Hercegovina

Hercegovina

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Granica između Hercegovine i Bosne na zemljovidu izdanom 1862. godine u Parizu.

Hercegovina je regija na jugu Bosne i Hercegovine.

Hercegovina nema službenu granicu. Ranije se nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum. Iako nema granice, pojedini autori navode da Hercegovina navodno obuhvaća određene površine ili postotke Po nekima, Hercegovina u političkom smislu navodno obuhvaća prijeratna općinska područja: Bileća, Čapljina, Čitluk, Gacko, Grude, Jablanica, Konjic, Ljubinje, Ljubuški, Mostar, Neum, Nevesinje, Posušje, Prozor-Rama, Stolac, Široki Brijeg i Trebinje. Međutim u zemljopisnom smislu južni dijelovi Tomislavgrada, Foče i Kalinovika (Ulog) pripadaju Hercegovini, pa ni takva ad hoc podjela nema smisla.

Zemljopis

Prijevoj Ivan sedlo (959 m) između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje dvije velike cjeline države: naseljeniju te šumama i obradivim zemljištem bogatiju Bosnu na sjeveru, i manju, krševitu Hercegovinu na jugu.

Izrazitu prirodnu granicu između dviju regija BiH, Bosne i Hercegovine, čini planinski niz Vran – Raduša – Vranica – Bitovnja – Bjelašnica – Treskavica – Zelengora – Maglić. Okvirno se prirodnom sjevernom granicom istočne Hercegovine može uzeti i gornja Neretva, no skroz prema sjeveroistoku Hercegovina s prostire i dalje od Neretve.

Hercegovina zahvaća oko 22% površine BiH s udjelom u ukupnom broju stanovnika od oko 10%.

Hercegovina se nalazi između dva područja: na sjeveru planinskog, a na jugu primorskog. Planinski bedem od 2000 m nadmorske visine zadržava strujanje mediteranskih zračnih masa i omogućuje povoljne klimatske uvjete za razvoj biljnih kultura na području Hercegovine.

Hercegovina zauzima površinu od 11419 km² ili oko 22,3% ukupne površine sadašnjeg prostora države Bosne i Hercegovine. U drugim izvorima spominje se podatak od 12276 km², što čini 24% države Bosne i Hercegovine. S istoka graniči s Crnom Gorom, s Bosnom sa sjevera, sa Završjem sa sjeverozapada, s Ramom sa sjevera, a sa zapada, juga i jugoistoka s južnom Hrvatskom i jednim dijelom vodenom površinom Jadranskog mora. Glavno kulturno i upravno središte je grad Mostar.

Turistički zemljovid hercegovačkoga područja u središtu Širokog Brijega.

Zemljopisno, Hercegovina je najviše individualizirano područje BiH. Južno od najvišeg dijela savsko-jadranske razvodnice (Bjelašnica, Treskavica, Lelija, Maglić), hercegovački se krški prostor spušta prema moru dvama većim pregibima: Rudine (do 700m) i Humine (do 300m) i mnogim manjim, u dinarskom smjeru izduženim poljima i depresijama. Čitav je prostor povezan dolinom Neretve, kojoj je gornji dio usječen u najviši planinski rub. Suha oblast nižih Humina ističe se osobinama mediteranske klime, dok viši pojas Rudina ima hladne zime i svježa ljeta.

Nekada je Hercegovina bilo puno veće područje. Imotski i cijelo Imotsko polje pripadalo je Hercegovini sve do 1717., kada ga Mlečani osvajaju. Današnja granica zapadne Hercegovine prema Imotskoj krajini utvrđena je Požarevačkim mirom 1718. Dio istočne Hercegovine (Nikšić) pripao je Crnoj Gori 1878. kongresom u Berlinu. Krajevi istočne Hercegovine: Nikšić, Žabljak, Pljevlja i dr. koji danas pripadaju Crnoj Gori, nazivaju se Starom Hercegovinom. Danas se odvijaju sudski postupci o povratku barem malog dijela nekadašnje Hercegovine Bosni i Hercegovini od Crne Gore.

Hercegovina je istovremeno i planinska i nizinska i primorska i kontinentalna. Slikovite planine, Neretva kao žila kucavica, primorski pojas i plavo more daju joj osebujnu i neponovljivu ljepotu. Na relativno malom prostoru susrećemo bogatstvo reljefnih i geoloških oblika, krajolika i vegetacije, raznovrsnu floru i faunu, te jedinstvene povijesne i kulturne spomenike: dva prelijepa parka prirode, Hutovo blato i Blidinje, koje svakako vrijedi upoznati; Neum, kao primorsko odredište, te Mostar, koji je političko, gospodarsko, financijsko i kulturno središte.

