Branko Bauer: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m WP:STIL
Redak 74: Redak 74:


== Bilješke ==
== Bilješke ==
{{izvori}}
<references/>


{{GLAVNIRASPORED:Bauer, Branko}}
{{GLAVNIRASPORED:Bauer, Branko}}

Inačica od 7. rujna 2019. u 18:21

Branko Bauer
Rođenje 18. veljače 1921.
Nepoznata kratica »H« Dubrovnik, Hrvatska
(tada Kraljevina SHS)
Smrt 11. travnja 2002.
Nepoznata kratica »H« Zagreb, Hrvatska
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Branko Bauer (Dubrovnik, 18. veljače 1921.Zagreb, 11. travnja 2002.), hrvatski redatelj.

Životopis

Svakako jedan od najplodnijih i najpopularnijih redatelja bivše države Jugoslavije. Njegovo poimanje režije bilo je vrlo blisko - hollywoodskoj dramaturgiji, zbog toga je bio neobično popularan kod publike, ali istovremeno i ozbiljna filmska kritika nije ga omalovažavala. Kraj života dočekao je u vrlo skromnim životnim uvjetima - gotovo u bijedi, zbog neriješenih mirovinskih problema.

Karijera

Od samog početka svoje filmske karijere imao je neobičnu empatiju prema djeci i mladima. Njegovi prvi cjelovečernji filmovi bili su dječji filmovi; Sinji galeb, 1953. (adaptacija romana "Družina Sinjega galeba" Tone Seliškara) i Milijuni na otoku, 1955. godine. Njegov sljedeći film - Ne okreći se, sine (1956.) smatra se jednim od najznačajnijih filmova s tematikom Drugog svjetskog rata, nagrađen je s tri Zlatne arene u Puli. Prvi se okušao u žanru melodrame - Samo ljudi (1957), o ljubavi ratnog invalida i slijepe djevojke. Nakon toga slijedi jedna od prvih komedija o svakidašnjici studentskog para koji traži stan (Martin u oblacima, 1961.), naslovnu ulogu igrao je Boris Dvornik i taj film je neobično pomogao njegovoj popularnosti kod široke filmske publike. Zatim slijedi velika uspješnica Prekobrojna (1962.) - komedija o životu omladine na radnim akcijama. Film Licem u lice (1963. Zlatna arena za režiju) je njegov prijelomni film kojim se obara na samovlašće. Nakon toga radi za TV Zagreb, 70-ih se vraća se svojoj prvoj ljubavi, tematici o djeci u ratu; Zimovanje u Jakobsfeldu (1975. Zlatna arena za režiju),Salaš u Malom Ritu (1976.) i biografski film Boško Buha (1978). godine. Nositelj je priznanja Pravednik među narodima.[1][2]

Filmografija (redateljska)

  • "Boško Buha" (1978.)
  • "Samoupravljanje - nada" (1978.)
  • "Salaš u Malom Ritu" (1975.)
  • "Zimovanje u Jakobsfeldu" (1975.)
  • "Četvrti suputnik" (1967.)
  • "Doći i ostati" (1965.)
  • "Nikoletina Bursać" (1964.)
  • "Licem u lice" (1963.)
  • "Prekobrojna" (1962.)
  • "Martin u oblacima" (1961.)
  • "Tri Ane" (1959.)
  • "Samo ljudi" (1957.)
  • "Doviđenja Krapino" (1956.)
  • "Ne okreći se, sine" (1956.)
  • "Milijuni na otoku" (1955.)
  • "Vesna" (1955.)
  • "Prva revija domaćeg filma" (1954.)
  • "San male balerine" (1954.)
  • "Naprijed" (1953.)
  • "Dani slave" (1953.)
  • "Sinji galeb" (1953.)
  • "Zagorje slavi" (1952.)
  • "Uzbuna" (1951.)
  • "Naša djeca" (1950.)

Bilješke