Antikonvulzivi

Antikonvulzivi

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Antikonvulzivi

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Antikonvulzivi

Predloženo je da se ovaj dio članka izdvoji u novi članak. (Rasprava)

Epilepsija

Epilepsija je neurološka bolest koju karakteriziraju epizodni napadaji gubljenja svijeti i poremećaja motorike i ostalih funkcija SŽS. Pojavljuje se u 1% populacije. Razlikujemo dva najčesća tipa epilepsije:

Toničko-klonički (Grand mal): ovo je najčešći oblik epilepsije, a karakterizira ga iznenadni gubitak svijesti, grčenje po cijelom tijelu (ti grčevi se nazivaju konvulzije), izbacijanje sline, inkontinencija mokraće, poremećaj respiracije i rada srca. Obično traje nekoloiko minuta a onda prestaje. Apsans (Petit mal): javlja se u djece, a kakakterističan je po tome da u tijeku napadaja dijete gubi svijest i bulji u jednu točku. Ponekad se javljaju trzaju pojedinih mišića, a sve skupa traje oko nekoliko sekundi. Razlozi zašto se javlja epilepsija mogu biti različiti - nekad je to tumor, oštećenje mozga, metaboliči poremećaji i dr. Važno je za napomenuti da epileptički napadaj, i to, Grand Mal, može izazvati oštečenje moždanog tkiva zbog uzimanja sredstva ovisnosti (kokain, heroin, a pogotovo metamfetamin i ecstasy). Napadaj nastaje u mozgu u određenom žarištu (fokusu - koje jest zapravo oštećeno tkivo mozga). Prag za izbijanje u toj točki je iznimno snižen pa nekakvi intenzivni senzorički podražaji (primjerice bljeskalica foto aparata ili konstantno blicanje svijetla kao kod stroboskopa) mogu u toj točki izazvati nekontrolirane salve impulsa. Osoba tada gubi svijest. Ti impulsi se počinju širiti središnjim živčanim sustavnom uzrokujući nekontrolirano izbijanje neurona. Motoričkim neuronima se potom iz mozga prema mišićima počinju odašiljati nekontrolirani impulsi što uzrokuje grčenja koja mogu biti iznimno jaka i uzrokovati čak i lomove manjih kostiju. Disanje je umnogome otežano, a osoba često sama sebe ugrize za jezik. Takvo stanje traje par minuta da bi samo od sebe prestalo. Za svo to vrijeme osoba je u opasnosti od samopovrijeđivanja i gubitka zraka. Nelječena epilepsija vremenom vodi u pogoršanje. Napadaju postaju sve češći i sve opasniji, mozak se sve više oštećuje i polagano, epilepsija se pretvara u tzv. status epilepticus, očitovan neprekidnim napadajim koje mogu uzrokovati teška oštećenja mozga.

Epilepsija se liječi lijekovima koji izazivaju hiperpolarizaciju živaca mozga. Hiperpolarizacijom neurona snižen je potencijal mirovanja (s -70 mV na - 80 mV) pa je povišen prag nastanka akcijskog potencijala i smanjena je vjerojatnost nastanka nekontrolitranih izbijanja neurona i epileptičkog napadaja. To možemo postići lijekovima koji potiču djelovanje inhibicijskog neurotransmitora GABA ili pak blokiraju natrijeve ili kalcijeve kanale na površini neurona što uzrokuje sporije provođenje impulsa. Antiepileptici se još nazivaju i antikonvulzivi. To su:

• barbiturati (fenobarbiton i metilfenobarbiton)
• hidantoini (fenitoin)
• karbamazepin
• sukcinimidi (etosuksimid)
• valproati (valpromid i natrijev valproat)
• benzodiazepini (klonazepam)
• noviji antiepileptici (lamotrigin, topiramat, gabapentin)

Barbiturati

Barbiturati su stari lijekovi. Prve je barbiturate sintetizirao još 1864. godine Adolph von Bayer i to na dan Sv. Barbare (04.12.). Stoga je spoj dobiven sintezom malonske kiseline i ureje na dan Sv. Barbare dobio naziv barbituratna kiselina. Godine 1912. godine sintetiziran je fenobarbiton i ubrzo je primjećeno njegovo djelovanje na napadaj epilepsije.

Barbiturati djeluju na GABA receptor koji je spregnut s transmembranskim kanalom koji propušta kloridne ione u neuron svaki put kad se GABA veže na GABA receptor. Propuštanjem kloridnih iona u neuron dolazi do nastanka inhibicijskog signala, tj. neuron se hiperpolarizira. Barbiturati djeluju tako što produžuju vrijeme otvorenosti kloridnih kanala i time uzrokuju masivan utok kloridnih iona u neuron i posljedičnu jaku hiperpolarizaciju i umirenje neurona. Takav neuron daleko teže izbija nego onaj koji nije hiperpolariziran.

