Posttraumatski stresni poremećaj: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu. |
Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu. |
||
U Hrvatskoj je danas taj problem vrlo prisutan zbog velikog broja oboljelih kao posljedica [[Domovinski rat| |
U Hrvatskoj je danas taj problem vrlo prisutan zbog velikog broja oboljelih kao posljedica [[Domovinski rat|velikosrpske ratne agresije]]. |
||
== Povijest == |
|||
Službena je medicina dugo trebala da bi prihvatila realnost da iznimno snažan stres može dovesti do privremenog ili trajnog psihičkog poremećaja. Bilo je nekih naznaka u prošlosti da bi se ovo moglo prihvatiti, no može se reći da je početak prihvaćanja kod službene medicine 1980. godine. Te je godine poslijetraumatski stresni poremećaj (eng. posttraumatic stress disorder - PTSD) kao psihijatrijski nozološki entitet izašao u trećem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalno zdravlje (DSM-III) [[Američko psihijatrijsko udruženje|Američkog psihijatrijskog udruženja]]. Tek tada je službeno prihvaćeno da ekstreman stres može uzrokovati psihički poremećaj, ono što su laici i od prije znali i tvrdili.<ref name="Jukić">Jukić, Vlado: ''Utjecaj stresova na kliničku sliku posttraumatskog stresnog poremećaja u hrvatskih ratnih stradalnika'', doktorska disertacija, 1997. Sažetak.</ref> |
|||
Na osnovi sada već klasičnih epidemioloških istraživanja sve donedavno se smatralo da je rasprostranjenost PTSP-a u općoj populaciji oko 1%. U današnjici se smatra da je prevalencija PTSP-a u općoj populaciji između 5 i 10%.<ref name="Jukić"/> |
|||
== Uvjeti == |
|||
Da bi PTSP postojao osnovni uvjet je proživljeni [[traumatski događaj]]. Što je [[stresni događaj]] koji je izazvao PTSP snažniji, to je veća vjerojatnost da će se PTSP razviti.<ref name="Jukić"/> |
|||
== Simptomi == |
== Simptomi == |
||
Osnovni simptomi PTSP-a jesu: |
Osnovni simptomi PTSP-a jesu: |
||
* |
*Stalno ponovno proživljavanje traumatskog događaja<ref name="Jukić"/> - npr. kroz sjećanja na događaj, snove..., neki svakodnevni događaj potakne sjećanje na traumatski događaj, aktivira se lučenje [[hormon stresa|hormona stresa]], žrtvi pred očima sijevaju prizori iz prošlosti, tijelo preplavljuje istim onim osjećajima koje je osjetila tijekom izvorne traume: tijelo se počne preznojavati, javi se [[osjećaj straha]], [[groznica]], drhtanje. Osobe kod kojih je hormon stresa preobilan ne prilagođavaju se i za razliku od osoba bez jakog traumatskog događaja koje se svakodnevnim npr. glasnim zvukovima prilagođavaju, žrtve traume reagiraju uvijek jednako, preintenzivno. |
||
* |
*Nastojanje izbjegavanja svih podsjetnika na traumu<ref name="Jukić"/> (npr. izbjegavanja odlaska na mjesto gdje se trauma dogodila, gledanje filmova sa takvim sadržajima) |
||
*Pojava [[otupjelosti]] opće reaktivnosti.<ref name="Jukić"/> |
|||
*Pojačana podražljivost koja |
*Pojačana pobuđenost, podražljivost koja nije postojala prije traumatskog doživljaja.<ref name="Jukić"/> Manifestira se kao [[nesanica]], [[razdražljivost]], snižen prag na frustracije i sl. |
||
17 je "klasičnih" simptoma koji karakteriziraju PTSP, tu su i mnogi drugi simptomi mogu biti prisutni kod osoba s ovim psihičkim poremećajem:<ref name="Jukić"/> |
|||
* Učestali su simptomi [[anksioznost]]i s [[tremor]]om i [[nemir]]om.<ref name="Jukić"/> |
|||
* Često se javlja [[osjećaj krivnje]] te [[osjećaj srama]].<ref name="Jukić"/> |
