Dizalica: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Nadopunio Dizalica |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dz|[[Dizalica (TV-emisija)]])|dječju TV emisiju}} |
{{dz|[[Dizalica (TV-emisija)]])|dječju TV emisiju}} |
||
'''Dizalica''' je stroj za podizanje [[teret]]a koji se sastoji od [[vitlo|vitla]], [[Čelik-čelo|čelične užadi]] ili [[lanac]]a te kuke. Koristi se za podizanje i spuštanje, ali i za vodoravno pomicanje predmeta. |
|||
[[datoteka:Liebherr mobile crane LR1600-2.jpg|mini|desno|250px|[[Vozna dizalica|Cestovna dizalica]] s rešetkastim dohvatnikom najveće nosivosti 750 [[tona]].]] |
|||
[[Datoteka:Кран с маховой стрелой.jpg|mini|150px|desno|Toranjska građevinska dizalica]] |
|||
[[datoteka:LeverPrincleple.svg|mini|desno|250px|[[Poluga]] je [[Krutine|čvrsto tijelo]] koje se može okretati oko neke čvrste točke, [[Oslonac|oslonca]] ili zgloba i vrijedi: '''F<sub>1</sub>∙D<sub>1</sub> = F<sub>2</sub>∙D<sub>2</sub>'''.]] |
|||
Prve dizalice upotrebljavane su već davno u [[domaćinstvo|domaćinstvu]], primjerice za držanje lonca za kuhanje i njegovo premještanje s vatre ili na nju. [[Stari Grci]] su vjerojatno izumili i počeli primjenjivati prve građevinske dizalice. I [[Egipat|Egipćani]] su ih koristili u izgradnji [[piramida (arhitektura)|piramida]]. U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] u uporabu su ušle prve lučke dizalice, za utovar i istovar tereta s brodova, a kasnije i za njihovu izgradnju. |
|||
[[datoteka:Pentaspastos scheme.svg|mini|desno|250px|[[Tehnologija starog Rima|Starorimska]] dizalica ''Pentaspastos'' ("dizalica s pet [[kolotura]]") koja je mogla dizati [[teret]] do 450 [[kilogram]]a.]] |
|||
=== Vrste dizalica === |
|||
'''Dizalica''' je [[naprava]] ili [[stroj]] za dizanje, premještanje i povlačenje [[teret]]a. Najstarija naprava za dizanje ili pomicanje tereta jest [[poluga]], s kojom se može s manjom silom podići veći teret, ali je pritom pomak tereta onoliko puta manji koliko je puta teret veći od pogonske [[sila|sile]]. Dizalice mogu imati ručni i strojni [[pogon]]. Ručni pogon se nalazi samo kod dizalica s rijetkom ili povremenom uporabom, za manje terete i male visine dizanja. [[Stroj]]ni pogon upotrebljava se kod dizalica s učestalom primjenom, za teške terete, velike okomite i vodoravne pomake te za premještanje velikih količina [[materijal]]a. Danas se najviše primjenjuje [[Električni strojevi|električni pogon]]. Gdje nema u blizini izvora [[električna energija|električne energije]], primjenjuje se pogon [[Motor s unutarnjim izgaranjem|motorom s unutarnjim izgaranjem]], uglavnom [[Dieselov motor|Dieselovim motorom]]. U specijalnim slučajevima prikladan je i dizelsko-električni pogon. Prednosti [[Hidraulički pogon|uljnoga hidrauličnog pogona]] su jednostavnije [[upravljanje]], dobra i stalna [[regulacija]], mekan rad i mnogo manje [[masa|mase]] u pokretu. Primarni pokretači hidrauličnog pogona su [[elektromotor]], Dieselov motor i, kod malih dizalica, ručni pogon. [[Pneumatika|Pneumatski pogon]] primjenjuje se gotovo jedino za stacionarne dizalice malog učinka. [[Parni stroj|Parni pogon]] je danas praktički napušten. <ref> '''dizalice i dizala''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15546] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.</ref> |
|||
== Povijest == |
|||
