Ivo Josipović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
Nema sažetka uređivanja
Redak 14: Redak 14:
|podpremijer=
|podpremijer=
|zamjenik=
|zamjenik=
|stranka= [[SDP]]<br><small>''(do 2010.)<br> (2019.-)''</small>,
|stranka= [[Naprijed Hrvatska - Progresivni savez]]<br><small>''(od 2015.-2019.)''</small>
[[Naprijed Hrvatska - Progresivni savez]]<br><small>''(od 2015.-2019.)''</small>
[[SDP]]<br><small>''(do 2010.)<br> (2019.-)''</small>,
|potpis=
|potpis=
|supruga= [[Tatjana Josipović]]
|supruga= [[Tatjana Josipović]]

Inačica od 22. svibnja 2019. u 12:38

Ovo je glavno značenje pojma Ivo Josipović. Za druga značenja pogledajte Ivo Josipović (razdvojba).
Ivo Josipović
Ivo Josipović

3. predsjednik Republike Hrvatske
trajanje službe
19. veljače 2010. – 18. veljače 2015.
Prethodnik Stjepan Mesić
Nasljednik Kolinda Grabar-Kitarović
Zastupnik u 6. sazivu Hrvatskog sabora
trajanje službe
11. siječnja 2008. – 18. veljače 2010.
Rođenje 28. kolovoza 1957., Zagreb
Politička stranka Naprijed Hrvatska - Progresivni savez
(od 2015.-2019.)

SDP
(do 2010.)
(2019.-),

Zanimanje pravnik, glazbenik

Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.), treći predsjednik Republike Hrvatske u mandatu od 18. veljače 2010. do 18. veljače 2015. Sveučilišni je profesor kaznenopravnih znanosti na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, skladatelj i političar. Do izbora na dužnost predsjednika Republike Hrvatske bio je zastupnik u 5. i dijelu 6. saziva Hrvatskog sabora od 2003. do 2010. godine.

Politička karijera

Prva poveznica Josipovića s politikom bila je članstvo u SKH-a od 1980. godine, pri čemu nije obnašao ikakvu dužnost. Od 1998. sudjelovao je tijekom demokratskih promjena u Hrvatskoj u transformaciji SKH iz tadašnje društveno-političke organizacije u Socijaldemokratsku partiju (SDP) primjerenu demokratskom društvu. Napisao je prvi statut te stranke. Godine 1994. napušta politiku te se u potpunosti posvećuje pravu i umjetnosti. Na poziv Ivice Račana 2003. godine vraća se u politiku, postaje neovisnim zastupnikom izabranim na listi SDP-a u Hrvatskom saboru[1] i potpredsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U mandatu od 2005. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Godine 2007. ponovno je izabran u Hrvatski sabor. U Saboru je radio u odborima za zakonodavstvo, pravosuđe i Ustav, poslovnik i politički sustav te bio članom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Član SDP-a[2] postao je u kolovozu 2008., a članstvo mu je prema odredbama Ustava prestalo stupanjem na dužnost Predsjednika Republike 2010. godine. Završetkom mandata Predsjednika Republike nije se vratio u članstvo SDP-a, nezadovoljan politikom tadašnje vladajuće lijeve koalicije na čelu s SDP-om i Zoranom Milanovićem, rekavši kako ne želi statirati u SDP-ovoj politici za koju misli da nije dobra.[3] Josipović je u kampanji za drugi predsjednički mandat predlagao sveobuhvatne promjene Ustava koje bi bile ishodište strukturnih reformi, a koje je Zoran Milanović kao tadašnji šef SDP-a i premijer javno odbio.[4] Za predsjednika stranke Naprijed Hrvatska! - Progresivni savez izabran je 31. svibnja 2015. na osnivačkoj skupštini u hotelu Internacional u Zagrebu.

Predsjednički izbori 2009.

Kandidaturu za predsjednika Republike u ime SDP-a osvojio je 12. srpnja 2009. na unutarstranačkim izborima, prvima te vrste u Hrvatskoj, pobijedivši protukandidata Ljubu Jurčića rezultatom 65 % - 35 %.[5][6] U anketama uoči prvoga kruga izbora za predsjednika države 2009. uvjerljivo je vodio, te je 27. prosinca 2009. dobio 640.005 glasova od ukupno 4.495.528 ili 32,42 % glasova. U drugi krug izbora ušao je s drugoplasiranim Milanomm Bandićem, koji je kao nezavisni kandidat osvojio 14,83 % glasova.

