Suspenzija (kemija): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:WaterAndFlourSuspensionLiquid.jpg|200px|mini|desno|Koloidna suspenzija brašna u vodi izgleda svijetlo plavo zato što se plavo svjetlo bolje reflektira na česticama brašna nego crveno svjetlo. Ovo je poznato kao [[Tyndallov učinak]]. ]]
[[Datoteka:WaterAndFlourSuspensionLiquid.jpg|200px|mini|desno|Koloidna suspenzija brašna u vodi izgleda svijetlo plavo zato što se plavo svjetlo bolje reflektira na česticama brašna nego crveno svjetlo. Ovo je poznato kao [[Tyndallov učinak]]. ]]


U [[kemija|kemiji]], suspenzija je [[heterogeni]] [[fluid]] koji sadrži čvrste [[čestica|čestice]] koje su prevelike za [[sedimentacija|sedimentaciju.]] Obično moraju biti veće od 1 [[mikrometar|mikrometra]]. Čvrsta tvar je raspršena u [[fluid|fluidu]] mehaničkim utjecajem. Za razliku od [[Koloidni sustav|koloida]], suspenzija će se s vremenom sedimentirati. Primjer suspenzija bi bio pijesak u [[voda|vodi]]. Čestice čvrste tvari su vidljive [[mikroskop|mikroskopom]] i sedimentirati će se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od [[otopine|otopina]] u kojima otopljena tvar ne postoji kao čvrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomiješane.
U [[kemija|kemiji]], suspenzija je [[heterogen]]i [[fluid]] koji sadrži čvrste [[čestica|čestice]] koje su prevelike za [[sedimentacija|sedimentaciju.]] Obično moraju biti veće od 1 [[mikrometar|mikrometra]]. Čvrsta tvar je raspršena u [[fluid|fluidu]] mehaničkim utjecajem. Za razliku od [[Koloidni sustav|koloida]], suspenzija će se s vremenom sedimentirati. Primjer suspenzija bi bio pijesak u [[voda|vodi]]. Čestice čvrste tvari su vidljive [[mikroskop|mikroskopom]] i sedimentirati će se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od [[otopine|otopina]] u kojima otopljena tvar ne postoji kao čvrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomiješane.


Suspenzija tekućih [[čestica]] ili finih čvrstih čestica u [[zrak|zraku]] se naziva [[aerosol]]. U [[atmosfera|atmosferi]] se oni sastoje od finih [[čestica]] prašine i [[Čađa|čađe]], [[morska sol|morske soli]], biogenih i vulkanskih [[sulfati|sulfata]], [[nitrati|nitrata]] i kapljica vode.
Suspenzija tekućih [[čestica]] ili finih čvrstih čestica u [[zrak|zraku]] se naziva [[aerosol]]. U [[atmosfera|atmosferi]] se oni sastoje od finih [[čestica]] prašine i [[Čađa|čađe]], [[morska sol|morske soli]], biogenih i vulkanskih [[sulfati|sulfata]], [[nitrati|nitrata]] i kapljica vode.

Inačica od 1. studenoga 2018. u 10:36

Koloidna suspenzija brašna u vodi izgleda svijetlo plavo zato što se plavo svjetlo bolje reflektira na česticama brašna nego crveno svjetlo. Ovo je poznato kao Tyndallov učinak.

U kemiji, suspenzija je heterogeni fluid koji sadrži čvrste čestice koje su prevelike za sedimentaciju. Obično moraju biti veće od 1 mikrometra. Čvrsta tvar je raspršena u fluidu mehaničkim utjecajem. Za razliku od koloida, suspenzija će se s vremenom sedimentirati. Primjer suspenzija bi bio pijesak u vodi. Čestice čvrste tvari su vidljive mikroskopom i sedimentirati će se s vremenom ako su ostavljene nesmetano. Koloidi i suspenzije se razlikuju od otopina u kojima otopljena tvar ne postoji kao čvrsta tvar, a otapalo i otopljena tvar su homogeno pomiješane.

