Milorad Medini: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Pere ispravljeno u pravilni dubrovački genitiv Pera
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Redak 7: Redak 7:
Ondašnji je izborni sustav bio takav da su trgovačko-obrtničke komore davale svoje zastupnike u [[Dalmatinski sabor]], pa ga je tako dubrovačka komora poslala u ondje [[1908.]] godine. Ondje je bio voditeljem financijsko-gospodarskog referata u Zemaljskom odboru u kojem je radio sve do upravne reorganizacije Kraljevine SHS 1921. godine. Osim toga, bio je tajnikom dubrovačke trgovačko-obrtničke komore.<ref>Leopold Gedö: Zbirka portreta i biografija znamenitih ljudi kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1926.</ref> Rujna te iste 1908. je postao tajnikom [[Samostalna organizacija Hrvatske stranke|Samostalne organizacije Hrvatske stranke]], dok je [[Pero Čingrija]] bio predsjednikom a Roko Arneri potpredsjednikom. To je bila organizacija koja je okupila većinu bivših pristaša [[Hrvatska stranka (1905.) |Hrvatske stranke]] iz dubrovačkog i korčulanskog kotara. Radilo se o organizaciji koja je suprotstavila se novoj struji u Hrvatskoj stranci, zagađenu [[austrofilstvo]]m zbog masovnog priljeva članstva [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]].<ref name="Depolo"/> Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma [[politika novog kursa|politike novog kursa]] u Dalmaciji.<ref name="Depolo"/>
Ondašnji je izborni sustav bio takav da su trgovačko-obrtničke komore davale svoje zastupnike u [[Dalmatinski sabor]], pa ga je tako dubrovačka komora poslala u ondje [[1908.]] godine. Ondje je bio voditeljem financijsko-gospodarskog referata u Zemaljskom odboru u kojem je radio sve do upravne reorganizacije Kraljevine SHS 1921. godine. Osim toga, bio je tajnikom dubrovačke trgovačko-obrtničke komore.<ref>Leopold Gedö: Zbirka portreta i biografija znamenitih ljudi kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1926.</ref> Rujna te iste 1908. je postao tajnikom [[Samostalna organizacija Hrvatske stranke|Samostalne organizacije Hrvatske stranke]], dok je [[Pero Čingrija]] bio predsjednikom a Roko Arneri potpredsjednikom. To je bila organizacija koja je okupila većinu bivših pristaša [[Hrvatska stranka (1905.) |Hrvatske stranke]] iz dubrovačkog i korčulanskog kotara. Radilo se o organizaciji koja je suprotstavila se novoj struji u Hrvatskoj stranci, zagađenu [[austrofilstvo]]m zbog masovnog priljeva članstva [[Narodna hrvatska stranka|Narodne hrvatske stranke]].<ref name="Depolo"/> Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma [[politika novog kursa|politike novog kursa]] u Dalmaciji.<ref name="Depolo"/>


Bio je velikim poznavateljem europskih jezika i literature. Pratio je svjetska politička zbivanja, od čega valja istaknuti praćenje problema Habsburške Monarhije i susjednog Balkana. Kao i [[Milan Marjanović]], pripadao je kulturno-političkom krugu obojenog stavovima Pere Čingrije.<ref name="Depolo"/>
Bio je velikim poznavateljem europskih jezika i literature. Pratio je svjetska politička zbivanja, od čega valja istaknuti praćenje problema Habsburške Monarhije i susjednog Balkana. Kao i [[Milan Marjanović]], pripadao je kulturno-političkom krugu obojenog stavovima Pera Čingrije.<ref name="Depolo"/>


Uređivao je i izdavao list [[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvenu Hrvatsku]] od 1907. do 1910. godine, razdoblja koje je obilježila [[aneksijska kriza]].
Uređivao je i izdavao list [[Crvena Hrvatska (časopis)|Crvenu Hrvatsku]] od 1907. do 1910. godine, razdoblja koje je obilježila [[aneksijska kriza]].

Inačica od 6. veljače 2019. u 23:08

Milorad Medini (Dubrovnik, 1874. - 1938.[1][2]) je bio hrvatski filozof, književni povjesničar, publicist, novinar i političar.

Životopis

Studirao je u Beču, gdje je završio studij filozofije. Radio je kao srednjoškolski profesor. Posao je našao u Dubrovniku i Splitu, gdje je radio u gimnazijama. Zbog svojih političkih stavova umirovljen je 1905. godine.

Ondašnji je izborni sustav bio takav da su trgovačko-obrtničke komore davale svoje zastupnike u Dalmatinski sabor, pa ga je tako dubrovačka komora poslala u ondje 1908. godine. Ondje je bio voditeljem financijsko-gospodarskog referata u Zemaljskom odboru u kojem je radio sve do upravne reorganizacije Kraljevine SHS 1921. godine. Osim toga, bio je tajnikom dubrovačke trgovačko-obrtničke komore.[3] Rujna te iste 1908. je postao tajnikom Samostalne organizacije Hrvatske stranke, dok je Pero Čingrija bio predsjednikom a Roko Arneri potpredsjednikom. To je bila organizacija koja je okupila većinu bivših pristaša Hrvatske stranke iz dubrovačkog i korčulanskog kotara. Radilo se o organizaciji koja je suprotstavila se novoj struji u Hrvatskoj stranci, zagađenu austrofilstvom zbog masovnog priljeva članstva Narodne hrvatske stranke.[2] Odvajanje ove skupine je bio jednim od razloga sloma politike novog kursa u Dalmaciji.[2]

Bio je velikim poznavateljem europskih jezika i literature. Pratio je svjetska politička zbivanja, od čega valja istaknuti praćenje problema Habsburške Monarhije i susjednog Balkana. Kao i Milan Marjanović, pripadao je kulturno-političkom krugu obojenog stavovima Pera Čingrije.[2]

Uređivao je i izdavao list Crvenu Hrvatsku od 1907. do 1910. godine, razdoblja koje je obilježila aneksijska kriza.

Napisao je djela:

  • Dubrovačke poklade u 16. i 17. vijeku i Čubranovićevi nasljednici (gimnazijski školski program), 1898.
  • Dubrovnik Gučetića*Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, naklada Matice hrvatske, 1902.
  • Prvi dubrovački pjesnici i zbornik Nikole Ranjine, 1903.
  • Povjest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku, 1903.
  • Pjesme Mavra Vetranića i Marina Držića (prilozi za poznavanje starije dubrovačke književnosti), 1909.
  • O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnošaja u Dalmaciji, 1920.
  • Dubrovnik u borbi za svoj razvitak, 1934.
  • Starine dubrovačke, 1935.

Priredio je za tisak:

Izvor

  1. Imehrvatsko
  2. a b c d Anali Dubrovnik 36 (1998.) Pero Depolo: Političke struje u Dubrovniku i aneksija Bosne i Hercegovine (I. dio)
  3. Leopold Gedö: Zbirka portreta i biografija znamenitih ljudi kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1926.

Vanjske poveznice