U drugom krugu izbora, 10. siječnja 2010., Ivo Josipović je izabran za trećeg hrvatskog predsjednika s osvojenih 60,26 % glasova.[7]

Predsjednički mandat

Ceremonija svečane predsjedničke prisege održana je 18. veljače 2010. na Trgu sv. Marka u Zagrebu, a na dužnost je stupio 19. veljače 2010.[8]

Ivo Josipović s predsjednikom sedmog saziva Hrvatskog sabora Borisom Špremom i desetim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske Zoranom Milanovićem na proslavi dvadesete obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske na Cvjetnom trgu 15. siječnja 2012. u Zagrebu.
Ivo Josipović, predsjednik Republike Hrvatske i protektor Europske akademije znanosti i umjetnosti i dr. Felix Unger, predsjednik Europske akademije znanosti i umjetnosti.

Prvi grad koji je posjetio kao novoizabrani predsjednik 22. siječnja bio je Zadar.[9][10] Tom prigodom je bio na obilježavanju akcije Maslenica.[11] Dana 23. siječnja posjetio je Sinj. U razgovoru s alkarima izrazio mogućnost da Predsjednik Republike opet bude pokrovitelj Alke. [12] 2011. na slobodu je nakon oslobađajuće presude pušten general Ivan Čermak, a 2012. i general Ante Gotovina i Mladen Markač, te ih je Josipović tim povodom primio. [13] Nakon parlamentarnih izbora u prosincu 2011. na kojima je pobijedila Kukuriku koalicija sastavljena od SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a, za mandatara je imenovan Zoran Milanović, predsjednik SDP-a. Zajedno sa predsjednicom vlade Jadrankom Kosor i drugim čelnicima država EU potpisao je 9. prosinca 2011. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. U siječnju 2012. održan je referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji na kojemu su se građani izjasnili da žele da Hrvatska postane zemlja članica EU-a. Hrvatska je 1. srpnja 2013. postala 28. članica Europske unije. 1. prosinca 2013. održan je referendum o ustavnoj definiciji braka, na kojemu se je 65% glasača izjasnilo da u Ustav treba unijeti da je "brak zajednica žene i muškarca".[14] Josipović je građane poticao da se izjasne protiv takvog postupka.[15] Posljednja godina Josipovićevog mandata obilježena je izborima za Europski parlament, te razornim poplavama u istočnoj Hrvatskoj.

Predsjednički izbori 2014.

Predsjednik Josipović najavio je kandidaturu za drugi petogodišnji mandat na predsjedničkim izborima 2014., te je temeljio svoj izborni program na ustavnim promjenama i decentralizaciji Hrvatske. Prvi krug predsjedničkih izbora održan je 28. prosinca 2014. a Ivo Josipović dobio je 38,46% glasova, odnosno 22.000 glasova više od svoje glavne suparnice Kolinde Grabar-Kitarović, kandidatkinje HDZ-a za koju je glasovalo 37,22% birača. Josipović i Grabar-Kitarović, kao kandidati sa najviše dobivenih glasova, natjecali su se u drugom krugu 11. siječnja 2015., a ključnu ulogu trebali su odigrati birači Ivana Vilibora Sinčića, aktivista Živog zida koji je kao najmlađi predsjednički kandidat u povijesti, dobio gotovo 300.000 glasova, odnosno 16,4%. Na samu izbornu noć izlazne ankete su pokazale da Kolinda Grabar-Kitarović ima malu prednost nad predsjednikom Josipovićem, te su službeni rezultati potvrdili njenu pobjedu sa razlikom od 32.509 glasova ili 1,48%. Ivo Josipović u drugom krugu osvojio je 49,26% glasova, a njegova suparnica 50,74%, time je Josipović postao prvi predsjednik Republike koji nije osvojio drugi petogodišnji mandat. Josipović je novoizabranoj predsjednici Republike dužnost službeno predao u ponoć 18. veljače 2015. po isteku svog prvog mandata. Nakon poraza na izborima Josipović je osnovao vlastitu stranku Naprijed Hrvatska - Progresivni savez.

Parlamentarni izbori 2015.

Naprijed Hrvatska - Progresivni savez potpisala je koalicijski sporazum sa Narodnom strankom-Reformistima bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića.