Suspenzija tekućih čestica ili finih čvrstih čestica u zraku se naziva aerosol. U atmosferi se oni sastoje od finih čestica prašine i čađe, morske soli, biogenih i vulkanskih sulfata, nitrata i kapljica vode.

Suspenzije se klasificiraju na osnovu disperzione faze i disperzione sredine gdje je ono prvo uobičajeno čvrsta tvar, a drugo može biti čvrsta, tekuća ili plinovita tvar.

U modernim kemijskim industrijskim postrojenjima, visoko-tehnološke miješalice se koriste za stvaranje mnogih novih suspenzija.

Suspenzije su, s termodimačkog pogleda, nestabilne, ali ipak mogu biti kinetički stabline dugo vremena. Njihovo vrijeme sedimentacije mora biti precizno izmjereno da bi se mogla osigurati najbolja kvaliteta proizvoda. "Stabilnost suspenzije se očituje u njezinoj sposobnosti da odolijeva promjenama vlastitih svojstava tijekom vremena." - D.J. McClements.

Destabilizacijski fenomeni suspenzije

Destabilizacije suspenzije se mogu podijeliti u dva glavna procesa:

  1. Fenomen migracije - gdje različitost gustoća baze i raspršene tvari dovodi do razdvajanja zbog gravitacije. Sedimentacija se događa ako je raspršena tvar gušća od baze.
  2. Fenomen povećanja veličine čestica - kada se raspršene čestice spajaju i dobivaju na volumenu. Tipovi ovog fenomena su :
  • Povratni (flokulacija)
  • Nepovratni (agregacija)
  • Tehnika za praćenje fizičkih stabilnosti

    Mnogostruko raspršenje svjetlosti spregnuto s vertikalnim skeniranjem je najraširenija tehnika za praćenje stanja suspenzije, zato što prepoznaje i kvantificira fenomen destabilizacije. Koristi se na koncentriranim suspenzijama bez razrjeđivanja. Kada svjetlo prolazi kroz suspenziju čestice čvrste tvari odbijaju svjetlost. Intezitet odbijene svjetlosti je proporcionalan količini i volumenu čvrste tvari u suspenziji. Dakle, lokalne promjene u koncentraciji (sedimentacija) i globalne promjene u koncentraciji (flokulacija i agregacija) se mogu pratiti i detektirati.

    Ubrzanje metode za predviđanje trajnosti suspenzije

    Kinetički proces destabilizacije može biti dosta dug (čak i do nekoliko mjeseci ili godina za neke suspenzije) i često su potrebni katalizatori za ubrzavanje rastavljanja suspenzije da bi se postiglo kraće potrebno vrijeme za dizajn novog proizvoda. Termalne metode su najkorištenije i funkcioniraju tako što povećaju temperaturu za ubrzavanje destabilizacije suspenzije (ispod kritične temperature potrebne za kemijsku degradaciju). Temperatura utječe ne samo na gustoću suspenzije nego i na površinsku napetost u slučaju ne-ionskih površina, ili općenito govoreći, na interakcije sila unutar sustava. Čuvanje suspenzije na visokim temperaturama simulira uvjete iz stvarnog života (npr. tuba kreme za sunčanje ljeti), ali i ubrzava proces destabilizacije do 200 puta.

    Mehaničko ubrzanje uključuje vibracije, djelovanje centrifugalne sile i mućkanje. Podvrgavaju suspenziju različitim silama, koje pritišću čestice, i tako pomažu u procesu razdvajanja. Neke se suspenzije nikada ne bi razdvojile pri normalnoj gravitaciji, stoga se koristi umjetna gravitacija. Štoviše, podjela različitih čestica se događa samo kada koristite centrifugalnu silu i vibracije.

    Svakodnevni primjeri