Razlika između inačica stranice »Berlinski kongres«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 835 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
Oznake: uređivanje s mobilnog uređaja Wikipedija za mobilne uređaje
'''Berlinski kongres''' je bio skup predstavnika tadašnjih velikih sila [[Njemačka|Njemačke]], [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], [[Francuska|Francuske]], [[Velika Britanija|Velike Britanije]], [[Italija|Italije]], [[Rusija|Rusije]] i [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], koji je pod predsjedanjem [[Otto von Bismarck|Otta von Bismarcka]] održan od [[13. lipnja]] do [[13. srpnja]] [[1878]]. godine u [[Berlin]]u.
 
Kongresom su Crna Gora, Srbija i Rumunjska priznate kao neovisne države, koje više nisu niti formalno bile dijelom Osmanskog carstva, dok je na sjeveru današnje Bugarske uspostavljena Kneževina Bugarska pod ruskom zaštitom, ostavivši preostali dio Bugarske u sastavu Rumelije, kao autonomne pokrajine unutar Turske. Kongresom su u velikoj mjeri zadovoljeni ciljevi Austro[[Austro-Ugarska|-]]Ugarske, Francuske i Veike Britanije da zaustave [[Panslavizam|panslavistički]] projekt i općenito Ruski prodor prema [[Sredozemlje|Sredozemlju]].
 
== Ruski stavovi ==
 
[[Datoteka:Berliner_kongress.jpg|mini|400px|desno|Anton von Werner, „Berlinski kongres“.]]
Kongresu je prethodio San-Stefanski[[Sanstefanski mir]] (potpisan [[3. ožujka]] [[1878]]. godine), kojim je završen [[Rusko-turski rat 1877.-1878.]]). Prema timdogovoru pregovorima,u San štoStefanu ihkojega je pretežnobila diktiralanametnula Rusija, Osmansko carstvo je izgubilo veliki dio svoga dotadašnjeg teritorija na [[Balkan]]u, a trebala je biti stvorena [[velika Bugarska]] (kao ruski satelit) koja bi uključila najveći dio današnje [[Makedonija|Makedonije]], te dijelove Srbije do [[Niš]]a, [[Albanija|Albanije]] i grčku Makedoniju osim Halkidike i [[Solun]]a. [[Bosna i Hercegovina]], premda pod osmanskim suverenitetom, dobila bi značajnu autonomiju, dok su dobici za Srbiju bili neznatni, jer je Rusija osjećala kako se Srbija sve više približava Austro-Ugarskoj.
 
== Pozicija ostalih sila ==
 
[[Datoteka:SouthEast_Europe_1878.jpg|mini|350px|desno|Karta jugoistočne Europe nakon Berlinskog kongresa, [[1878]].]]
Ishod pregovora je bio ''[[s:Berlinski ugovor|Berlinski ugovor]]'', potpisan [[13. srpnja]] [[1878]]. godine. Njime je temeljito izmijenjeno ili poništeno 18 od 29 točaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate [[Kneževina Rumunjska|Rumunjska]], [[Kneževina Srbija|Srbija]] i [[Kneževina Crna Gora|Crna Gora]] kao suverene države, a [[Bugarska]] je podijeljena južni dio koji je ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istočna Rumelija, dok je na sjevernom dijelu osnovana [[Kneževina Bugarska]]. Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj ([[1908]]. Austro-Ugarska će anektirati Bosnu i Hercegovinu).
 
Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, no dijelove Besarabije koje je dobila 1856. morala je vratiti Rusiji. Rusiji su ujedno priključene osmanske provincije Ardahan, Kars i Batumi. Crna Gora je dobila [[Nikšić]], [[Podgorica|Podgoricu]] i [[Bar (grad)|Bar]], no ranije zauzeti Spič morala je prepustiti Austro-Ugarskoj, koja ga je pripojila Kraljevini Dalmaciji. Iako je čl. XXVI. Berlinskog ugovora Crnoj Gori formalno priznata puna nezavisnost, čl. XXIX. Crnoj Gori je zabranjeno posjedovanje vlastite ratne mornarice, njezina obala je trajno demilitarizirana, a u njezine luke je zabranjeno uplovljavanje ratnih brodova svih stranih država, osim Austro-Ugarske čija ratna mornarica je dobila redarstvene ovlasti nad Barom i crnogorskom obalom. Crna Gora je Austro-Ugarskoj morala prepustiti konzularno zastupstvo vlastite trgovačke mornarice, te primjenjivati pomorske zakone i propise koji su vrijedili u Dalmaciji. Otok Kreta je dobio autonomiju unutar Osmanskog carstva i pravo na vlastiti parlament. Obala Dunava je demilitarizirana od Đerdapske klisure do ušća u Crno more.
Niz drugih turskih provincija odvojeno je od Turske i dano na upravljanje drugim državama, poput Cipra koji je dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine, koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj ([[1908]]. Austro-Ugarska će anektirati Bosnu i Hercegovinu).
 
