Amfilohije Radović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 12: Redak 12:
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati sa tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/>
Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni [[Božić]] [[7. siječnja]] [[1938]]. godine u Barama Radovića u [[Donja Morača|Donjoj Morači]]. Završio je Bogosloviju Sv. Save u [[Beograd]]u. Na Bogoslovskom fakultetu [[SPC]] u [[Beograd]]u diplomirao je [[1962]]. god. Pored [[teologija|teologije]], na Filozofskom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]], studirao je klasičnu [[filologija|filologiju]]. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je [[svetosavlje|svetosavski]] teolog [[Justin Popović]].<ref name="mitropolija">{{srp oznaka}} [http://www.mitropolija.co.me/mitropolit/mitropolit_l.html Službeni životopis na stranicama Mitropolije]</ref> Postdiplomski studij nastavlja u [[Bern]]u i [[Rim]]u. Odatle prelazi u [[Atena|Atenu]], u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati sa tezom o [[Grigorije Palama|Grigoriju Palami]], koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.<ref name="mitropolija"/>


Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1991]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">[http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999.]</ref> no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima [[Albanska pravoslavna crkva|Albanske pravoslavne crkve]]. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, [[''Svetigora'' (časopis)|Svetigora]].
Sredinom [[1970-ih]] odlazi na [[Sveta gora|Svetu goru]], gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".<ref name="blic"/> Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u [[Pariz]]u od [[1974]]. do [[1976]]., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.<ref name="mitropolija"/> Po povratku, u Beogradu je biran za [[dekan]]a Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od [[1980]]. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem [[1985]]. izabran je za [[eparhija banatska|episkopa banatskog]] sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića [[1991]]. godine na Cetinju ustoličen za [[Mitropolija crnogorsko-primorska|Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC]], zetsko-brdskog i skenderijskog i [[egzarh]]a Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti [[Skadar|Skadra]] u Albaniji,<ref name="Rastoder">[http://www.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/texts_display.php?id=98 Šerbo Rastoder, Religija i politika 1991-1999.]</ref> no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima [[Albanska pravoslavna crkva|Albanske pravoslavne crkve]]. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, [[Svetigora (časopis)|Svetigora]].


==Uloga u raspadu SFRJ==
==Uloga u raspadu SFRJ==

Inačica od 6. lipnja 2019. u 13:08

Amfilohije Radović

Amfilohije (Risto) Radović (rođen 7. siječnja 1938. godine u Donjoj Morači) je crnogorsko-primorski mitropolit Srpske pravoslavne Crkve.

Amfilohijevo političko djelovanje u okviru Srpske pravoslavne crkve izaziva brojne kontroverze u javnosti zbog velikosrpskog nacionalizma, negiranja crnogorskog naroda i državnosti, reafirmacije četništva kao i zbog protivljenja europskim integracijama. Njegovo sudjelovanje u političkom životu se smatra izrazito konzervativnim i militantnim.[1]

Tijekom raspada SFRJ bio je u bliskim odnosima sa Radovanom Karadžićem i Željkom Ražnatovićem Arkanom. Zbog njegovog političkog djelovanja i uloge koju je imao u ratovima, mnogi ga nazivaju ratnikom u mantiji.[1]

Životopis

Mladost i obrazovanje

Risto Radović, sin Ćira i Mileve Radović, rođen je na pravoslavni Božić 7. siječnja 1938. godine u Barama Radovića u Donjoj Morači. Završio je Bogosloviju Sv. Save u Beogradu. Na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu diplomirao je 1962. god. Pored teologije, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu, studirao je klasičnu filologiju. Veliki utjecaj na Amfilohija izvršio je svetosavski teolog Justin Popović.[2] Postdiplomski studij nastavlja u Bernu i Rimu. Odatle prelazi u Atenu, u kojoj, za vrijeme sedmogodišnjeg boravka, pored svakodnevne svećeničke službe, uspijeva doktorirati sa tezom o Grigoriju Palami, koju piše na grčkom jeziku i brani uz najvišu moguću ocjenu.[2]

Sredinom 1970-ih odlazi na Svetu goru, gdje godinu dana provodi kao redovnik, uzevši ime Amfilohije, što na grčkom znači "dva voda vojske".[1] Nakon toga je pozvan predavati na Ruskom pravoslavnom institutu "Sveti Sergije" u Parizu od 1974. do 1976., gdje uz ostalih pet jezika koje je savladao, usavršava i francuski jezik. Od stranih jezika zna grčki, ruski, talijanski, njemački i francuski jezik.[2] Po povratku, u Beogradu je biran za dekana Bogoslovskog fakulteta i izvanrednog profesora. Od 1980. predaje na Bogoslovskom fakultetu. Krajem 1985. izabran je za episkopa banatskog sa sjedištem u Vršcu. Amfilohije je uoči Božića 1991. godine na Cetinju ustoličen za Mitropolita crnogorsko-primorskog SPC, zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha Pećkog trona, kako glasi njegova puna titula. Titula "skenderijski" podrazumijeva i nadležnost nad oblasti Skadra u Albaniji,[3] no stvarna nadležnost toga područja je pod ovlastima Albanske pravoslavne crkve. Na njegovu inicijativu je pokrenut časopis mitropolije crnogorsko-primorske, Svetigora.