Gradovi

Središte Hercegovine

Mostar

Zapadna Hercegovina:

Široki Brijeg, Posušje, Grude, Čitluk, Ljubuški

Istočna Hercegovina:

Ljubinje, Bileća, Nevesinje, Gacko, Foča, Trebinje, Stolac

Sjeverna Hercegovina:

Konjic, Prozor-Rama, Jablanica

Južna Hercegovina:

Čapljina, Neum

Planine

Planina	Nadm. visina	Nalazi se na teritoriju općine
Volujak	2336 m	Gacko
Čvrsnica	2228 m	Posušje, Jablanica
Prenj	2103 m	Mostar, Jablanica i Konjic
Vran	2074 m	Tomislavgrad i Jablanica
Velež	1968 m	Mostar, Nevesinje
Visočica	1967 m	Konjic
Raduša	1956 m	Prozor-Rama
Crvanj	1921 m	Nevesinje, Kalinovik
Orjen	1894 m	Trebinje
Bjelašnica	1867 m	Gacko, Nevesinje
Lovnica	1856 m	Konjic
Ljubuša	1797 m	Tomislavgrad, Prozor-Rama, Kupres
Čabulja	1786 m	Mostar
Baba-Planina	1735 m	Bileća, Gacko
Rujište	1703 m	Mostar
Bitovnja	1700 m	Konjic, Kreševo
Živanj	1696 m	Gacko
Kapić	1644 m	Gacko
Mjedena Glava	1602 m	Gacko
Javor	1553 m	Gacko, Nevesinje
Ivan planina	1534 m	Hadžići, Konjic, Kreševo
Baćina	1530 m	Prozor-Rama
Štitar	1469 m	Posušje
Zavelim	1364 m	Posušje
Leotar	1244 m	Trebinje

U vidu visokog bedema na granici prema Bosni i Crnoj Gori izdižu se najviše planine Dinarskog gorja u BiH (Treskavica, Lelija, Bjelašnica, Zelengora, Maglić i dr.). U slivnom području srednje Neretve nalaze se najviše hercegovačke planine: Čvrsnica, Prenj, Čabulja i Velež.

Rijeke

• Neretva
• Lištica
• Trebišnjica
• Radobolja
• Rama
• Trebižat
• Bregava
• Krupa
• Ugrovača

Jezera

Ramsko jezero

Jezero	Nalazi se na teritoriju općine	km²	Nadm. visina	Dubina
Blidinje jezero	Posušje, Tomislavgrad	3,2	1180	4,5
Boračko jezero	Konjic	0,26	402	17,1
Jablaničko jezero	Jablanica, Konjic, Prozor-Rama	13,3	270	70
Ramsko jezero	Prozor-Rama	15,3	595

Vegetacija

Budući da se područje Hercegovine prostire od mora do visokih planina, shodno promjeni nadmorske visine smjenjuju se različiti pojasevi šume. Neki hercegovački pejzaži izgledaju kao pustinja krša tijekom zime ili ljetne suše kad se prirodna vegetacija potpuno umiri.

Od ukupne površine Hercegovine na poljoprivredne površine (pašnjake i obradivo zemljište) otpada 56,8%, dok šume zauzimaju 42,4%. Ostalo zemljište zauzima 0,8% površine.

U južnoj Hercegovini pretežito je zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tijekom cijele godine. Njezino zeleno lišće pravi je ukras vapnenačkih brda i obale mora. U neposrednoj blizini Međugorja nalaze se prostrane i bujne hrastove šume, a mjestimično ukrašavaju pejzaže i ostalog dijela Hercegovine.

Hercegovina ima i neke endemične biljne vrste. Od značajnih sredozemnih vrsta izdvajamo šipak. Njegovi crveni cvjetovi i plodovi prava su atrakcija. Srednjoeuropskom flornom elementu pripada tilovina, bukva, hrast i bršljan. Euroazijski florni element je obični bor. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu atrakciju sa svojim cvijetom karakterističnim za hercegovačka brda. Kad procvjetaju ove biljke, siva vapnenačka brda mijenjaju svoju boju. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Kad bi čovjek gledao s visine, vidio bi šareni tepih pejzaža. To predstavlja romantiku hercegovačkog pejzaža. Miris cvijeća i svježina zraka djeluju povoljno na ljudski organizam. Pčele lete iznad svakog cvijeta od kojeg se dobiva čuveni hercegovački ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture koje je čovjek donio svojom rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati hercegovački duhan (Nacotinum tabacum) po svojoj kvaliteti spada među najbolje duhane u svijetu. Danas je, ipak, njegova proizvodnja gotovo prestala.

Poljoprivredne kulture

Čuvena su hercegovačke vinske sorte žilavka i blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini na njenoj podlozi i ugodnoj mediteranskoj klimi. Zahvaljujući klimatskim uvjetima i svom položaju, Hercegovina je poznata po prvim trešnjama koje sazrijevaju mnogo ranije od ostalih krajeva. Osim toga, hercegovačka polja su pretvorena u plantaže voća na kojima rastu tisuće stabala trešanja, višanja, šljiva, krušaka, marelica, breskvi, jabuka, itd. Uz to Hercegovina je postala jedna od najvećih baza povrća u Bosni i Hercegovini. To su nepregledne plantaže koje zalijevaju oblaci umjetnih kiša.