Prijepori i kontroverze

Govor u Parlamentarnoj skupštini BiH

Andrija Hebrang upozorio je da predsjednik Josipović svojim izjavama u Sarajevu, 14. i 15. travnja 2010. uvodi Hrvatsku u "red svjetskih agresora".[16] Naime, Josipović se za službenoga posjeta Bosni i Hercegovini ispričao za pokušaje Hrvatske da podijeli BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini, održao je govor u Parlamentarnoj skupštini BiH u kojem je izrazio žaljenje što je i Republika Hrvatska dijelom svoje politike u devedesetima doprinijela stradanjima u Bosni i Hercegovini:

„Politike koje su devedesetih - bilo to iz zloćudnosti, neznanja, arogancije ili ludosti vjerovale da je rješenje za Bosnu i Hercegovinu - podjela, posijale su u Bosni i Hercegovini ali i u svojim zemljama zlosretno sjeme. Zavedeni su narodi i pojedinci požnjeli rat, smrt i sakaćenje stotina tisuća, milijune raseljenih, uništena gospodarstva, uništene obitelji, a ovdje u Bosni i Hercegovini ostavili za sobom rastrgano tkivo jednoga nedvojbeno posebnoga društvenog i kulturnoga bića utemeljenog na multietničnosti i multikonfesionalnosti. Duboko žalim što je i Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stoljeća tome doprinijela. Duboko žalim što je takva hrvatska politika doprinijela stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas muče.“ [17]

Govor je izazvao snažno negodovanje HDZ-a. Premijerka Kosor prozvala je Josipovića da je prekršio Ustav, pozvala je k sebi bivše hrvatske premijere i ministre vanjskih poslova koji su ostali bliski HDZ-u, a zasjedalo je i Predsjedništvo HDZ-a.[18]

"Vidim nespremnost da se prepoznaju i loše strane politike iz devedesetih godina, što i danas negativno utječu na naš narod, onaj u Hrvatskoj i onaj u BiH. Bilo bi mudro da je Vlada bila ta koja je potakla pomirenje"[19], rekao je Josipović na kritike iz HDZ-a.

U nastavku posjeta BiH predsjednik Josipović poklonio žrtvama pokolja u Ahmićima i pokolja u Križančevu Selu. S njim su po prvi put na istom mjestu bili vjerski lideri Islamske vjerske zajednice i Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini, kao i predstavnici hrvatskih i bošnjačkih stranaka koji su se poklonili žrtvama hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Srednjoj Bosni.

Tihomir Blaškić, koji je na Haaškom sudu zbog zločina u Ahmićima najprije bio osuđen na 45 godina zatvora, da bi mu se u drugom stupnju kazna smanjila na devet, te da bi na kraju za zločine počinjene u tome selu bio potpuno oslobođen pozdravio je odlazak Josipovića u Ahmiće i Križančevo selo gdje je počinjen zločin nad Hrvatima. "To je pravi put za suradnju i povjerenje, te gradnju mostova između dva naroda. Upravo je taj potez predsjednika Josipovića prava državnička gesta i svijetlo koje vodi putem suradnje i izlaska iz kolektivne krivnje što je iznimno važno za daljnji suživot na prostorima BiH"[20] – zaključio je Blaškić.

Osuda Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta

Hrvatsko nacionalno etičko sudište, udruga koja okuplja članove izrazito desnih političkih stavova, optužilo je i 10. prosinca 2014. etički osudilo Ivu Josipovića zbog "veleizdaje Hrvatskih nacionalnih interesa jer je primjerice na javnim dužnostima i na različite načine, sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, pa je s tim krivotvorinama pridonosio politici sustavne kriminalizacije hrvatske države i Domovinskog rata". U osudi se navodi i da je Josipović "2000. godine kao član državnog Savjeta za suradnju s MKSJ sudjelovao u izradi strategije o suradnji Hrvatske s Haškim sudom, a na temelju kojeg je Republika Hrvatska neutemeljeno optužena za planiranje i provedbu udruženog zločinačkog pothvata. Pri tome Savjet svoj prijedlog strategije suradnje nije najprije usuglasio s Haškim tužiteljstvom, a tek potom uputio na usvajanje Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskom saboru, što je imalo za posljedicu izručenje hrvatskih generala Haškom sudu". [21]