|||
* Simptomi [[depresija|depresije]] ili anksioznosti mogu biti takve kvalitete i intenziteta da je potrebno postaviti dijagnozu depresivnog ili anksioznog sindroma.<ref name="Jukić"/> |
|||
* Može se javiti [[ovisnost o alkoholu]] ili [[ovisnost o drogama|drogama]].<ref name="Jukić"/> |
|||
Kod bivših ratnih zatvorenika i žena prognanica značajno su češće prisutni i intenziviniji simptomi ponovnog proživljavanja traumatskog događaja i simptomi izbjegavanja ili otupjele reaktivnosti (za razliku od [[simptomi pojačane pobuđenosti|simptoma pojačane pobuđenosti]]) nego kod boraca - ratnih veterana. Kod ispitanika iz hrvatskog Domovinskog rata najčešći i najintenzivniji simptomi PTSP-a koji se javljaju su smetnje spavanja, smetnje koncentracije, nastojanje izbjegavanja aktivnosti ili situacija koje pobuđuju sjećanja na traumu, iritabilnost i noćne more. <ref name="Jukić"/> |
|||
Kod ratnih veterana maligni oblik PTSP-a karakterizira nasilno, eksplozivno ponašanje, socijalna izopačenost i izolacija, gnušanje prema samom sebi i perzistentno ponovno proživljavanje ratne traume. <ref name="Jukić"/> |
|||
== Rizične skupine == |
|||
Istraživalo se rasprostranjenost PTSP-a kod vijetnamskih veterana. Razna istraživanja daju brojke o zastupljenosti PTSP od 3,5% kod neranjavanih veterana koji nisu izravno sudjelovali u bitkama do 54% kod sudionika teških bitaka. Posebno je čest u bivših ratnih zarobljenika, ratnih veterana, izbjeglica i prognanika, žrtava torture i sl.<ref name="Jukić"/> |
|||
== Liječenje == |
|||
| ⚫ | PTSP se liječi [[farmakoterapija|farmakoterapijom]] (tj. lijekovima) i psihoterapijom. Od lijekova se koriste [[antidepresivi]] i [[anksiolitici]], te [[stabilizator raspoloženja|stabilizatori raspoloženja]]. Od [[psihoterapija|psihoterapije]] koriste se različite [[tehnika prorade trauma|tehnike prorade trauma]] (preplavljivanje), ali i [[tehnike relaksacije|tehnike relaksacije]] (npr. progresivna mišićna relaksacija). |
||
== Bilješke == |
|||
| ⚫ | PTSP se liječi [[farmakoterapija|farmakoterapijom]] (tj. lijekovima) i psihoterapijom. Od lijekova se koriste [[antidepresivi]] i [[anksiolitici]], te stabilizatori raspoloženja. Od [[psihoterapija|psihoterapije]] koriste se različite tehnike prorade trauma (preplavljivanje), ali i tehnike relaksacije (npr. progresivna mišićna relaksacija). |
||
{{izvori}} |
|||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
Inačica od 4. ožujka 2019. u 21:31
| Klasifikacija i vanjske poveznice | |
| MKB-10-CM | F43.10, F43.11, F43.12, F43.1 
|
| MeSH | D013313
|
Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP (često se krivo izgovara pi-ti-es-pi jer se misli da je to engleska kratica; engleski je Post-traumatic stress disorder i engleska kratica PTSD izgovara se pi-ti-es-di; pravi hrvatski izgovor je pe-te-es-pe) oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe te koja ta osoba doživljava krajnje traumatično.
U središtu traume je nametljivo sjećanje na središnji stresni (nasilni) događaj, poput slike i zvuka puščane vatre, vriskovi ili trenutačna tišina, ubod nožem, prasak puške, eksplozija mine, ranjavanje, udarac, liptanje krvi, zvukovi zrakoplova, zvukovi sirena.
Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.
U Hrvatskoj je danas taj problem vrlo prisutan zbog velikog broja oboljelih kao posljedica velikosrpske ratne agresije.