Klimatski uvjeti

Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef, blizina visokih planina i nadmorska visina.

Područja od Gruda, Širokog Brijega i Drežnice te dalje prema Trebinju i jugu imaju blagu mediteransku klimu, sa vrućim ljetima i blagim kišnim i vjetrovitim zimama, Posušje, Gornja Drežnica i ostala područja na kojima se sudara oštra planinska i blaga mediteranska klima imaju uglavnom mješane klime odnosno submediteranske sa utjecajima planinske klime, tako da ta područja imaju oštre zime i vruća ljeta. Dok već prve uzvisine iznad Posušja kao što je recimo Radovanj ili iznad Drežnice Draga, imaju već skoro čiste planinske klime, kao i sva ostala sjevernija područja.

Jadransko more tijekom zime zrači toplinu nagomilanu u ljetnom razdoblju, te zimi ublažuje temperaturu zraka.

Visoke temperature dostižu maksimum u srpnju i kolovozu.

Maksimum oborina u Hercegovini izlučuje se u jesen, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u studenom i prosincu.

Što se tiče vjetrova, u Hercegovini su najizraženiji sjeverni i sjeveroistočni vjetrovi. Narod ih zove sjever ili bura.

Hercegovina ima i drugi vjetar, jako izražen na njenom području, a to je jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, te je izrazit u jesen i proljeće. Zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama.

Na temelju klimatskih elemenata, obrađenih u meteorološkim godišnjacima, može se zaključiti da na području Hercegovine vlada mediteranska, kontinentalna i planinska klima, te radi specifičnosti područja se te tri klime često sudaraju pa nastaje mješana klima kao npr. mediteranska sa utjecajem planinske itd.

Hidrografski uvjeti

Hercegovina je krševita zemlja u kojoj se vapnenački slojevi pružaju na desetine metara, mjestimično ispucali, zdrobljeni ili u obliku gromada, nastali u trijasu, juri i kredi. Voda se, uslijed pukotina, izgubi za trenutak s površine i stvara spremnike u unutrašnjosti zemlje ili teče podzemno i izbija na površinu kao cijela rijeka. Iz njih izviru vrela hercegovačkih rijeka: Bune, Tihaljine, Radobolje, Trebišnice, Vrioštice, Bregave, Rame, Buka, Krupića, itd. Neke se od ovih rijeka, poslije kratkog toka po površini, ponovno gube pod zemljom tekući nekoliko kilometara i izbijajući na površinu gdje dobivaju druga imena.

Od velikih jesenskih kiša koje padnu na području Hercegovine stvaraju se potoci, nabujaju rijeke i stvaraju poplave, a kraška polja se pretvaraju u jezera. Područje južne Hercegovine siromašnije je izvorima od planina, ali oni izvori koje posjeduje predstavljaju atrakciju, budući da su bogatiji vodom nego planinski.

Vode Hercegovine vrlo su atraktivne. Neke privlače ljubitelje prirode, neke kajakaše, neke ribolovce, a neke kupače kojima je potreban odmor i osvježenje.

Povijest

Podrobniji članak o temi: Povijest Hercegovine

Prije se nazivala Zahumlje ili Humska zemlja. Povijesno gledano, Hercegovina je uključivala i područje Glamoča ali i Foče.

Stanovništvo

Ovaj je kraj tijekom povijesti bio obilježen stalnim migracijama pučanstva. Prije Prvoga svjetskoga rata pojedinci su otišli u svijet zbog velikog siromaštva, dok između dva svjetska rata zbog srpske hegemonije i progona u novostvorenoj višenacionalnoj državi Jugoslaviji masovnije napuštaju svoja ognjišta odlazeći u Južnu i Sjevernu Ameriku. Prava masovna emigracija započinje nakon Drugoga svjetskoga rata kada je komunistička diktatura prisilila mnoge na bijeg preko granica. Početkom šezdesetih godina prava rijeka Hercegovaca kreće na tzv. "privremeni rad" u Njemačku, Švedsku, Švicarsku, SAD, Kanadu, Australiju, pa sve do Južne Afrike i Novog Zelanda. Mnoge od njih, koji su bili prisiljeni zaraditi za goli život, država je proglasila "državnim neprijateljima", a samim time i njihovu rodbinu u Domovini. Time im je povratak bio potpuno onemogućen.

Literatura

• Moačanin, Nenad. Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanskoga Carstva u: Mirošević, Franko (ur.); Goldstein, Ivo; Grgin, Borislav; Moačanin, Nenad; Potrebica, Filip; Pavličević, Dragutin; Vranješ-Šoljan, Božena; Kolar-Dimitrijević, Mira; Klemenčić, Mladen; Rogić, Veljko; Gmajnić, Ladislav. Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996., str. 39. – 47., (osobito 39., 40. i 46.), ISBN 953-0-61367-9