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta Zvonimir Šeparović i Zdravko Tomac tužili su Josipovića jer ih je javno, ne znajući da ga se snima, nazvao "bolesnicima i luđacima".[22] Ustavni sud je odbacio Šeparovićevu i Tomčevu tužbu za klevetu.[23]

Osim Ive Josipovića, HNES osudilo je i Stjepana Mesića, Zorana Milanovića, Vesnu Pusić, Budimira Lončara, Milorada Pupovca, Vesnu Teršelič, Carla Bildta te Josipa Broza Tita za genocid nad hrvatskim narodom. Rad HNES dodatno je kontroverzan s obzirom na nekadašnje stavove i biografije njegovih vodećih ljudi. Potpredsjednik HNES Zdravko Tomac u jugokomunističkom sustavu u vrijeme Hrvatskog proljeća radio je kao savjetnik u kabinetu Jakova Blaževića, tužitelja Alojzija Stepinca, i napisao njegovu biografiju "Kako sam tražio crvenu nit"[24]. Tomac u svom radu Tito i sistem samoupravne socijalističke demokracije piše: "Tito se borio za mir, ravnopravnost, humanost, za dostojanstvo čovjeka, za nove etičke vrijednosti življenja u nas i u svijetu, za demokratske odnose medu ljudima".[25]

Prilikom osude Tita 2015. Tomac kaže: "Povijesna borba protiv titoista i komunista još nije završena. U hrvatskom društvu i hrvatskoj državi neće biti pomirenja niti demokracije sve dok se do kraja ne razotkriju zločini jugoslavenskog diktatora Tita i njegovog komunističkog sustava. Taj sustav je i danas na životu u Hrvatskoj i mi se moramo s njim do kraja na demokratski način obračunati".[26] A predsjednik HNES Zvonimir Šeparović u radu iz 1980-ih o Titu piše: "Tito je takva neponovljiva ličnost, kao konkretni čovjek u ovom našem podneblju koji je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da unaprijedi samosvijest i afirmira univerzalni humanizam".[27].

Pravna i glazbena karijera

Na prijamnom ispitu za Pravni fakultet bio je drugoplasirani od dvije tisuće kandidata. Nakon prve godine primio je rektorovu nagradu kao odličan student.[28] Godine 1980. završio je studij prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a zatim studij skladanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (Stanko Horvat, 1983.). Autor je šezdesetak znanstvenih i stručnih radova s područja kaznenog i međunarodnog kaznenog prava te suradnik u više zakonskih projekata. Izvanredni je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i gost predavač na domaćim i inozemnim visokim učilištima. Zastupao je Hrvatsku pred međunarodnim sudovima (suzastupnik RH pri Međunarodnom sudu u Haagu) i sudjelovao na više međunarodnih konferencija.

Nagrade i priznanja na polju glazbe

  • Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za umjetnost, za skladbe "Varijacije za glasovir " i "Passacaglia za gudače" (1981.)[29]
  • Nagrada Europske radijske unije (EBU) za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[29]
  • Prva nagrada žirija i prva nagrada publike na Međunarodnom natjecanju Glazbene mladeži za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1985.)[29]
  • Nagrada Pajo Kolarić za skladbu "Drmeš za Pendereckog" (1987.)[29]
  • Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.)[29]
  • Diskografska nagrada Porin za skladbu "Samba da camera", za gudački orkestar (1999.)[29]
  • Diskografska nagrada "Porin" za skladbu "Hiljadu lotosa", za mješoviti zbor i instrumentalni ansambl (2000.)[29]
  • Nagrada Ministarstva kulture RH za glazbeno stvaralaštvo, za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[29]
  • Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za skladbu "Tuba ludens", za tubu i orkestar (2002.)[29]
  • Diskografska nagrada Porin za najbolji klasični autorski album "Passo Sempio" u izvedbi pijanistice Katarine Krpan (2012.)[30]