Povijest
Službena je medicina dugo trebala da bi prihvatila realnost da iznimno snažan stres može dovesti do privremenog ili trajnog psihičkog poremećaja. Bilo je nekih naznaka u prošlosti da bi se ovo moglo prihvatiti, no može se reći da je početak prihvaćanja kod službene medicine 1980. godine. Te je godine poslijetraumatski stresni poremećaj (eng. posttraumatic stress disorder - PTSD) kao psihijatrijski nozološki entitet izašao u trećem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalno zdravlje (DSM-III) Američkog psihijatrijskog udruženja. Tek tada je službeno prihvaćeno da ekstreman stres može uzrokovati psihički poremećaj, ono što su laici i od prije znali i tvrdili.[1]
Na osnovi sada već klasičnih epidemioloških istraživanja sve donedavno se smatralo da je rasprostranjenost PTSP-a u općoj populaciji oko 1%. U današnjici se smatra da je prevalencija PTSP-a u općoj populaciji između 5 i 10%.[1]
Uvjeti
Da bi PTSP postojao osnovni uvjet je proživljeni traumatski događaj. Što je stresni događaj koji je izazvao PTSP snažniji, to je veća vjerojatnost da će se PTSP razviti.[1]
Simptomi
Osnovni simptomi PTSP-a jesu:
- Stalno ponovno proživljavanje traumatskog događaja[1] - npr. kroz sjećanja na događaj, snove..., neki svakodnevni događaj potakne sjećanje na traumatski događaj, aktivira se lučenje hormona stresa, žrtvi pred očima sijevaju prizori iz prošlosti, tijelo preplavljuje istim onim osjećajima koje je osjetila tijekom izvorne traume: tijelo se počne preznojavati, javi se osjećaj straha, groznica, drhtanje. Osobe kod kojih je hormon stresa preobilan ne prilagođavaju se i za razliku od osoba bez jakog traumatskog događaja koje se svakodnevnim npr. glasnim zvukovima prilagođavaju, žrtve traume reagiraju uvijek jednako, preintenzivno.
- Nastojanje izbjegavanja svih podsjetnika na traumu[1] (npr. izbjegavanja odlaska na mjesto gdje se trauma dogodila, gledanje filmova sa takvim sadržajima)
- Pojava otupjelosti opće reaktivnosti.[1]
- Pojačana pobuđenost, podražljivost koja nije postojala prije traumatskog doživljaja.[1] Manifestira se kao nesanica, razdražljivost, snižen prag na frustracije i sl.
17 je "klasičnih" simptoma koji karakteriziraju PTSP, tu su i mnogi drugi simptomi mogu biti prisutni kod osoba s ovim psihičkim poremećajem:[1]
- Učestali su simptomi anksioznosti s tremorom i nemirom.[1]
- Često se javlja osjećaj krivnje te osjećaj srama.[1]
- Simptomi depresije ili anksioznosti mogu biti takve kvalitete i intenziteta da je potrebno postaviti dijagnozu depresivnog ili anksioznog sindroma.[1]
- Može se javiti ovisnost o alkoholu ili drogama.[1]
Kod bivših ratnih zatvorenika i žena prognanica značajno su češće prisutni i intenziviniji simptomi ponovnog proživljavanja traumatskog događaja i simptomi izbjegavanja ili otupjele reaktivnosti (za razliku od simptoma pojačane pobuđenosti) nego kod boraca - ratnih veterana. Kod ispitanika iz hrvatskog Domovinskog rata najčešći i najintenzivniji simptomi PTSP-a koji se javljaju su smetnje spavanja, smetnje koncentracije, nastojanje izbjegavanja aktivnosti ili situacija koje pobuđuju sjećanja na traumu, iritabilnost i noćne more. [1]
Kod ratnih veterana maligni oblik PTSP-a karakterizira nasilno, eksplozivno ponašanje, socijalna izopačenost i izolacija, gnušanje prema samom sebi i perzistentno ponovno proživljavanje ratne traume. [1]
Rizične skupine
Istraživalo se rasprostranjenost PTSP-a kod vijetnamskih veterana. Razna istraživanja daju brojke o zastupljenosti PTSP od 3,5% kod neranjavanih veterana koji nisu izravno sudjelovali u bitkama do 54% kod sudionika teških bitaka. Posebno je čest u bivših ratnih zarobljenika, ratnih veterana, izbjeglica i prognanika, žrtava torture i sl.[1]
Liječenje
PTSP se liječi farmakoterapijom (tj. lijekovima) i psihoterapijom. Od lijekova se koriste antidepresivi i anksiolitici, te stabilizatori raspoloženja. Od psihoterapije koriste se različite tehnike prorade trauma (preplavljivanje), ali i tehnike relaksacije (npr. progresivna mišićna relaksacija).
Bilješke
Literatura
Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija, 1997.
Vanjske poveznice
- Stranice za potporu Britanske stranice za PTSP potporu.
- Nice Institut lječenje PTSP-a kod djece i odraslih
- DailyStrength internetska grupa za podršku oboljelima od PTSP-a.
- PBS: A Soldier's Heart iskustva o oboljelima od PTSP-a iz Afganistana i Iraka
- Informacije o vojnom tipu PTSP-a
- Traumatic Stress Clinic Neprofitna služba za oboljele od PTSP-a Sydney, Australia.
- Gift From Within međunarodna neprofitna organizacija za preživjele žrtve trauma
- Kako mozak funkcionira na promjene u ratu, The Telegraph, London, January 26, 2009
