Ljubo Leontić: razlika između inačica
Jako dobro Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
m uklonjena promjena suradnika 46.188.153.33 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Croxyz Oznaka: brzo uklanjanje |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Dr. '''Ljubo Leontić''' ([[Studenci (Lovreć)|Studenci]], kraj [[Imotski|Imotskog]], [[18. kolovoza]] [[1887.]] — [[Zagreb]], [[13. studenog]] [[1973.]]) bio je hrvatski [[Pravo|pravnik]] i [[Politika|političar]]. |
|||
Did Ljubo ili kako ga zovu fanovi preko cijeloga svijeta "Dybala" je stari, iskusni, ali i dalje najboli nogometaš svijeta. Liga prvaka,1.HNL, Svjetsko prvenstvo , Europsko prvenstvo ma nema što taj čovijek nije osvojio sa Hakdukom i Hrvatskom Reprezentacijom. Uvijek će ostati pamćen kao čovijek koji je promijenio nogomet na bolje. |
|||
== Životopis== |
== Životopis== |
||
Inačica od 16. kolovoza 2019. u 01:11
Dr. Ljubo Leontić (Studenci, kraj Imotskog, 18. kolovoza 1887. — Zagreb, 13. studenog 1973.) bio je hrvatski pravnik i političar.
Životopis
Rođen je 1887. godine u Studencima kod Imotskog. Studirao je pravo u Zagrebu i Pragu (stekao doktorat 1911.), a zatim slikarstvo u Münchenu i Pragu, gdje je 1914. godine završio Umjetničku akademiju. U razdoblju pred Prvi svjetski rat bio je aktivan u jugoslavenskoj nacionalističkoj omladini, zagovarao rušenje Austro-Ugarske monarhije i ujedinjenje hrvatskih zemalja sa Srbijom i Crnom Gorom.[1]
Nakon početka Prvog svjetskog rata emigrirao je u Italiju, gdje je u Rimu s ostalim južnoslavenskim političkim emigrantima iz Austro-Ugarske sudjelovao u osnutku Jugoslavenskog odbora i dobrovoljačkih vojnih postrojbi (Jadranska legija). Godine 1915. emigrirao je u Južnu Ameriku. Zajedno s Milostislavom Bartulicom organizao je Jugoslavensku narodnu obranu u Antofagasti, a 1917. u SAD, gdje je aktivno djelovao u jugoslavenskim emigrantskim udrugama [kojim?] te uređivao više emigrantskih listova.[kojih?][1]
Nakon Prvog svjetskog rata, kao pristalica lijevog krila Samostalne demokratske stranke, zagovarao je suradnju s Komunističkom partijom Jugoslavije. Bio je i istaknuti član ORJUNE. Od 1924. dο 1941. bio je odvjetnik u Splitu, a od 1941. do 1943. nalazio se u talijanskom zarobljeništvu na Liparskim otocima. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine pridružio se Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije.[1] Izabran je za člana Predsjedništva AVNOJ-a na njegovom Drugom zasjedanju u studenom 1943. godine.
Nakon rata bio je podtajnik u Ministarstvu vanjskih poslova, veleposlanik Jugoslavije u Londonu i član državnog poslanstva na mirovnim konferencijama i u UN-u od 1945. do 1948. godine.[1]
Umro je 1973. godine u Zagrebu.
Izvori
- ↑ a b c d Enciklopedija.hr: Leontić, Ljubo, preuzeto 26. kolovoza 2014.