Kojiki: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m ispravak |
Popravljen hrvatski prijevod. 古事記 Kojiki - 古 - star, drevan, 事 - stvar, događaj, 記 - kronika, spis. Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Kojiki Shinpukuji.jpg|mini|desno|250px|Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.]] |
[[Datoteka:Kojiki Shinpukuji.jpg|mini|desno|250px|Kronika Kojiki. Rukopis Shinpukuji iz 1371. - 1372.]] |
||
'''Kojiki''' (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: '' |
'''Kojiki''' (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: ''Spisi drevnih događaja'') je najstarija sačuvana japanska [[kronika]]. Potječe iz 8. stoljeća iz razdoblja od [[712.]] godine (5. godina razdoblja [[Wadō]]a). Događaje je u toj kronici zapisivao [[ Ō no Yasumaro]] po narudžbi carice [[Gemmei]].<ref>{{cite book | last = Habersetzer | first = Gabrielle & Roland | title = Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient | publisher = Amphora | year = 2004. | isbn = 2-85180-660-2 | page=380.}}</ref> |
||
Kojiki je zbirka [[mit]]ova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te [[Kami (šintoizam)|kamijem]]. Zajedno s kronikom [[Nihon Shoki]]jem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća [[šintoizam|šintoističkih]] obreda i mitova, među ostalim obred [[pročišćenje|pročišćenja]] [[misogi]].<ref>{{cite book | last = Reader | first = Ian | title = Simple Guides: Shinto | publisher = Kuperard | year = 2008. | isbn = 1-85733-433-7 | page=33.,60.}}</ref><ref name="e">Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref><ref name="d">Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)</ref><ref name="kokugo">Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref> |
Kojiki je zbirka [[mit]]ova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te [[Kami (šintoizam)|kamijem]]. Zajedno s kronikom [[Nihon Shoki]]jem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća [[šintoizam|šintoističkih]] obreda i mitova, među ostalim obred [[pročišćenje|pročišćenja]] [[misogi]].<ref>{{cite book | last = Reader | first = Ian | title = Simple Guides: Shinto | publisher = Kuperard | year = 2008. | isbn = 1-85733-433-7 | page=33.,60.}}</ref><ref name="e">Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref><ref name="d">Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)</ref><ref name="kokugo">Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.</ref> |
||
Inačica od 7. svibnja 2019. u 19:47
Kojiki (jap. 古事記, こじき、ふることふみ, hrvatski: Spisi drevnih događaja) je najstarija sačuvana japanska kronika. Potječe iz 8. stoljeća iz razdoblja od 712. godine (5. godina razdoblja Wadōa). Događaje je u toj kronici zapisivao Ō no Yasumaro po narudžbi carice Gemmei.[1]
Kojiki je zbirka mitova koji se bave podrijetlom četiriju matičnih japanskih otoka te kamijem. Zajedno s kronikom Nihon Shokijem (Povijest Japana), mitovi koji se nalaze u Kojikiju dijelom su nadahnuća šintoističkih obreda i mitova, među ostalim obred pročišćenja misogi.[2][3][4][5]
Kronika se dijeli na tri dijela: gornji (Kamitsumaki), srednji (Nakatsumaki) i donji namot (Shimotsumaki).
Čine ju razne pjesme i poeme. Povijesni zapisi i mitovi su zapisani u obliki kineskog uz veliku primjesu japanskih elemenata, pjesme su pisane kineskim znakovima koji služe samo za označavanje zvukova. Ovaj posebni način uporabe kineskih znakova zove se man'yōgana. To je znanje koje je nužno da bi se razumilo te pjesme koje su pisane dijalektom pokrajine Yamatoa kojim se je govorilo od 7. do 8. stoljeća. Taj se dijalekt naziva Jōdai Nihongo (doslovno na hrvatski: "japanski jezik gornjeg doba"). U anglosaksonskoj literaturi ovaj se jezik naziva starojapanskim.
Po Kojikiju se zove mali planet iz asteroidnog pojasa u Sunčevu sustavu 5454 Kojiki.
Vidi
Izvori
- ↑ Habersetzer, Gabrielle & Roland. 2004. Encyclopédie technique, historique, biographique et culturelle des arts martiaux de l'Extrême-Orient. Amphora. str. 380. ISBN 2-85180-660-2
- ↑ Reader, Ian. 2008. Simple Guides: Shinto. Kuperard. str. 33.,60. ISBN 1-85733-433-7
- ↑ Kojiki". Encyclopedia of Japan. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.
- ↑ Dijitaru Daijisen [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012. (japanski)
- ↑ Nihon Kokugo Daijiten [Kojiki]. Tokyo: Shogakukan. 2012. OCLC 56431036. Preuzeto 18. rujna 2012.
Literatura
- Chamberlain, Basil Hall. (1920.). The Kojiki. Read before the Asiatic Society of Japan on April 12, May 10, and June 21, 1882; reprinted, May, 1919. OCLC 1882339
- Bently, John R. The Authenticity of Sendai Kuji Hongi: A New Examination of Texts, With a Translation And Commentary. ISBN 90-04-15225-3
- Brownlee, John S. (1997.) Japanese historians and the national myths, 1600-1945: The Age of the Gods and Emperor Jimmu. Vancouver: University of British Columbia Press. ISBN 0-7748-0644-3 Tokyo: University of Tokyo Press. ISBN 4-13-027031-1
- Brownlee, John S. (1991.). Political Thought in Japanese Historical Writing: From Kojiki (712) to Tokushi Yoron (1712.). Waterloo, Ontario: Wilfrid Laurier University Press. ISBN 0-88920-997-9
- Chamberlain, Basil Hall. (1919). The Kojiki.
- Nihon Koten Bungaku Daijiten Henshū Iinkai. 1986. Nihon Koten Bungaku Daijiten (japanski). Iwanami Shoten. ISBN 4-00-080067-1
- Ono, Motonori Shinto: The Kami Way
- Philippi, Donald L. Philippi. (1977) Kojiki. Tokyo: University of Tokyo Press. ISBN 0-86008-320-9
- Starrs, Roy (2005). "The Kojiki as Japan's National Narrative", in Asian Futures, Asian Traditions, edited by Edwina Palmer. Folkestone, Kent: Global Oriental, ISBN 1-901903-16-8
- Yamaguchi, Yoshinori. 1997. Nihon Koten Bungaku Zenshū: Kojiki. Shogakukan. Tōkyō. ISBN 4-09-658001-5 Nepoznati parametar
|coauthors=zanemaren (prijedlog zamjene:|author=) (pomoć)