Ostala priznanja i nagrade

  • Nagrada Rektora Sveučilišta u Zagrebu (najbolji student na Pravnom fakultetu, 1978.)[29]
  • Čitatelji i uredništvo banjalučkih Nezavisnih novina proglasili su 2010. Ivu Josipovića osobom godine.[31][32]
  • Počasni doktorat Ruskog državnog sveučilišta Immanuel Kant u Kalinjingradu[33]
  • Počasni ambasador mira - Internacionalna liga humanista - liga za mir [34]
  • Grand PRix „Komunikator godine“, Hrvatsko udruženje za odnose s javnošću (HUOJ), 2011. godine.[35]
  • Osoba 2010. godine u regiji, Večernji list BiH, Mostar.[36]
  • Priznanje „Sloboda“, Međunarodni centar za mir Sarajevo, 2011. godine.[37]
  • Nagrada za mir "Galileo 2000", Fondacija Premio Galileo 2000, Firenza, zbog "zalaganja za europsku viziju jugoistočne Europe, ljudska prava i međunarodnu pravdu"[38]
  • Europska medalja za toleranciju 2011., Europsko vijeće za toleranciju i pomirenje, Bruxelles.[39]
  • Europski govor godine, za govor u EU parlamentu prilikom potpisivanja pristupnog ugovora s EU, Europski pokret Hrvatska i Europski dom Zagreb, 2011.[40]
  • Najosoba 2011. godine regije Jugoistočne i Srednje Europe, Regionalna neovisna agencija i Europsko udruženje menadžera, 2011.[41]
  • Priznanje za izraženu socijalnu osjetljivost i posvećenost borbi protiv diskriminacije i poniženja svih ranjivih skupina u društvu, Sindikat umirovljenika Hrvatske, 2012.[42]
  • Posebni ambasador za širenje Sportskih igara mladih u regiji, 2012.[43]
  • Nagrada „Svetozar Pribičević“ za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa, Srpsko narodno vijeće, 2012.[44]
  • Priznanje za izuzetno zalaganje u promicanju vjerskih sloboda i tolerancije u povodu Svjetskog dana vjerske slobode, Udruga Sloboda Zagreb, 2012.[45]
  • Priznanje „Paul Harris“ za izniman doprinos promicanju rotarijanstva, Rotary Distrikt 1913, 2013.[46]
  • Počasni član Otočnog sabora, zbog razumijevanja problema otočana i zalaganja za rješavanje konkretnih problema, 2013.[47]
  • Titula „Protector“ Europske akademija znanosti i umjetnosti, Salzburg 2013.[48]
  • Počasni doktorat Sveučilišta u Istanbulu za doprinos pravu i opći doprinos društvu, 2015.

Privatni život

Rođen je, odrastao i školovao se u Zagrebu. Josipović je podrijetlom iz Baške Vode odakle su se njegovi roditelji Ante i Milica doselili u Zagreb.[49] Oženjen je Tatjanom Josipović, sveučilišnom profesoricom prava,[50] s kojom ima kćer Lanu.[50]

