Srbobran (novine): razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Srbobran''' su bile hrvatske novine koje su izlazile u [[Zagreb]]u početkom 20. stoljeća, od [[1901.]] do [[1914.]] Novine su bile glasilo [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]] iz [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Hrvatske i Slavonije]]. |
'''Srbobran''' su bile hrvatske novine koje su izlazile u [[Zagreb]]u početkom 20. stoljeća, od [[1901.]] do [[1914.]] Novine su bile glasilo [[Srbi u Hrvatskoj|Srba]] iz [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevine Hrvatske i Slavonije]], točnije, [[Srpska samostalna stranka]] i njezine pristalice su objavljivale Srbobran. |
||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
Prvi broj je izašao [[15. siječnja]] [[novinstvo u 1901.|1901.]] godine. Predsjednik srpskog društva ''Zora'' iz [[Beč]]a, [[Nikola Stojanović]] je na skupu srpskog akademskog društva u Beču 27. srpnja 1902. pročitao svoj rad ''[[Srbi i Hrvati]]''. Prvi se za diskusiju javio Hrvat iz [[Osijek]]a Nikola V. Karlić i on je u potpunosti podržao predavača. Kada se taj rad objavio u vidu podlistku u Srbobranu, izazvao je oštre reakcije: [[protusrpske demonstracije u Zagrebu 1902.|protusrpske demonstracije]] početkom rujna u Zagrebu i još nekim gradovima, spaljivanje Srbobrana na ulici, a novine su zabranjene. Do 1. rujna [[1902.]] objavljeno je 175 brojeva Srbobrana. Od 30. prosinca 1902. novine izlaze pod novim imenom ''Novi Srbobran''. Do 29. prosinca [[1906.]] izašlo je 275 brojeva, a od siječnja [[1907.]] do 21. kolovoza 1914. objavljeno je 176 brojeva novina, pod starim imenom ''Srbobran''. <ref>{{Cite book|last= Višnjić |first= Čedomir |authorlink= |title= Srbobran 1901.-1914. - Srpsko kolo 1903. - 1914.|year= 2013. |url=|language=srp. |publisher= SKD Prosvjeta, Službeni glasnik|location= Zagreb, Beograd |id= }}</ref> Za novine su pisali [[Svetozar Pribićević]], [[Milan Pribićević]], [[Adam Pribićević]], [[Budislav Budisavljević]] i mnogi drugi. |
Prvi broj je izašao [[15. siječnja]] [[novinstvo u 1901.|1901.]] godine. Predsjednik srpskog društva ''Zora'' iz [[Beč]]a, [[Nikola Stojanović]] je na skupu srpskog akademskog društva u Beču 27. srpnja 1902. pročitao svoj rad ''[[Srbi i Hrvati]]''. Prvi se za diskusiju javio Hrvat iz [[Osijek]]a Nikola V. Karlić i on je u potpunosti podržao predavača. Kada se taj rad objavio u vidu podlistku u Srbobranu, izazvao je oštre reakcije: [[protusrpske demonstracije u Zagrebu 1902.|protusrpske demonstracije]] početkom rujna u Zagrebu i još nekim gradovima, spaljivanje Srbobrana na ulici, a novine su zabranjene. Do 1. rujna [[1902.]] objavljeno je 175 brojeva Srbobrana. Od 30. prosinca 1902. novine izlaze pod novim imenom ''Novi Srbobran''. Do 29. prosinca [[1906.]] izašlo je 275 brojeva, a od siječnja [[1907.]] do 21. kolovoza 1914. objavljeno je 176 brojeva novina, pod starim imenom ''Srbobran''. <ref>{{Cite book|last= Višnjić |first= Čedomir |authorlink= |title= Srbobran 1901.-1914. - Srpsko kolo 1903. - 1914.|year= 2013. |url=|language=srp. |publisher= SKD Prosvjeta, Službeni glasnik|location= Zagreb, Beograd |id= }}</ref> Za novine su pisali [[Svetozar Pribićević]], [[Milan Pribićević]], [[Adam Pribićević]], [[Budislav Budisavljević]] i mnogi drugi. |
||
== Srbobran i Židovi == |
|||
