Ivana Bodrožić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 15. studenoga 2018. u 14:37

Ivana Simić Bodrožić (r. Bodrožić) (Vukovar, 1982.), hrvatska je spisateljica i pjesnikinja.

Zivotopis 696969696969696969

Ivana Bodrožić rođena je u Vukovaru 1982. godine. Otac Ante joj je ubijen na Ovčari,^[1] (slużbeno se vodi kao nestao)^[2] a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u Zagrebu i Kumrovcu, u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.

Piše za časopis Poezija - časopis pjesničke prakse. Pjesme je objavila u časopisima Quorumu i Vijencu, na radijskoj emisiji Poezija na glas i drugdje. Pjesme su joj ušle u antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića. Prava za objavljivanje romana Hotel Zagorje (Profil, Zagreb, 2010.) otkupio je njemački izdavač. Po knjizi, zajedno s Jasmilom Žbanić, priprema scenarij za film.

Djela

Prvi korak u tamu, zbirka poezije, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2005. (šp. izd. Primer paso a la oscuridad, Baile del Sol, Tenerife, 2011.)^[3]
Hotel Zagorje, poluautobiografski roman, Profil multimedija, 2010.
- Ostala izdanja:
- Hotel Zagorje, Modrijan, Ljubljana, 2011.
- Hotel Zagorje, Rende, Beograd, 2011.
- Hotel Zagorje, Biblioteka Profil proza / Večernji list, Profil knjiga, Zagreb, 2012.
- Hôtel Z, Actes Sud, Arles, 2012.
- Hotel Nirgendwo, Zsolnay Verlag, Beč, 2012.
- Hotel Zagorje, Magor, Skopje, 2012.
- Hotel Zagorje, Paseka, Prag-Litomyšl, 2012.
- Hiçbir yer oteli, Aylak Adam, Istanbul, 2015.
- Hotel Intetsteds, Tiderne Skifter, Kopenhagen, 2015.
Pričaj mi o tome , kratka priča, (izašla u Jutarnjem listu)^[4]
Prijelaz za divlje životinje, VBZ, Zagreb, 2012.
Za što sam se spremna potući, Profil knjiga, Zagreb, 2013.
100 % pamuk, VBZ, Zagreb, 2014.
Rupa, Naklada Ljevak-24sata, Zagreb, 2016.

Nagrade

2005.: Goran za mlade pjesnike (za rukopis Prvi korak u tamu)^[5]
2005.: Kvirin, za najbolju pjesničku knjigu autora do 35 godina, (za zbirku pjesama Prvi korak u tamu)
2010.: Kiklop za prozno djelo godine

Zanimljivost

Ivana Bodrožić i Roman Simić prigodom vjenčanja odlučili su se za jedno zajedničko prezime Simić Bodrožić.^[6]

Izvori

Hrvatski plus Ivana Bodrožić, Utjeha kaosa, pristupljeno 5. travnja 2011.
Vijenac br.276/2004. Kruno Lokotar: Čekajući da se stvari razjasne, 30. rujna 2004., pristupljeno 5. travnja 2011.

↑ (fr.) Benoît Vitkine, Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar:
»Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.«, lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
↑ Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia, str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
↑ (šp.) Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. srpnja 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.
↑ Ivana Simić-Bodrožić, maticahrvatskasisak.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.
↑ Vijenac br.287/2005. Goranov vijenac Ivanu Rogiću Nehajevu, pristupljeno 5. travnja 2011.
↑ Nenad Medelić, Roman Simić Bodrožić, književnik, pjesnik i urednik: Sa ženom sam na književnom bojnom polju, slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2010., preuzeto 24. travnja 2011.

Vanjske poveznice

SEEbiz trend Ivana Simić-Bodrožić: Kako sam jedva čekala pobjeći od Josipovića, 2. travnja 2011. (u međumrežnoj pismohrani archive.org 5. travnja 2011.)

[1] (fr.) Benoît Vitkine, Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar:
»Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.«, lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.

[2] Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia, str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.

[3] (šp.) Alberto García-Teresa, Primer paso a la oscuridad, culturamas.es, 31. srpnja 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.

[4] Ivana Simić-Bodrožić, maticahrvatskasisak.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.

[5] Vijenac br.287/2005. Goranov vijenac Ivanu Rogiću Nehajevu, pristupljeno 5. travnja 2011.

[6] Nenad Medelić, Roman Simić Bodrožić, književnik, pjesnik i urednik: Sa ženom sam na književnom bojnom polju, slobodnadalmacija.hr, 14. ožujka 2010., preuzeto 24. travnja 2011.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
 '''Ivana Simić Bodrožić''' (r. Bodrožić) ([[Vukovar]], [[1982.]]), [[Hrvatska|hrvatska]] je spisateljica i pjesnikinja.
+== Zivotopis 696969696969696969==
-=black nigga ==
-PETAR CRTDICrođena je u Vukovaru 1982. godine. Otac Ante joj je ubijen na [[Ovčara|Ovčari]],<ref>{{fra oznaka}} Benoît Vitkine, [http://www.lemonde.fr/europe/article/2011/12/28/les-vies-paralleles-de-vukovar_1623369_3214.html Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar]:{{citat2|Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.}}, lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.</ref> (slużbeno se vodi kao nestao)<ref>[http://www.hck.hr/upload_data/txt_editor/Knjiga_nestalih_2012.pdf Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia], str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.</ref> a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u [[Zagreb]]u i [[Kumrovec|Kumrovcu]], u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.
+Ivana Bodrožić rođena je u Vukovaru 1982. godine. Otac Ante joj je ubijen na [[Ovčara|Ovčari]],<ref>{{fra oznaka}} Benoît Vitkine, [http://www.lemonde.fr/europe/article/2011/12/28/les-vies-paralleles-de-vukovar_1623369_3214.html Vingt ans après, l'impossible réconciliation des Serbes et des Croates de Vukovar]:{{citat2|Le père d'Ivana Bodrozic, Ante, est l'un des morts d'Ovcara.}}, lemonde.fr, 28. prosinca 2011., pristupljeno 18. veljače 2017.</ref> (slużbeno se vodi kao nestao)<ref>[http://www.hck.hr/upload_data/txt_editor/Knjiga_nestalih_2012.pdf Knjiga osoba nestalih na području Republike Hrvatske - Book of Missing Persons on the Territory of the Republic of Croatia], str. 13., hck.hr, pristupljeno 18. veljače 2017.</ref> a ona je s majkom i bratom kao prognanica bila prvo na Jadranu, a poslije je živjela u [[Zagreb]]u i [[Kumrovec|Kumrovcu]], u zgradi političke škole. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2010. objavljuje svoj prvi roman, "Hotel Zagorje", za koji je dobila nagradu Kiklop za najbolje prozno djelo godine.
 Piše za [[časopis]] ''[[Poezija - časopis pjesničke prakse]]''. Pjesme je objavila u časopisima ''[[Quorum]]u'' i ''[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]'', na radijskoj emisiji ''Poezija na glas'' i drugdje. Pjesme su joj ušle u [[antologija|antologiju]] suvremenog hrvatskog pjesništva ''Utjeha kaosa'' [[Miroslav Mićanović|Miroslava Mićanovića]]. Prava za objavljivanje romana Hotel Zagorje (Profil, Zagreb, 2010.) otkupio je njemački izdavač. Po knjizi, zajedno s Jasmilom Žbanić, priprema scenarij za film.