Izvori

  1. ↑ Stranice Hrvatskog sabora - Zastupnici 5. saziva Hrvatskoga sabora
  2. ↑ Hrvatski sabor - Ivo Josipović. Pristupljeno 11. kolovoza 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Josipović: Neću statirati u lošoj politici SDP-a!. tportal.hr. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  4. ↑ Milanović kontra Josipovića: Ne može brate svakih 10 godina promjena Ustava, to je rađeno u SFRJ. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  5. ↑ http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=79982
  6. ↑ http://www.voanews.com/croatian/archive/2009-07/2009-07-12-voa7.cfm
  7. ↑ Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske - Potpuni službeni rezultati izbora za predsjednika Republike Hrvatske - 2. krug
  8. ↑ Ivo Josipović prisegnuo!, www.jutranji.hr
  9. ↑ http://www.ezadar.hr/clanak/ivo-josipovic-u-petak-22-sijecnja-u-zadru
  10. ↑ http://www.zadarskilist.hr/clanci/23012010/josipovic-ponosan-sam-na-izborni-rezultat-u-zadru
  11. ↑ http://www.zadarskilist.hr/clanci/23012010/josipovic-ponosan-sam-na-izborni-rezultat-u-zadru
  12. ↑ http://www.sbiportal.hr/slavonski-brod/rss/44035
  13. ↑ https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Gotovina#cite_note-6
  14. ↑ Bojan Arežina, Ivica Kristolović, Konačni rezultat: ZA 65,87 posto, PROTIV 33,51 posto, Večernji list, 2. prosinca 2013.
  15. ↑ Večernji.hr:Josipović: Izići ću na referendum i glasovati protiv
  16. ↑ Jarić Dauenhauer, Nenad. "»Hebrang: Josipović je Hrvatsku uveo u red svjetskih agresora!«" // Jutarnji list, četvrtak, 15. travnja 2010., URL: http://www.jutarnji.hr ISSN 1331-5692
  17. ↑ P.P./HINA. Govor predsjednika Ive Josipovića u parlamentu BiH. Pristupljeno 11. kolovoza 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  18. ↑ Kosor: Josipović je prekršio Ustav. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  19. ↑ Kosor smiruje loptu. Hrvatska radiotelevizija. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  20. ↑ Blaškić: Josipovićev potez je pravi put za suradnju i povjerenje. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  21. ↑ Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatske veleizdaje II, (Hrvatsko žrtvoslovno društvo, 2015), Str. 29 - 38, ISBN 978-953-7817-07-7.
  22. ↑ Josipović ih nazvao "bolesnicima" i "luđacima": Tomac i Jurčević tužili ga zbog klevete. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  23. ↑ Ustavni sud spasio Josipovića; Hodak: Ovo je pravno retardirana država. direktno.hr. 14. svibnja 2015. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  24. ↑ Zdravko Tomac: Tražio sam crvenu nit, a pronašao Boga. jutarnji.hr (engleski). Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  25. ↑ Tomac i Šeparović: Nekad pisali za partiju, sada isto za HDZ i Karamarka. Predsjednički izbori. 31. prosinca 2014. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  26. ↑ Hrvatsko nacionalno etičko sudište ide hrabro naprijed. direktno.hr. 31. siječnja 2016. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  27. ↑ Tomac i Šeparović: Nekad pisali za partiju, sada isto za HDZ i Karamarka. Predsjednički izbori. 31. prosinca 2014. Pristupljeno 11. kolovoza 2018.
  28. ↑ Ivo Josipović, Biografije, Večernji list (pristupljeno 12. veljače 2014.)
  29. ↑ a b c d e f g h i j Stranice Hrvatskog društva skladatelja
  30. ↑ Ivo Josipović osvojio Porin za najbolji autorski klasični album. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  31. ↑ http://www.6yka.com/osoba-godine
  32. ↑ http://www.slobodnadalmacija.hr/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId/121749/Default.aspx
  33. ↑ Josipoviću u Rusiji dodijeljen počasni doktorat. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  34. ↑ Kongres Internacionalne lige humanista u Zagrebu – Pravobranitelj za djecu. Pristupljeno 9. kolovoza 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  35. ↑ Ivo Josipović komunikator godine po izboru HUOJ-a. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  36. ↑ Franjo Rajković osoba godine u Bosni i Hercegovini. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  37. ↑ Technabit - development studio. 14. veljače 2011. Josipović primio nagradu "Sloboda". Pogled.ba. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  38. ↑ Josipović doputovao u Firencu. tportal.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  39. ↑ Josipović s Tadićem primio nagradu Medalja za toleranciju. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  40. ↑ Za govor prilikom potpisivanja Ugovora s EU Josipović dobio nagradu za Europski govor godine. jutarnji.hr (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  41. ↑ Ivo Josipović "osoba godine broj 1 u regionu". Akta.ba (bošnjački). Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  42. ↑ Virtus dizajn. Virtus dizajn. Pristupljeno 9. kolovoza 2018. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  43. ↑ Josipović - Posebni ambasador Sportskih igara mladih. jutarnji.hr (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  44. ↑ Nagrada SNV-a Hrvatske Josipoviću i Tadiću. Al Jazeera Balkans (bošnjački). 5. siječnja 2012. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  45. ↑ Josipović dobio priznanje Udruge za vjersku slobodu. Dnevnik.hr. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  46. ↑ Predsjednik Ivo Josipović primio nagradu "Paul Harris". Glas Slavonije. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  47. ↑ Otočani. Slobodna Dalmacija. Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  48. ↑ Josipović 'zaštitnik' akademije u Salzburgu (engleski). Pristupljeno 9. kolovoza 2018.
  49. ↑ Članak u Slobodnoj Dalmaciji od 24. travnja 2009.
  50. ↑ a b Biografija I. Josipovića na službenim stranicama

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ivo Josipović
Logotip Wikicitata
Logotip Wikicitata
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Ivo Josipović


v • u
Predsjednici Republike Hrvatske
Popis hrvatskih predsjednika
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Ivo_Josipović&oldid=5259365"