Sivi sokol: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
| ⚫ | |||
{{Taksokvir |
|||
| classiksksksk]] |
|||
| boja = pink |
|||
| ⚫ | |||
| naziv = Sivi sokol |
|||
| status = LR/lc |
|||
| FalcoMinorKeulemans.jpg |
|||
| slika_širina = 240px |
|||
| slika_opis = Ilustracija u katalogu ptica [[British Museumeja]]u bijelinji od 1111 g. ([[John Gerrard Keulemans]]) |
|||
| regnum = [[Životinje|Animalia]] |
|||
| ⚫ | |||
| classis = [[Ptice|Aves]] |
|||
| ordo = [[Sokolovke | crimedksksksksk]] |
|||
| subordo = [[Prave sokolovke| Falcones ]] |
|||
| famil |
|||
| genus = ''[[Falco]]'' |
|||
| species = '''''F. peregrinus''''' |
|||
| dvoimeno = ''Falco peregrtvo = ([[Marmaduke Tunstall|Tunstall]], 1771.) |
|||
| karta_raspon = PeregrineRangeMap.png |
|||
| karta_raspon_širina = 220px |
|||
| karta_raspon_opis = Rasprostiranje sivih sokolova<br>žuto: sjedilica ljeti<br>zeleno: gniježđenje sjedilice<br>plavo: selica zimi<br>zeleno: gniježđenje selice |
|||
| ⚫ | |||
| razdioba = <center>17-19 vrsta (navedene u tekstu)</center> |
| razdioba = <center>17-19 vrsta (navedene u tekstu)</center> |
||
}} |
}} |
||
Inačica od 31. ožujka 2019. u 20:33
phylum = Chordata
| classiksksksk]] | subordo = [[Prave s razdioba_stupanj = Potporodice
| razdioba =
}} Sivi sokol (lat. Falco peregrinus) je vrsta kozmopolitskog sokola koja u obrušavanju dostiže brzinu i do 350 km/h, što je čini najbržom životinjom na svijetu. Prema časopisu National Geographic, najveća zabilježena brzina sivog sokola je 389 km/h,[1][2] što je gotovo 200 km/h brže od najbrže čiope.
Opis
Sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm, te kao i kod drugih grabljivica, ženke su veće od mužjaka (oko 30%). Mužjaci su teški od 440 do 750 g, dok ženke teže od 910 do 1.500 g. Oboje imaju slične oznake na perju s tamno sivim (skoro crnim) leđima i gornjim dijelom krila, dok su vrhovi krila potpuno crni. Bijelo-rđavi donji dio tijela su prošarani tamnosmeđim ili crnim mrljama. Dugi i uski rep je također prošaran na isti način, a pera mu završavaju bijelom trakom i crnim vrhom. Tjeme i "brkovi" na obrazima su mu crni, te u kontrastu sa blijedim dijelom ispod kljuna i vrata. Kljun je žut, kao i noge, dok su zakrivljeni vrh kljuna i čaporci crni.[3] Ujedno je i najbrža životinja, jer tijekom svojih "ponora" iz visine može dostoći brzinu preko 320 km/h.
Stanište, prehrana, razmnožavanje
Sivi sokol živi na svim kontinentima i do sada je opisano više od 10 podvrsta. Ukupna europska populacija je procijenjena na oko 20.000 parova, a trend ima umjeren rast[4]. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na Medvednici i u Zagrebu[5]. Ukupnu populaciju u Hrvatskoj čini od 160 do 200 parova.
Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale, a izbjegava velika šumska prostranstva. U posljednje vrijeme uspješno se doselio u velike gradove (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo). Gnijezdo ne gradi i ne dodaje materijal (kao i drugi sokolovi), a smješta ga na strmim, nepristupačnim liticama, rjeđe na kakvoj zgradi, a u dijelovima područja gnijezdi se i na stablima, tlu, ili u gnijezdu drugih ptica. Monogamni su, a veze su vjerojatno doživotne. U pologu su 3-4 jaja, inkubacija traje 29-32 dana, na jajima leže i o njima se brinu oba roditelja, a samostalni su nakon dva mjeseca ili više mjeseci.
Osnovna hrana sivog sokola su male i ptice srednje veličine (golubovi, patke, šljuke, vrane, čvorci, ševe), a može uloviti i znatno krupnije ptice (guske, labudove, ždralove). Rijetko se hrani sisavcima i drugim životinjama (šišmiši, kukci). Lovi isključivo u letu, obrušavajući se na plijen i progoneći ga nevjerojatnom brzinom i lakoćom.
Veoma je prilagodljiva vrsta i upotrebljava se u sokolarstvu posljednjih 3.000 godina.
Vrste
U Hrvatskoj se sreću dvije podvrste: F. p. peregrinus (srednjoeuropska podvrsta, zimovalica i selica) i F. p. brookei (sredozemna podvrsta, sjedilica). Na karti ispod je prikazano rasprostiranje svih 19 podvrsta, s tim da je ovdje navedeno kako su Kanarski sokol (F. p. madens) i Babilonski sokol (F. p. babylonicus) zasebne vrste od Sjevernoafričkog sokola (F. p. pelegrinoides):
Izvori
- ↑ Tom Harpole, Falling with the Falcon, Smithsonian Air & Space magazine, ožujak 2005. (engl.) Preuzeto 9. lipnja 2013.
- ↑ Terminal Velocity, Skydivers chase the peregrine falcon's speed (engl.)
- ↑ C.M. White i dr., "Family Falconidae" u djelu J. Hoyoa, A. Elliota i J. Sargatala, Handbook of Birds of the World: New World Vultures to Guinea fowl, 2, 1994., Barcelona: Lynx Edicions, str. 216.–275., ISBN 84-87334-15-6
- ↑ J. van Bommel i F. Burfield, Birds in Europe : Population estimates, trends and conservation studies, 2004. BirdLife International, Cambridge
- ↑ Sivi sokol na stranicama Krapinsko-zagorske županije
Vanjske poveznice
- Javier Blasco-Zumeta, Vodič za identifikaciju sivih sokolova (PDF) (engl.)
- Peregrine Falcon Fund (engl.)
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Sivi sokol |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Falco peregrinus |