGZ) kao urednik posebnih izdanja ekskluzivnih knjiga ezoterijske tradicije europske kulture. Pomoćnik mu je bio dobitnik NIN-ove nagrade za 2012. godinu Aleksandar Gatalica.

Bokan je 1992. godine osnovao bandu paravaojnih ratnih zločinaca, velikosrpskih koljača i silovatelja "Beli orlovi" koji su počinili najstrašnije zločine na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pripadnici "Belih orlova", Dragoslava Bokana, po nekim izvorima, činili su militantno krilo Srpske narodne obnove. Egzekucije, mučenja, etniko čišćenje, pljačke, silovanja karakteristike su "Belih orlova". Bokan je izravno odgovoran za srpski ratni zločin u Voćinu nad Hrvatima. Prilikom strijeljanja zarobljenika Hrvata i Bošnjaka koji su bacani u Savu, Bokan je za novosadsku televiziju izjavio:

»Žao mi je mladih ustaša dok ih vodim na strijeljanje. Inače, kad vidim svoje protivnike kako mrtvi padaju, javlja mi se osjećaj sreće.«[2]

Bokan je i nakon rata poznat kao salonski fašist, ekstremni šovinist i ultranacionalist. Voditelj je časopisa Rusija danas, koji izlazi u Beogradu.[3] Sudi im se za masakr u pograničnom selu Lovasu, kada su mještane Hrvate poslali u minsko polje. BBC-jev serijal Smrt Jugoslavije govori o optužbama koje su na račun "Belih orlova", poput one odgovornosti za masakr oko 50 civila u hrvatskom selu Voćinu.[4] Jedan je od prvih državljana Republike Srpske.[5]

Pisao je za časopis "Pogledi", bio glavni i odgovorni urednik časopisa Nove ideje i bio kandidat na predsjedničkim izborima u Srbiji 1992. godine (kao vođa stranke "Srpski otadžbinski savez"). Jedan je od osnivača i potpisnika Srpske narodne obnove (SNO) u Staroj Pazovi 6. siječnja 1990. godine. Osmislio je kampanju bilborda sa citatima de Gaulea, Churchilla, Georgea Washingtona, Johna F. Kennedyja, Willyja Brandta uz poruku "Kosovo je Srbija". Osnovao je časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život. U izdanju Službenog glasnika, Bokan je osmislio i režirao dvanaest zvučnih knjiga. Napisao je zbirku za djecu Junaci srpskog ustanka pod pseudonimom Vuk Devetak.

Bokanova monografija "Politika: Mit, hronika, enciklopedija" osvojila je diplomu "Zlatni pečat" na Beogradskom sajmu knjiga 2008. godine.[6] Stalni je suradnik časopisa Eko kuća i jedan je od osnivača beogradskog "Centra za strateške projekte". Bokan je suradnik i počasni član Urbanog književnog kruga (Kanada).[7][8]

Objavljene knjige

  • Ognjeni ljiljani
  • Kosovo je srce Srbije
  • Politika: Mit, hronika, enciklopedija
  • Beograd, grad tajni
  • Portret mladog dendija ili Melanholična šetnja po elizabetanskom pejzažu
  • Novi Sad: Od varoši do grada

Vanjske poveznice

Izvori

  1. ↑ Стандард.рс. 5. 2. 2012. Dragoslav Bokan: Pisanje i promena sveta (na srpskom). Pristupljeno 29. 6. 2012. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= i |date= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik na srpskom (link)
  2. ↑ Zvonimir Alač: Beli orlovi - 15 godina poslije, index.hr, 17. kolovoza 2006. Pristupljeno 6. travnja 2016.
  3. ↑ Radio Slobodna Evropa, Pristupljeno 25. travnja 2013.
  4. ↑ [1], Pristupljeno 25.travnja 2013.
  5. ↑ Pogledi, broj 114, stranica 18, 21. kolovoza 1992.
  6. ↑ Nagrade za najbolje
  7. ↑ Suradnici Urbanog književnog kruga
  8. ↑ Počasni članovi Urbanog književnog kruga
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Dragoslav_Bokan&oldid=5139594"