Zbog židovske snalažljivsti da su ekonomski uspješni, Srboran je Židove i grdio i hvalio. Grdio je kada su načini za brz uspon bili mimo moralnih zakona, a hvalio je što su vrijedni i snalažljivi. [[Josip Frank]] je bio česta meta Srbobrana zbog svog protusrpskog djelovanja, pa su mu novine često spočitavale njegovo židovsko podrijetlo, da i nije Hrvat i da se bori za interese [[Beč]]a, a ne Hrvata. Zbog toga je Frank pozvao Židove da se ne oglašavaju u Srbobranu, jer ih stalno napada. Srbobran mu je odgovorio da se ''Jozua'' (kako su ga jedino i nazivali) vara ako misli da će oni pisanje određivati prema oglasima i da ne napadaju Židove zato što su Židovi, a najmanje se kome rugaju. Napadaju svakoga, tko protiv volje ogromne većine naroda pomaže tuđinsku politiku. Ne napadaju rasu ni religiju, ali napadaju političke, ekonomske i kulturne tendencije Židova koje su im protivne. Novine su podsjetile Židove da je upravo Frank taj koji dočekuje i slavi ''najzagriženije antisemite pod kapom nebeskom, bečke hrišćanske scoijale!'' Za Franka pritom kažu da ''njihov izrod i odmetnik pokršteni Židov'' ide u Beč klanjati se najljućem protivniku Židova Lugeru. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 108., Франково "Право" и Жидови|year= 1909.|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 23. kolovoza 2019. u 12:13
Srbobran su bile hrvatske novine koje su izlazile u Zagrebu početkom 20. stoljeća, od 1901. do 1914. Novine su bile glasilo Srba iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, točnije, Srpska samostalna stranka i njezine pristalice su objavljivale Srbobran.
Povijest
Prvi broj je izašao 15. siječnja 1901. godine. Predsjednik srpskog društva Zora iz Beča, Nikola Stojanović je na skupu srpskog akademskog društva u Beču 27. srpnja 1902. pročitao svoj rad Srbi i Hrvati. Prvi se za diskusiju javio Hrvat iz Osijeka Nikola V. Karlić i on je u potpunosti podržao predavača. Kada se taj rad objavio u vidu podlistku u Srbobranu, izazvao je oštre reakcije: protusrpske demonstracije početkom rujna u Zagrebu i još nekim gradovima, spaljivanje Srbobrana na ulici, a novine su zabranjene. Do 1. rujna 1902. objavljeno je 175 brojeva Srbobrana. Od 30. prosinca 1902. novine izlaze pod novim imenom Novi Srbobran. Do 29. prosinca 1906. izašlo je 275 brojeva, a od siječnja 1907. do 21. kolovoza 1914. objavljeno je 176 brojeva novina, pod starim imenom Srbobran. [1] Za novine su pisali Svetozar Pribićević, Milan Pribićević, Adam Pribićević, Budislav Budisavljević i mnogi drugi.
Srbobran i Židovi
Zbog židovske snalažljivsti da su ekonomski uspješni, Srboran je Židove i grdio i hvalio. Grdio je kada su načini za brz uspon bili mimo moralnih zakona, a hvalio je što su vrijedni i snalažljivi. Josip Frank je bio česta meta Srbobrana zbog svog protusrpskog djelovanja, pa su mu novine često spočitavale njegovo židovsko podrijetlo, da i nije Hrvat i da se bori za interese Beča, a ne Hrvata. Zbog toga je Frank pozvao Židove da se ne oglašavaju u Srbobranu, jer ih stalno napada. Srbobran mu je odgovorio da se Jozua (kako su ga jedino i nazivali) vara ako misli da će oni pisanje određivati prema oglasima i da ne napadaju Židove zato što su Židovi, a najmanje se kome rugaju. Napadaju svakoga, tko protiv volje ogromne većine naroda pomaže tuđinsku politiku. Ne napadaju rasu ni religiju, ali napadaju političke, ekonomske i kulturne tendencije Židova koje su im protivne. Novine su podsjetile Židove da je upravo Frank taj koji dočekuje i slavi najzagriženije antisemite pod kapom nebeskom, bečke hrišćanske scoijale! Za Franka pritom kažu da njihov izrod i odmetnik pokršteni Židov ide u Beč klanjati se najljućem protivniku Židova Lugeru. [2]