Uloga u raspadu SFRJ

Amfilohije je, ponesen idejom Slobodana Miloševića o “nacionalnom preporodu”, podržavao rat koji se zahuktavao u bivšoj Jugoslaviji. On se zalagao za stvaranje Velike Srbije ujedinjenjem svih oblasti u kojima žive Srbi.[4] Mitropolit Amfilohije je na Petrovdan, 12. srpnja 1991. godine u cetinjskom manastiru primio Željka Ražnatovića Arkana, vođu srpske paravojne postrojbe „Tigrovi“, koji je sa svojom jedinicom pušten u manastir pod punim naoružanjem.[5][6][7] Arkanove jedinice su neke vrijeme služile kao "osiguranje" Cetinjskog manastira.[8][9]

Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj 1991. Amfilohije Radović je boravio na dubrovačkom ratištu.[10] On je u jesen 1991. obilazio crnogorsku vojsku koja je vršila opsadu Dubrovnika i dijelio im križiće i ikonice.[11] U studenom 1991. godine Amfilohije je na dubrovačkom ratištu epskom pjesmom "Mojkovačka bitka" izvođenom uz gusle hrabrio rezerviste podgoričke brigade „Veljko Vlahović“.[5]

Amfilohije je drugi put ugostio Arkana po njegovom povratku sa dubrovačkog ratišta, na Badnji dan 1992. godine, kada je Arkanu pripala "čast" čuvati badnjak na Cetinju.[1] Tom prilikom je izvršeno masovno krštenje oko 400 izbjeglica iz sjeverne Albanije[5][3], a Amfilohije je bacio anatemu na "one koji hoće razdvojti Srbiju od Crne Gore".[7] Željko Ražnatović Arkan je tada iz Cetinjskog manastira poručio Crnogorcima: "I Skadar će biti naš".[3]

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Amfilohije je bio blizak prijatelj Radovana Karadžića, optuženog za ratne zločine. Radović je Karadžića često posjećivao na Palama i obilazio njegove borce po bosansko-hercegovačkim ratištima da ih osokoli za borbu.[3] Kada su čelnici Republike Srpske odbacili Vance-Owenov mirovni plan 1993. godine, Amfilohije je izjavio da su oni te noći "krenuli svetolazarevskim putem". Zbog odbacivanja mirovnog sporazuma, Amfilohije je Biljanu Plavšić proglašavao kosovkom djevojkom.[12] Amfilohije je izjavljivao da se u BiH bije bitka za "slobodu zlatnu i obraz časni čitavog pravoslavlja, za pravdu i dušu čitavoga svijeta, za svetinju bogolikog ljudskog dostojanstva".[3] Zbog "zasluga" tijekom rata u Bosni, Radovan Karadžić ga je odlikovao Ordenom Njegoša prvog reda.[13]

1996. godine Radović je uredio zbornik radova Jagnje Božije i zvijer iz bezdana, kojim se izlaže pravoslavna filozofija rata i u kojem se, pored ostalih autora, nalazi i tekst Radovana Karadžića.[14] Haško tužilaštvo smatra da se Karadžić, dok je bio u bijegu, skrivao u manastirima pod Amfilohijevom nadležnošću.[6]

Političko djelovanje u Crnoj Gori

Amfilohija mnogi kritiziraju zbog miješanja u politiku Crne Gore, kao i zbog pokušaja njene klerikalizacije. Njegov dolazak u Crnu Goru neki povezuju sa „antibirokratskom revolucijom”, kada su vlast u toj republici preuzeli Miloševićevi kadrovi.[6] Amfilohije Radović je u Crnoj Gori godinama vatreno propovijedao svetosavlje, ideologiju srpskog nacionalizma.[6] Poznat je po žestokom negiranju crnogorske nacije i crnogorske državnosti.[1][7] Mitropolitovo promoviranje "srpstva i svetosavlja", u skladu sa velikosrpskom nacionalističkom projektu, dovelo je do značajne polarizacije među samim Crnogorcima.[3] Žestoki antikomunizam i reafirmacija četništva, putem nakladne djelatnosti Mitropolije crnogorsko-primorske i organiziranim posvećenjem stratišta na kojima su izginuli četnici, izazvalo je kontraverzna mišljenja, ne samo u crnogorskoj javnosti.[3]

Izvori

Vanjske poveznice