U malim dozama benzodiazepini su sedativi i anksiolitici u većim djeluju i kao hipnotici, a u još većim izazivaju anesteziju, komu i smrt. Zbog brojnih zloporaba (pokušaju ubojstava tabletama za spavanje) i velike opasnosti od smrtnih slučajeva zbog predoziranja oni se više ne koriste kao anksiolitici i sedativi, ali je preostala njihova upotreba kao antiepileptika.

Kao antiepileptici se koriste fenobarbiton i metilfenobarbiton dok primidon (koji nije pravi barbiturat nego derivat barbiturata - nedostaje mu jedna keto skupina, ali je iznimno sličan fenobarbitalu) ima izrazito izraženo antiepileptičko djelovanje.

Fenitoin

Fenitoin je jedan od najkorištenijih lijekova za liječenje epilepsije, čak štoviše on je sinonim za antiepileptik. Po kemijskoj strukturi je derivat hidantoina i to 5,5 - difenilhidantoin. Hidantoini su, inače, derivati alantoina i po izgledu su slični barbituratima, ali daleko od sedativno-hipnotičkog djelovanja karakterističnog za barbiturate. Mehanizam djelovanja fenitoina uključuje stabilizaciju membrana živčanih stanica i ograničavanje širenja neuronskih ili konvulzivnih podražaja. U živčanim stanicama fenitoin smanjuje ulazak natrijevih i kalcijevih iona produljujući razdoblje inaktivacije kanala tijekom stvaranja živčanih podražaja. Fenitoin na mali mozak djeluje ekscitacijski, aktivirajući inhibitorne puteve prema kori velikog mozga što također može smanjiti konvulzivnu aktivnost povezanu s povećanim pražnjenjem stanica malog mozga. Na sve te načine fenitoin umiruje mozak ali ne izaziva sedaciju poput barbiturata. Koristi se za liječenje Grand mala i jos nekih rijeđih oblika epilepsije ali ne djeluje na Petit mal.

Etosuksimid

Asamid je antiepileptik koji povećavajući prag za izbijanje grčeva i prigušivanjem provođenja impulsa u motoričkom dijelu kore velikog mozga smanjuje učestalost epileptičnih napadaja tipa Petit mal i za tu dijagnozu je vrlo učinkovit i siguran lijek.

Klonazepam

Klonazepam je jedan od najjačih antiepileptika. Pripada skupini benzodiazepina. Klonazepam pokazuje farmakološke osobitosti koje su zajedničke svim benzodiazepinima, a to su antiepileptički, sedativni, mišićno relaksirajući i smirujući učinci. Mehanizam djelovanja klonazepama objasnit ćemo u poglavlju o anksioliticima. Brzo djeluje prigušuje mnoge tipove epileptičke aktivnosti stoga se može koristiti za liječenje svih tipova epilepsije. Zgodna stana je to što je praktički netoksičan.

Karbamazepin

Karbamazepin je antiepileptik iz skupine karboksamida (triciklični spoj, sličniji antipsihoticima i antidepresivima) s neurotropnim i psihotropnim učinkom. Smanjeno oslobađanje glutamata i stabiliziranje neuronske membrane osnova je antiepileptičnog djelovanja, a smanjenje učinka dopamina i noradrenalina odgovorno je za antimanična obilježja karbamazepina. Karbamazepin također inhibira ponavljana izbijanja neurona i smanjuje sinaptičko širenje ekscitacijskih impulsa. Pretpostavlja se da je mehanizam djelovanja karbamazepina blokiranje natrijskih kanala. U liječenju epilepsije pogodan je za monoterapiju i za kombiniranje s ostalim antiepilepticima.

Valproati

Natrijev valproat (natrijeva sol valproične kiseline), i valpromid (amid valproične kiseline) jesu antiepileptici koji se i kemijski i po načinu djelovanja razlikuju od drugih antiepileptika. Oni enzimskim putem povećavaju koncentraciju gama-aminomaslačne kiseline (GABA) u središnjem živčanom sustavu tako da inhibiraju enzim koji razgrađuje GABA-u. Time sprečavaju epileptičke napade.

Ostali antiepileptici

Lamotrigin djeluje slično fenitoinu na natrijeve kanale u mozgu i uzrokuje sporije provođenje impulsa u mozgu, a pokazao se djelotvornim kod određenih oblika epilepsije. Gabapentin je noviji antiepileptik koji je po strukturi sličan GABA-i. Topiramat je novi antiepileptik klasificiran kao monosaharid supstituiran sulfatom. Točan mehanizam antiepileptičkog učinaka topiramata je nepoznat, ali čini se da topiramat potencira aktivnost GABA vezanjem na GABA receptore i to sasvim drugačije nego benzodiazepini i barbiturati.

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.