Najveći gubitnik je bila Bugarska, koja je osim Rumelije morala predati Turskoj čitavu [[Makedonija (regija)|Makedoniju]], a Srbiji područje oko Niša.
 
Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga koji su prije Rusko-turskiog rata 1877.-1878. bili u sastavu Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski.
 
Rumunjska je dobila [[Dobrudža|Dobrudžu]], no dijelove [[Besarabija|Besarabije]] koje je dobila 1856. morala je vratiti Rusiji. Rusiji su ujedno priključene osmanske provincije Ardahan, Kars i Batumi.
 
Srbija je znatno proširena i dobila je četiri okruga na račun Turske: niški, pirotski, toplički i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudžu, no dijelove Besarabije koje je dobila 1856. morala je vratiti Rusiji. Rusiji su ujedno priključene osmanske provincije Ardahan, Kars i Batumi. Crna Gora je dobila [[Nikšić]], [[Podgorica|Podgoricu]] i [[Bar (grad)|Bar]], no ranije zauzeti Spič morala je prepustiti Austro-Ugarskoj, koja ga je pripojila Kraljevini Dalmaciji. Iako je čl. XXVI. Berlinskog ugovora Crnoj Gori formalno priznata puna nezavisnost, u čl. XXIX. Crnoj Gori je zabranjeno posjedovanjeda vlastitedrži ratnevlastitu mornariceratnu mornaricu, te je njezina obala je trajno demilitarizirana, a u njezine luke je zabranjeno uplovljavanje ratnih brodova svih stranih država, osimizuzev Austro-Ugarske čija je ratna mornarica je dobila redarstvene ovlasti nad Barom i crnogorskom obalom. Crna Gora je Austro-Ugarskoj morala prepustiti i konzularno zastupstvo vlastite trgovačke mornarice, te primjenjivati pomorske zakone i propise koji su vrijedili u Dalmaciji. Otok Kreta je dobio autonomiju unutar Osmanskog carstva i pravo na vlastiti parlament. Obala Dunava je demilitarizirana od Đerdapske klisure do ušća u Crno more.
 
Otok [[Kreta]] je dobio autonomiju unutar Osmanskog carstva i pravo na vlastiti parlament. Obala Dunava je demilitarizirana od Đerdapske klisure do ušća u Crno more.
 
Turska je morala jamčiti građanska prava svojim nemuslimanskim građanima, ostvarujući tako odredbe Organskog zakona iz [[1868]].
 
Zemlje koje su ovim pregovorima dobile neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog državnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.
 
== Posljedice ==
O rezultatima Berlinskog kongresa predsjednik američkog udruženja povjesničara Carlton J.H. Hayes je izjavio:
 
"Prije 1878 imalo smo Istočno pitanje o jednom bolesniku (Turska), a nakon 1878 imamo nekoliko manijaka pošto je Berlinski kongres odveo Balkance u ludilo."
 
Italija je bila nezadovoljna ishodom Kongresa, a ostala su i mnoga nerješena pitanja između Turske i Grčke, sve dok Turska nije [[17. travnja]] [[1897]]. navijestila rat Grčkoj. Nakon mjesec dana neprijateljstva su prekinuta nastojanjem Rusije.
 
Moć Turske u Europi i Aziji ovim je mirovnim sporazumom drastično smanjena. Utjecaj Rusije također je smanjen u korist Austro-Ugarske, što je povećalo napetosti između dva carstva. Usto, ovo jeOvo novo uređenje Balkana dovelonije doprekinulo novih napetostinapetost na tom području, kojenego su napetosti postale drugačije; takvo će stanje uroditi [[Balkanski ratovi|Balkanskim ratovima]], a potom će djelomično dovesti i do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], te [[Armenski genocid|armenskog genocida]] u Turskoj.
 
== Sudionici kongresa ==

Navigacijski izbornik