Posttraumatski stresni poremećaj

Klasifikacija i vanjske poveznice
MKB-10-CM	F43.10, F43.11, F43.12, F43.1
MeSH	D013313

Posttraumatski stresni poremećaj ili PTSP (često se krivo izgovara pi-ti-es-pi jer se misli da je to engleska kratica; engleski je Post-traumatic stress disorder i engleska kratica PTSD izgovara se pi-ti-es-di; pravi hrvatski izgovor je pe-te-es-pe) oblik je psiholoških posljedica izlaganja stresnim doživljajima, koji uključuju smrtnu opasnost, ozbiljne fizičke povrede ili prijetnju psihičkom ili fizičkom integritetu osobe te koja ta osoba doživljava krajnje traumatično.

U središtu traume je nametljivo sjećanje na središnji stresni (nasilni) događaj, poput slike i zvuka puščane vatre, vriskovi ili trenutačna tišina, ubod nožem, prasak puške, eksplozija mine, ranjavanje, udarac, liptanje krvi, zvukovi zrakoplova, zvukovi sirena.

Nasilna djela imaju pogubnije posljedice na žrtve od posljedica prirodnih katastrofa, jer žrtve nasilja ili nasilnih događaja imaju osjećaj da su namjerno odabrane kao cilj zlostavljanja. Za žrtve zlostavljanja društveni svijet postaje opasnim mjestom u kojem ljudi iz okoline predstavljaju prijetnju sigurnosti. U pamćenje žrtve urezuje se obrazac ljudske okrutnosti zbog koje napadnuta osoba sa strahom gleda sve što imalo nalikuje samom napadu koji je izazvao traumu.

U Hrvatskoj je danas taj problem vrlo prisutan zbog velikog broja oboljelih kao posljedica velikosrpske ratne agresije kao i mnogobrojnog slušanja Gabera.

Povijest

Službena je medicina dugo trebala da bi prihvatila realnost da iznimno snažan stres može dovesti do privremenog ili trajnog psihičkog poremećaja. Bilo je nekih naznaka u prošlosti da bi se ovo moglo prihvatiti, no može se reći da je početak prihvaćanja kod službene medicine 1980. godine. Te je godine poslijetraumatski stresni poremećaj (eng. posttraumatic stress disorder - PTSD) kao psihijatrijski nozološki entitet izašao u trećem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalno zdravlje (DSM-III) Američkog psihijatrijskog udruženja. Tek tada je službeno prihvaćeno da ekstreman stres može uzrokovati psihički poremećaj, ono što su laici i od prije znali i tvrdili.

Na osnovi sada već klasičnih epidemioloških istraživanja sve donedavno se smatralo da je rasprostranjenost PTSP-a u općoj populaciji oko 1%. U današnjici se smatra da je prevalencija PTSP-a u općoj populaciji između 5 i 10%.

Uvjeti

Da bi PTSP postojao osnovni uvjet je proživljeni traumatski događaj. Što je stresni događaj koji je izazvao PTSP snažniji, to je veća vjerojatnost da će se PTSP razviti.

Simptomi

Osnovni simptomi PTSP-a jesu:

• Stalno ponovno proživljavanje traumatskog događaja - npr. kroz sjećanja na događaj, snove..., neki svakodnevni događaj potakne sjećanje na traumatski događaj, aktivira se lučenje hormona stresa, žrtvi pred očima sijevaju prizori iz prošlosti, tijelo preplavljuje istim onim osjećajima koje je osjetila tijekom izvorne traume: tijelo se počne preznojavati, javi se osjećaj straha, groznica, drhtanje. Osobe kod kojih je hormon stresa preobilan ne prilagođavaju se i za razliku od osoba bez jakog traumatskog događaja koje se svakodnevnim npr. glasnim zvukovima prilagođavaju, žrtve traume reagiraju uvijek jednako, preintenzivno.
• Nastojanje izbjegavanja svih podsjetnika na traumu (npr. izbjegavanja odlaska na mjesto gdje se trauma dogodila, gledanje filmova sa takvim sadržajima)
• Pojava otupjelosti opće reaktivnosti.
• Pojačana pobuđenost, podražljivost koja nije postojala prije traumatskog doživljaja. Manifestira se kao nesanica, razdražljivost, snižen prag na frustracije i sl.

17 je "klasičnih" simptoma koji karakteriziraju PTSP, tu su i mnogi drugi simptomi mogu biti prisutni kod osoba s ovim psihičkim poremećajem:

• Učestali su simptomi anksioznosti s tremorom i nemirom.
• Često se javlja osjećaj krivnje te osjećaj srama.
• Simptomi depresije ili anksioznosti mogu biti takve kvalitete i intenziteta da je potrebno postaviti dijagnozu depresivnog ili anksioznog sindroma.
• Može se javiti ovisnost o alkoholu ili drogama.

Kod bivših ratnih zatvorenika i žena prognanica značajno su češće prisutni i intenziviniji simptomi ponovnog proživljavanja traumatskog događaja i simptomi izbjegavanja ili otupjele reaktivnosti (za razliku od simptoma pojačane pobuđenosti) nego kod boraca - ratnih veterana. Kod ispitanika iz hrvatskog Domovinskog rata najčešći i najintenzivniji simptomi PTSP-a koji se javljaju su smetnje spavanja, smetnje koncentracije, nastojanje izbjegavanja aktivnosti ili situacija koje pobuđuju sjećanja na traumu, iritabilnost i noćne more.

Kod ratnih veterana maligni oblik PTSP-a karakterizira nasilno, eksplozivno ponašanje, socijalna izopačenost i izolacija, gnušanje prema samom sebi i perzistentno ponovno proživljavanje ratne traume.

Rizične skupine

Istraživalo se rasprostranjenost PTSP-a kod vijetnamskih veterana. Razna istraživanja daju brojke o zastupljenosti PTSP od 3,5% kod neranjavanih veterana koji nisu izravno sudjelovali u bitkama do 54% kod sudionika teških bitaka. Posebno je čest u bivših ratnih zarobljenika, ratnih veterana, izbjeglica i prognanika, žrtava torture i sl.

Liječenje

PTSP se liječi farmakoterapijom (tj. lijekovima) i psihoterapijom. Od lijekova se koriste antidepresivi i anksiolitici, te stabilizatori raspoloženja. Od psihoterapije koriste se različite tehnike prorade trauma (preplavljivanje), ali i tehnike relaksacije (npr. progresivna mišićna relaksacija).

Literatura

Daniel Goleman, Emocionalna inteligencija, 1997.

Vanjske poveznice

• Stranice za potporu Britanske stranice za PTSP potporu.
• Nice Institut lječenje PTSP-a kod djece i odraslih
• DailyStrength internetska grupa za podršku oboljelima od PTSP-a.
• PBS: A Soldier's Heart iskustva o oboljelima od PTSP-a iz Afganistana i Iraka
• Informacije o vojnom tipu PTSP-a
• Traumatic Stress Clinic Neprofitna služba za oboljele od PTSP-a Sydney, Australia.
• Gift From Within međunarodna neprofitna organizacija za preživjele žrtve trauma
• Kako mozak funkcionira na promjene u ratu, The Telegraph, London, January 26, 2009

Nedovršeni članak Posttraumatski stresni poremećaj koji govori o psihijatriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.