Sudarij iz Ovieda: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m sit. |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Arca santa de Oviedo.JPG|thumb|260px|[[Relikvijar]] u kojem se nalazi Sudarij iz Ovieda.]] |
[[Datoteka:Arca santa de Oviedo.JPG|thumb|260px|[[Relikvijar]] u kojem se nalazi Sudarij iz Ovieda.]] |
||
'''Sveti Sudarij iz Ovieda''' ([[španjolski|špa]]: Santo Sudario de Oviedo), poznat i kao '''Pokrov iz Ovieda''' ([[španjolski|špa]]: Pañolón de Oviedo) je [[Rimokatolička |
'''Sveti Sudarij iz Ovieda''' ([[španjolski|špa]]: Santo Sudario de Oviedo), poznat i kao '''Pokrov iz Ovieda''' ([[španjolski|špa]]: Pañolón de Oviedo) je [[Rimokatolička Crkva|katolička]] [[relikvija]], koja se čuva u [[Katedrala u Oviedu|katedrali]] grada [[Oviedo]] u [[Španjolska|Španjolskoj]]. |
||
Predstavlja komad [[krv]]ave tkanine promjera 84 x 53 cm, koja je po predaji bila omotana oko [[Isus]]ove glave nakon što je njegovo tijelo skinuto s [[križ]]a gdje je bio [[Raspeće|razapet]]. Za razliku od mnogo poznatijeg [[Torinsko platno|Torinskog platna]], na njemu nema neposrednih tragova iz kojih bi se mogao razbrati Isusov lik. |
Predstavlja komad [[krv]]ave tkanine promjera 84 x 53 cm, koja je po predaji bila omotana oko [[Isus]]ove glave nakon što je njegovo tijelo skinuto s [[križ]]a gdje je bio [[Raspeće|razapet]]. Za razliku od mnogo poznatijeg [[Torinsko platno|Torinskog platna]], na njemu nema neposrednih tragova iz kojih bi se mogao razbrati Isusov lik. |
Inačica od 15. rujna 2019. u 18:36
Sveti Sudarij iz Ovieda (špa: Santo Sudario de Oviedo), poznat i kao Pokrov iz Ovieda (špa: Pañolón de Oviedo) je katolička relikvija, koja se čuva u katedrali grada Oviedo u Španjolskoj.
Predstavlja komad krvave tkanine promjera 84 x 53 cm, koja je po predaji bila omotana oko Isusove glave nakon što je njegovo tijelo skinuto s križa gdje je bio razapet. Za razliku od mnogo poznatijeg Torinskog platna, na njemu nema neposrednih tragova iz kojih bi se mogao razbrati Isusov lik.
Prvi put se spominje 570. u djelu Antonina iz Piacenze, koji je naveo da se čuva u samostanu sv. Marka kraj Jeruzalema. Godine 614. je za vrijeme bizantsko-perzijskog rata, Jeruzalem i okolicu zauzela perzijska vojska pod generalom Šahrabarazom. Perzijanci su tada zaplijenili veliki broj Isusovih relikvija, uključujući i Istinski križ. Sudarij je, međutim, prokrijumčaren u sjevernu Afriku, a odatle u Španjolsku.
Alfonso II. od Asturije sagradio je kapelu 840., radi njegovog čuvanja u Oviedu. Sudarij se vjernicima pokazuje tri puta godišnje - na Veliki petak, 14. i 21. rujna.
Sudarij je, slično kao i Torinsko platno, bio predmetom raznih istraživanja, koja pokušavaju utvrditi njegovu autentičnost; ta su istraživanja dala proturječne rezultate.
Literatura
- Bennett, Janice. Siječanj 2005. Sacred Blood, Sacred Image: The Sudarium of Oviedo, New Evidence for the Authenticity of the Shroud of Turin. Ignatius Press. ISBN 9780970568205. Pristupljeno 24. listopada 2014.