Tamo gdje [[sila]] ljudskih [[mišić]]a nije dovoljna, mora se zamijeniti nekom drugom silom. Zbog toga primjena dizalica (prenosila i dizala) seže daleko u prošlost. Negdje oko 2 600 pr. Kr. u gradnji [[Drevni Egipat|staroegipatskih]] [[Piramida (arhitektura)|piramida]] upotrebljavale su se klizaljke, [[poluga|poluge]] i [[Kolotura|koloture]] za prijenos golemih količina [[kamen]]ih blokova. Kako su zapravo izgledala ta pomoćna sredstva za prijenos, može se samo naslućivati. Isto se tako može samo naslućivati kakva je bila [[tehnika]] dizanja i prijenosa velikih kamenih blokova, mase i do 45 [[tona]], od kojih su izgrađeni [[Megalitska kultura|megalitski spomenici]]. Jedan od najčuvenijih takvih spomenika je [[Stonehenge]] u blizini [[Harare|Salisburyja]] u Engleskoj, za koji su se tako teške kamene grdosije donosile iz [[kamenolom]]a udaljenog 180 [[kilometar]]a, i to već u 3. tisućljetu pr. Kr. |
|||
U doba [[Antika|stare grčke kulture]] bio je već poznata dizalica s [[kolo]]m za gaženje. Čovjek je penjući se po obodu takva kola velikog [[promjer]]a okretao pogonsko kolo dizalice. Za vrijeme [[Tehnologija starog Rima|starorimskog doba]] ta se vrsta dizalica usavršila. Sačuvani [[mozaik|mozaici]] i [[reljef]]i iz 2. stoljeća prikazuju takve dizalice. |
|||
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] grade se i [[Toranjska dizalica|toranjske okretne dizalice]] za dizanje tereta. Prva dizalica sa svojstvima modernih dizalica pronalazak je [[Leonardo da Vinci|L. da Vincija]]. Ta se dizalica mogla okretati na okretnoj platformi, a imala je ručicu za dizanje i zadržač, što je omogućivalo dizanje a sprečavalo padanje tereta. |
|||
Primjena [[parni stroj|parnog stroja]] za pogon dizalica počinje oko 1850., i to najprije za izvozna postrojenja u [[rudnik|rudnicima]]. Prva dizalica s [[Električni strojevi|električnim pogonom]] bila je postavljena u [[Hamburg|hamburškoj]] luci 1892. Zahvaljujući malim mjerama i težini, uz relativno veliku [[snaga|snagu]], [[elektromotor]] je omogućio pojedinačni pogon za sve vrste djelovanja dizalice. Elektromotor je također omogućivao da se s relativno malim strojevima podižu i najteži tereti, te da se postignu veliki [[moment sile|momenti pokretanja]] bez ugradnji [[spojka|spojki]], a time i kratko trajanje pokretanja. Od tada počinje snažan i brz razvitak svih vrsta dizalica. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Prenosila i dizala'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> |
|||
== Podjela == |
|||
Postoje mnoge vrste dizalica brojnih primjena, kao što su [[građevinska dizalica]], [[brodska dizalica|brodska]] i [[lučka dizalica|lučka]], [[kamion|kamionska dizalica]], razne vrste [[mobilna dizalica|mobilnih dizalica]] itd. |
Postoje mnoge vrste dizalica brojnih primjena, kao što su [[građevinska dizalica]], [[brodska dizalica|brodska]] i [[lučka dizalica|lučka]], [[kamion|kamionska dizalica]], razne vrste [[mobilna dizalica|mobilnih dizalica]] itd. |
||
== |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
* ''[http://tehnika.lzmk.hr/prenosila-i-dizala/ prenosila i dizala]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine |
* ''[http://tehnika.lzmk.hr/prenosila-i-dizala/ prenosila i dizala]''. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine |
||
[[Kategorija:Dizalice| ]] |
[[Kategorija:Dizalice| ]] |
||
Inačica od 16. kolovoza 2019. u 11:59
Ovo je glavno značenje pojma Dizalica. Za dječju TV emisiju pogledajte Dizalica (TV-emisija)).
Dizalica je naprava ili stroj za dizanje, premještanje i povlačenje tereta. Najstarija naprava za dizanje ili pomicanje tereta jest poluga, s kojom se može s manjom silom podići veći teret, ali je pritom pomak tereta onoliko puta manji koliko je puta teret veći od pogonske sile. Dizalice mogu imati ručni i strojni pogon. Ručni pogon se nalazi samo kod dizalica s rijetkom ili povremenom uporabom, za manje terete i male visine dizanja. Strojni pogon upotrebljava se kod dizalica s učestalom primjenom, za teške terete, velike okomite i vodoravne pomake te za premještanje velikih količina materijala. Danas se najviše primjenjuje električni pogon. Gdje nema u blizini izvora električne energije, primjenjuje se pogon motorom s unutarnjim izgaranjem, uglavnom Dieselovim motorom. U specijalnim slučajevima prikladan je i dizelsko-električni pogon. Prednosti uljnoga hidrauličnog pogona su jednostavnije upravljanje, dobra i stalna regulacija, mekan rad i mnogo manje mase u pokretu. Primarni pokretači hidrauličnog pogona su elektromotor, Dieselov motor i, kod malih dizalica, ručni pogon. Pneumatski pogon primjenjuje se gotovo jedino za stacionarne dizalice malog učinka. Parni pogon je danas praktički napušten. [1]
Povijest
Tamo gdje sila ljudskih mišića nije dovoljna, mora se zamijeniti nekom drugom silom. Zbog toga primjena dizalica (prenosila i dizala) seže daleko u prošlost. Negdje oko 2 600 pr. Kr. u gradnji staroegipatskih piramida upotrebljavale su se klizaljke, poluge i koloture za prijenos golemih količina kamenih blokova. Kako su zapravo izgledala ta pomoćna sredstva za prijenos, može se samo naslućivati. Isto se tako može samo naslućivati kakva je bila tehnika dizanja i prijenosa velikih kamenih blokova, mase i do 45 tona, od kojih su izgrađeni megalitski spomenici. Jedan od najčuvenijih takvih spomenika je Stonehenge u blizini Salisburyja u Engleskoj, za koji su se tako teške kamene grdosije donosile iz kamenoloma udaljenog 180 kilometara, i to već u 3. tisućljetu pr. Kr.
U doba stare grčke kulture bio je već poznata dizalica s kolom za gaženje. Čovjek je penjući se po obodu takva kola velikog promjera okretao pogonsko kolo dizalice. Za vrijeme starorimskog doba ta se vrsta dizalica usavršila. Sačuvani mozaici i reljefi iz 2. stoljeća prikazuju takve dizalice.
U srednjem vijeku grade se i toranjske okretne dizalice za dizanje tereta. Prva dizalica sa svojstvima modernih dizalica pronalazak je L. da Vincija. Ta se dizalica mogla okretati na okretnoj platformi, a imala je ručicu za dizanje i zadržač, što je omogućivalo dizanje a sprečavalo padanje tereta.
Primjena parnog stroja za pogon dizalica počinje oko 1850., i to najprije za izvozna postrojenja u rudnicima. Prva dizalica s električnim pogonom bila je postavljena u hamburškoj luci 1892. Zahvaljujući malim mjerama i težini, uz relativno veliku snagu, elektromotor je omogućio pojedinačni pogon za sve vrste djelovanja dizalice. Elektromotor je također omogućivao da se s relativno malim strojevima podižu i najteži tereti, te da se postignu veliki momenti pokretanja bez ugradnji spojki, a time i kratko trajanje pokretanja. Od tada počinje snažan i brz razvitak svih vrsta dizalica. [2]
Podjela
Postoje mnoge vrste dizalica brojnih primjena, kao što su građevinska dizalica, brodska i lučka, kamionska dizalica, razne vrste mobilnih dizalica itd.
Izvori
Vanjske poveznice
- prenosila i dizala. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine